Bodyguard✔završena

Dvadeset šesto poglavlje

Novo jutro je krenulo. Maknula sam jastuk sa lica koji je bio cijeli mokar od mojih suza i noćnih mora. Izgubljena sam u svijetu kojeg mrzim cijelim srcem. Ovo je sedmi dan koji se budim ovakva. Ni jedna noć nije prošla, a da sam se ja pošteno naspavala. Svake noći ga sanjam, kako me doziva i ja krećem prema njemu, ali onda me uhvati snažna ruka i ne dozvoljava mi da nastavim već me povuče u tamu.

Prošlo je sedam dana od kada sam zaručena za čovjeka kojeg ne poznajem, o kojem ništa ne znam, ne znam njegove roditelje, ne znam što voli, a što ne. Samo znam da je jako agresivan ako nešto nije po njegovom, ali tko mene pita kako sam. Nikoga nije briga za mene na dvoru osim Megan i ponekih služavki koje su obožavale moju majku.

Jedina dobra stvar u ovom dvorcu su mališani koji su svakoga dana kod mene su zajedno dok im pričam priče, to jest na neki bajkovit način im prepričavam moju i Rokovu priču dok me svi oni pažljivo slušaju. Danas nije drugačija dna, danas ću konačno upoznati Robertove roditelje.

Silazim sa kreveta i na sebe oblačim svileni ogrtač dok hodam po sobi i razmišljam što da obučem, a onda čujem kucanje na vratima. Tiše izgovoriti da mogu ući, a onda se ispred mene stvori Megan sa Alice koja je sigurno pobjegla majke i došla ovamo. Veselo e skočila na moj krevet te stavila ruke na obraze i gledala me dok sam i dalje buljila u pun ormar haljina. Megan je došla do mene i pogurnula me u stranu dok je izvadila par haljina iz ormara.

"Probaj ovu, plava će ti lijepo stajati."

"Nije niti ne bi htjela ići na upoznavanje. Voljela bih da sam nekako mogao spriječiti taj brak, ali..."

"Nisi imala izbora. Kraljica je igrala na tu kartu jer je znala da ćeš pristati. Nisi htjela uništiti karijeru svog oca, poslati neke osobe u zatvor i ti završiti na svim naslovnicama novina. Uostalom ti si kraljevske krvi, morala si znati da te čeka. Tebe nitko ne može zaštititi, ne može staviti veto na tebe jer svi gledaju samo sebe. Znaš da bi ja rado stavila svoje veto na tebe da smijem."

"Znam, ali tu je što je. Moram se pribrati i nastaviti dalje. Sama u svijetu bez sreće. U svijetu gdje ljubav neće imati značenje kakvo bi trebalo. Megan je jesi li nešto saznala o..."

Nisam stigla ni dovršiti već je klimnula glavom i pokazala mi je da sjednem. Polako sam sjela do Alice koja se igrala sa mojim tijarama, a Megan je sjela na stolicu koja se približila tako da smo se gledali oči u oči. Pomaknula je svoju smeđu kosu te me uhvatila za obje ruke. Nešto nije dobro.

"Zvala sam Val sinoć. Tvoj otac cijele dane vodi na poslu i rijetko kada je kod kuće. Val je dobro, položila je sve ispite i jedva čeka kada ćete ponovo vidjeti. James je isto tako sve položio i jako često je Karolina sa njime. Karolina i James puno puta se druže sa Val da joj olakšaju i pomognu sada kada nema tebe. Val ih je oboje zavoljela i rekla je da svi jako puno pozdravljaju i da rade sve što mogu da ti pomognu. Također za dva dana Val putuje u Europu. Primili su na jednom odličnom fakultetu u Češkoj i jako je uzbuđen zbog toga, tako da neće biti na vjenčanju."

Polako sam klimnula glavom. Bolje da Val neće biti jer će napraviti pravi kaos ako dođete. Ne samo da bi napravila kao već bi sve učinila da se vjenčanje prekine, a onda bi izveli i dobili bi zabranu pristup i to bi bio kraj našem prijateljstvu. A sada ide ono najvažnije, najvažnija informacija i osoba koja me zanima.

"Roko je jučer imao prometnu nesreću. Završio je na hitnoj, ali je već danas pušten. Od kada je vidio vijesti skroz se promijenio. Val je rekla da ne dolazi tako često u predavanje, a kada mu pokuša prići da je samo ignorira kao i sve ostale koji su oko njega. Na trkama je najbolji, svaku pobjeđuje, ali to nije onaj Roko kakav znaš, kakav si mi pričala da je. Promijenio se i to jako."

