Bodyguard✔završena

Epilog

Okrećem drugi list, ustvari ne znam ni koji je po redu. Prvi je vidjela sam te, drugi upoznala, treći sanjala, četvrti imala, peti patila i tako dalje i još više.

Stranice se nisu više redale nego kidale i palile. I sada sam na stranici zaboravljenih, ali onda se smirim i pogledam je i u sebi kažem „gotovo je." Nema više plakanja, čekanja, traženje i gubljenja.

Zašto to nisam prije shvatila. Ti si oduvijek bio tu uz mene čak i kada ja to nisam znala. Sretna sam, sretna jer smo došli do kraja naše knjige, okrećem posljednju stranicu bola, patnje, velike ljubavi, pa čak i tebe.

Hvala ti za sve, a sada je vrijeme za novo poglavlje.

...

Sjedim na hladnom spomeniku dok su mi suze u očima i samo gledam ime koje je urezano ispred mene. Ime osobe koju nisam mogla, nisam imala prilike da je upoznam. Čula sam svašta o njemu zadnjih mjeseci. Kako je kao beba bio nemoguć, kako je uvijek stvarao probleme, ali uvijek bi se nekako izvukao iz toga svega. Pričali su mi kako se kao mali brinuo za Karolinu kada god je bila tužna, kako su bili nerazdvojni.

Od kada znam za sebe uvijek sam htjela braću i sestre i sada ispada da sam ih imala oboje. Imam sestru koja je od kada sam saznala istinu uvijek uz mene, a onda sam saznala da sam imala i brata koji više nije s nama već spava s anđelima. Nick West. Moj mali braco koji nije dobio priliku da me kontrolira, a ja nisam dobila priliku da ga zezam ima li curu ili neke stvari zbog kojih se braća svađaju. Da sam ga barem vidjela, zagrlila samo jednom, sada bi sve dala da sam to mogla napraviti, ali on mi je oduzet i prije nego sam znala da postoji.

Suza mi je napustila oko i pala niz obraz sve do crvene ruže koju držim u ruci. Lagano sam je poljubila te samo spustila na hladnu zemlju te još jednom pogledala njegovu sliku i onda se jednostavno raspala. Ispustila sam sve suze da izađu iz mene i nije me bilo briga za nikoga tko je oko mene samo sam plakala jer njega nema, nema mog malog brata. Samo sam se cijel skupila te sam samo osjetila nečiju ruku na mome ramenu, a onda sam se polako okrenula i vidjela Karolinu koja mi se sa suzama u očima malo nasmijala, a onda je samo sjela do mene i samo me jako zagrlila.

„Znaš jedno jutro mi je oko pet sati samo upao u sobu i skočio na krevet i onda mi je na kosu stavio pastu za zube i vodu. Nikada neću zaboraviti to jutro jer sam bila toliko ljuta da sam od muke plakala, a on je onda došao i samo me zagrlio i obećavao da se to više nikada neće ponoviti."

„Kakav je još bio?"

„Živahan. Adrenalin mu je bio u krvi. To sam sigurna da je pokupio od tate i oni dva, trebala si ih vidjeti, oni su bili više od oca i sina, oni su bili potpora jedan drugome i moji čuvari. Doslovno su bili identični. Nick je uvijek bio veseljak u kući i sve je nasmijavao. Doslovno svakoga koga je stigao. Bio je stvarno pravi brat Aurora i mislim da bi se ponosio tobom kada bi znao što si sve prošla u životu i da te ne bi štedio nego te konstantno mučio. Međutim jednog dana je samo izletio i, sjećam se kako sam trčala prema njemu, ali nisam stigla, nisam ga mogla spasiti."

Karolina se tom riječju raspala te se samo uhvatila za već sada veliki trbuh i samo zajecala na što sam je odmah čvrsto zagrlila i samo je tjerala da se smiri jer zbog bebe mora. Nakon nekog vremena samo se odvojila od mene i polako mi klimnula te pogladila trbuh, a onda me samo uhvatila za ruku. Pogledala sam je ravno u oči, a onda mi je šapnula nešto što me silno obradovalo i meni dalo osmijeh na lice.

„Dolazi nam Nick, dečko je Aurora i odlučila sam ga nazvati po njemu. Mislim da je to najbolje tako."

„O moj Bože Karolina. To je prekrasno, sigurna sam da će svi biti oduševljeni tom idejom. Ajme dolazi mi nećak, a maloj Eleni braco. Samo čekaj kada muška ekipa sazna za to. Dam se kladiti da će slaviti do zore i onda će Elena na njih ujutro vikati kako ona zna."