Bodyguard✔završena

Dvadeset peto poglavlje

Život je čudo. Njega ne biramo kada ćemo ga dobiti, gdje i kakvo već ga dobijemo i moramo ga prihvatiti najbolje što znamo i umijemo. Život nam je zapisao sudbinu, a samo sudbina odlučuje što će s nama. Neki ne vjeruju u sudbinu, ali kako dokazati da sudbina ne postoji? Ili možda je njihova sudbina da ne vjeruju u nju? Nikada nećemo znati je nikada ne znamo kada naša sudbina počinje i kada završava, ako završi. Što je sudbina odredila za mene? nemam pojma, ali nadam se da ću uskoro saznati.

Ovo je već treće jutro koje se budim sa ogromnom brigom. Aurora mi se ne javlja tako često kako je prije znala javi se ili samo napiše poruku da ne brinem i da je na dvoru pa nema puno vremena. Zvao sam Karolinu par puta da je pitam što je s Aurorom, ali ni ona ne zna više od mene isto kao i ostali. Htio sam razgovarati s njezinim ocem, ali je stalno na poslu i nikada ga nema kod kuće. Sve mi je ovo pre čudno. Nešto se ovdje ne uklapa i ja ću saznati što.

Spuštam se stepenicama dolje k Mirni koja sjedi na podu i jede neku salatu koju je vjerojatno sama napravila. Kako znam? Jer je kuhinja sva u neredu. Uzmem iz frižidera vodu i nalijem je u čašu te popijem dok mi se pogled zaustavio na malom paketu koji je glasio na moje ime.

"Tko je ovo ovdje ostavio?"

"Ne znam, vjerojatno ga je mama stavila tu kada je otišla na posao. Glasi na tebe, trebao bi ga otvoriti."

Ostavio sam čašu na stolu te se naslonio dok sam polako i oprezno otvarao paket. Tko zna što bi moglo biti unutra. Kada sam ga otvorio vidio sam samo ružine latice koje su pomalo uvenule. Počeo sam kopati po njima dok me Mirna čudno gledala. Skroz na kraju je bio mali papirić koji sam otvorio i iz njega je pao prsten. Onaj prsten koji sam dao Aurori. Srce mi je počelo jako kucati dok sam brzo otvarao komad papira a pročitam njegov sadržaj.

'Ljubav ne pobjeđuje, nijedna od stotine. To su samo drevne zablude, više izmišljotine. Maslo ludih pjesnika, prevarenih lisaca, raznih muzikanata, glumaca i pisaca. Znam, ljubav ruši zidine ponosa i mašte, ali bajke da pobjeđuju, to su budalaštine! Lako je izigraju, kao trsku slome je, nikoga ne porazi samo onoga u kome je. Najljepše dane sam provela s tobom i kako da ti onda kažem zbogom?'

Jedna suza mi je pobjegla iz oka. Ona mene ostavlja? Osjećam se potpuno izgubljeno kao da ne postojim, kao da ništa nije bilo stvarno. Kao da je sve bila prokleta laž koja je sa sobom donijela glumu. Što ako me nikada nije voljela? Što ako se samo sa mnom igrala kao ja sa svima ostalima? ponovo sam ostavljen, a obećala je da ona neće to napraviti. Da me neće ostaviti, da će biti tu uz mene kada god je zatrebam. Volio sam je više od ikoga, ma koga zavaravam i dalje je volim. Mislio sam kako je Noelia bila ono jedina prava, ali nije. To mjesto je pripalo Aurori. U kratkom vremenu mi se uvukla pod kožu, postala djelom mene, postala je kraljica moga srca. Postala je moj svijet i sada kao da je tome došao kraj.

Nesvjesno sam ispustio i prsten i pismo dolje dok sam sjeo na pod i ubrzano disao, a onda sam ustao i sve porazbijao što je bilo okolo mene. Počeo sam vikati, vriskati, proklinjati, sve ono najgore je konačno isplivao iz mene. mirna je oko mene cijelo vrijeme hodala i pokušavala me smiriti, ali je odustala i otišla do televizije i stavila ruku na usta.

Pogledao sam je na što je ona i mene i nastavljajući me gledati samo je pojača televiziju i ostao sam, blago je reći šokiran. Ugodan glas voditeljice mi je postao prljav, lažan..., a tek njene riječi su me ostavile bez daha.

„Imamo najnovije vijesti iz dvora. Naime kraljevna Aurora Elenor Camber Orwell i princ Robert Timber Auter su se na jučerašnji dan pred svojim najbližima zavjetovali jedno drugome. Cijeli dvor je na nogama od ranog jutra i pripremaju se za vjenčanje koje će biti za jedanaest dana u 12 sati u glavnoj crkvi grada. To je ukratko od nas. Za sve nove informacije provjerite naš portal na internetu."