Bodyguard✔završena

Dvadeset četvrto poglavlje

Pojavila se baš kao što je i sama rekla. Sada će ga preklinjati za drugu priliku, iako se još uvijek bojim i sve to neki osjećaj u meni mi govori da budem smirena jer znam da me voli i morala sam mu od samog početka vjerovati. Smješkala mu se i primaknula te ga uhvatila za ruku, a onda je pogledala moje koje su mi bile na prsima i uočila prsten te joj je odmah smiješak nestao sa lica.

"Roko došla sam po drugu šansu. Stvarno sam pretjerala prije par godina i ako... bi htio da ponovo probamo."

Cijelo vrijeme dok mu je to govorila gledala je u mene koja sam kipjela od bijesa. Iako sam sama sebi govorila kako ću ostati smirena, ne mogu samo tako jer ipak ona ga moli za drugu šansu i boli vas to slušati.

"Mi smo doživjeli svoj kraj Noelia."

"Znam, ali ga ponovo možemo stvoriti baš onakav kakav smo oduvijek maštali."

"Sjećaš li se kada si me ostavila. Taj dan si rekla da ako nađem neku djevojku koju ću voljeti da učinim sve što je u mojoj moći da je zadržim i da se borim protiv svih samo da bi bio sretan, e pa to upravo radim. Zbogom Noelia."

Noelia je na neki bolan način samo klimnula glavom i okrenula se od nas te pošla do svoga tima koji ju je čekao na drugoj strani dok sam ja odahnula i naslonila se na Roka koji me jednom rukom zagrlio dok je drugom pisao poruku. Potom me uhvatio za ruku i doveo do jednog mirnog mjesta, tj. vratili smo se tamo gdje smo ostavili aute gdje su nas čekali Karolina i James sa ne tako veselim raspoloženjem.

"Što je bilo?"

"Imamo problem i to veliki."

Razmijenila sam poglede sa Rokom te smo ih vratili na Karolina koja je gledala moj prsten i malo se smijala. Došla je do mene te me zagrlila i onda ga pomno proučila dok sam joj objašnjavala kako je sve to izgledalo.

"Onda koji je to veliki problem?"

"Karolina se ne smije utrkivati i zato nam fali jedan vozač koji bi je mogao zamijeniti, a ako ga nemamo i ti ispadaš i gubimo oba auta i novac koji smo uložili u nagradu."

Roko se uhvatio za glavu i hodao u krug dok smo mi ostali samo mirno stajali, ali meni se uključila jedan svuda ideja, ali moramo probati. Iako im se neće sviđati to nam je sada jedina opcija da ne izgubimo ništa i izađemo kao pobjednici.

"Mogu se ja umjesto nje utrkivati."

Rekla sam to kao iz vedra neba na što sam privukla njihovu pažnju na sebe. Znam da je opasno i da sam samo jednom vozila na takav način, ali nemam drugog rješenja osim toga da jednostavno probam, pa što bude, bude.

"Nema šanse, jučer si probala i... išlo je donekle, ali to nije ni približno onoliko dobro da bi se mogla natjecati sa velikim trkačima."

"Moramo probati. Cijelo vrijeme sam te slušala i vjerovala sam ti, sada je na tebi red da mi vjeruješ. Uostalom to vam dugujem. Da one noći nije došao moj otac i ugrozio utrku sada bi bili prvi na ljestvici, a znam koliko vam znači da je vaš tim prvi. Moram ovo učiniti. Također je cijeli tim riskirao svoje živote kada ste me spasili od otmice i sada kada se imam prilike iskupiti neću samo sjediti prekriženih ruku i gledati kako sve pada u vodu jer ste tvrdoglavi. Karolina ostaje po strani i može me upućivati dok će Roko pobijediti."

"Nije loša zamisao, ali Aurora ono su profesionalni trkači."

"Nemoj me podcjenjivati James. To ćemo napraviti jer nemamo drugog izlaza."

Nakon što sam ih još pola sata uvjeravala kako ja to mogu konačno su pristali iako mi Roko ni malo ne vjeruje, ali i on je svjestan da nam je to možda jedini način. zauzet ću Karolinino mjesto sa njenim autom iako nikada u životu nisam sjela za Ferrari valjda ga neću slupati. Stavila sam šiltericu (vrsta kape) na glavu tako da mi što manje ljudi vidi lice i odabrali smo moje tajno ime. Elenor. Da i to ime nečemu posluži.