Pala mi je jedna suza, pa druga sve dok opet nisam počela plakati. Alice mi se bacila u zagrljaj dok nas je Megan samo tužno gledala. Još i danas danas se sjećam dana kada sam mu obećao da ga nikada neću ostaviti, da neću napraviti istu grešku kao Noelia, ali ispada da sam napravljen. Noelini roditelji nisu voljeli Roka, moji ... da ni ne spominjem. Mislila sam da ćemo uspjeti prijeći sve prepreke koje su nam na putu i da ćemo možda jednog dana biti sretni, ali sudbina ima drugi plan za nas.

Ljubav pobjeđuje sve. Možeš misliti. Možda i da, da se radi o nekim običnim ljudima koji imaju svoje svakodnevne svađe, ali kada su u pitanju ljudi poput nas onda ne. Iako nam je ljubav jaka, uvijek će biti osoba koja će znati kako da nas unište do temelja, kako da nas utječe strah i kosti i da se konačno pozdravimo sa svime što smo izgradili. Bajke ne postoje i ljubav nije najsnažnije oružje.

"Bit će sve u redu, samo se treba smiriti i ostati jaka. Pokazati cijelom dvoru i cijeloj obitelji da si jaka, da si jača od svojih majki. Ona bi sigurno htjela da se bori do samog kraja, a sada da te uredimo za upoznavanje."

Nakon kratkog vremena od Aurore postala sam Aurora Elenor. Duga kosa sada je poprimila valovit oblik koji se mi spuštao skroz niz leđa. Kraljevsko plava haljina bila je kao krojena samo za mene. otvorenih leđa koje je pokrivala kosa i izražajnim dekolteom koji je za moj ukus bio malo previše. Šminka je bila blaga iako su svi ostali htjeli da bude izražaj ipak moram ostaviti dobar dojma. Na rukama sam imao zaručnički prsten i ništa više. Cijelo vrijeme sam gledao u njega i razmišljao koliko je lažan, na njegovom mjestu trebao bi biti Rokov prsten koji bi ga morao vratiti iako nisam htjela.

Zajedno sa Megan koja je imala zlatnu haljinu sam se spušta stepenicama sve do glavnih dvorana gdje su već stajali kraljica, njezina dva najstarija sina i njihova djeca. Ne znam da li znate, ali moja majka imala je dvojicu braće koji su ovdje i jednu sestru, ali ona je prije godinu dana napustila i ostavila nam Megan koja sada živi sa kraljicom baš kao što sam i ja morala. Svi su me pogledali te sam stala kraljica sa lijeve strane, Megan do mene. Duboko sam udahnula, a kad sam se opet vratila pogled ispred sebe srela sam se s Robertom koji se široko osmjehnuo kada me je vidio.

Osjećam kako mi je cijela koža jež jer ja njega ne mogu gledati onako kako bi trebala. Taj pogled zaslužuje samo On i nitko više. Njegov pogled bio je hladan, ali imao je nešto što nikada prije nisam vidio. Uzeo mi je ruku i otisnuo poljubac na njoj.

"Voljena moja. Kao mali sam izgubio svoje roditelje u prometnoj nesreći baš kao i ti svoju majku, ali ja sam imao brata koji je uvijek bio ovdje ovdje od mene kad je Bog trebao pomoć i danas želim da se upozna. On je bio moja zvijezda koja mi je pokazivala put kad sam se izgubio, a on je spreman učiniti sve za mene. On je Filip."

Robert se odmaknuo u stranu da jasno vidim čovjeka kojem se toliko divi i kojega toliko voli, ali kada su se naši pogledi sreli osjećali se sam ugroženim, strah je ušao u moje tijelo i srce mi jače zakucalo. Osoba kojoj se Robert divi, kojaga smatra velikim junakom je čovjek koji me je oteo i silovao.

Moja noćna mora je službeno počela, a ja nemam nikakvu moć da je zaustavim. Osjećam kako zidovi palače kreću prema meni, kako me samo sekunde dijele do toga da me potpuno zarobe i da mi oduzmu sav zrak koji posjedujem. Moja moć je sada nevažeća jer osjećam kao da je nemam. Jedino što mi preostaje je da se pokoravam i smješkam i samo molim Boga da nekoga pošalje i da se riješim svega ovoga. Sve što sam ikada u životu željela je normalan i sretan život, a to nikada neću dobiti.

Sada zapravo shvaćam koliko sam bespomoćna, koliko sam sama. Koliko nemam ni najmanje šanse da se izborim za sebe jer je to naprosto nemoguće. Nemam šanse, nemam ni trunku nade, nemam ništa za što bi se mogla držati. A on, on je negdje tamo i samo se nadam da je dobro, da ne radi neke gluposti, ako je on sretan bit ću i ja. Možda, ne vjerujem da ću to reći, ali ako sam ja mogla zamijeniti Noeliu, možda, možda i neka druga može zamijeniti mene.

Olujama nikad kraja, a ja nisam ni približno gotova s njima.

Dva poglavlja su danas objavljena, pa ćemo vidjeti kako ćete ih prihvatiti.