Bodyguard✔završena

Šesto poglavlje

Cijeli sat mislim o njemu. O njegovim pogledima, očima, načinu na koju mi je ogovorio one stvari. Bijesu koji sam osjetila kada sam bila pribijena uza zid. Želja za istinu, želja da zna sve što sam mu prešutjela, ali s jedne strane zašto bi mu ja to sve morala reći. Pa on nije policajac, a ja nisam na nisam na nekom ispitivanju. Nisam ga mogla odbiti, nešto u meni me tjeralo da idem sa njime.

Okrećem olovku dok gledam u praznu bilježnicu. Cijeli sat nisam ništa zapisala iako sljedeći tjedan imam važan ispit i danas obrađujemo gradivo koje će biti u njemu, ali ne, ja to ignoriram. Samo mi je on u mislima, a ne smije biti.

Pogledom prođem po dvorani koja je bila puna. Profesor nešto govori, ali ja ga ne čujem. Kao da sam ostala bez sluha, pogledavam ostale koju su zadubljeni u svoje bilješke dok se ja igram vatrom.

Da, ima nešto nepoznato u njemu, ali s druge strane, vidjela sam ga. Kada sam došla na fakultet došao je i on i vidjela sam, na svoje vlastite oči kako daje ceduljicu sa brojem jednoj djevojci koju znam. Osobi koju mrzim i sjedi dva reda ispred mene. otvara tu ceduljicu i utipkava taj broj u svoj mobitel dok se djevojke sa strane smiju. Mrzim ovo. Mrzim ovaj osjećaj koji ne mogu opisat riječima.

Kada se oglasi zvono vratim se u realnost. Pokupim sve svoje stvari i krenem prema igralištu dok mi srce nenormalno kuca. Ponovo ću ga vidjeti. Ponovo ću mu biti tako blizu, ali i tako daleko. Trčim stepenicama i pazim da se ne zabušim u ljude jer mi je sada najvažnije da stignem prije njega. Zašto? Nemam pojma ni sama, ali želim doći prva.

Ubrzano hodam po travi i sklanjam granje koje mi se nalazi na putu. Odlučila sam da ćemo se susresti na igralištu jer to igralište nije za upotrebu nekih pet godina. Oko njega je zarasla mala šuma i savršeno je mjesto za parove koji traže privatnost, a za mene da me neke osobe ne mogu pratiti.

Od jučerašnjeg napada moj otac je postrožio zaštitu cijele obitelji i unajmio svoja dva najpouzdanija zaštitara da me prate. Naravno da sam ih odmah prokužila, ipak sam odrasla uz oca policajca i znam kako idu takve stvari. Nakon par minuta dobijem pogled na staro igralište i klupice koje su okolo, a onda vidim i mušku figuru kako pali cigaretu i stavlja je u usta.

Prije mene je došao. Sjedio je malo dalje od ostalih studenata koju su pili, grlili se i neki ljubili. Maknula sam i zadnje granje i sjela do njega dok me je on oštro pogledao, a meni je srce stalo.

"Već sam mislio da nećeš doći."

"Ja uvijek održim obećanje."

To je istina. Ja sam jedna od rijetkih osoba koja ispuni obećanje svaki puta kada ga nekome da.

"Dobro je znati, pa krenimo. Zašto si mi tajila tko si? Da sa odmah znao cijelu istinu moglo je sve ovo drugačije započeti, a i završiti.

"Nisi me pitao."

Presjekao me pogledom, na što sam ja spustila glavu, a onda se sjetila mame koja je uvijek željela da budem jaka i da se ničega ne bojim i da živim život koji sama stvorim. To ću i napraviti.

"Bojala sam se. Ne znam zašto, ali kada se sve ono događalo izgubila sam pojam o svemu. Rekli su ako se ne pojavim u dvorani da će nauditi najmlađima. Morala sam otići po njih i tako sam riskirala život svih ostalih."

Kliznula mi je jedna suza niz obraz, koju je on pogledom pratio, ali nije ništa rekao već me nastavio slušati i slušati moju priču.

"Kada sam te vidjela nisam ti htjela reći da sam i ja jedna od njih jer bi tako i oni znali da sam ja ta koja ih je odvela, a onda bi me tražili. Tako je bilo sigurnije za mališane."

"Zašto ne živiš u palači i ne ideš u privatnu školu? Mislim da bi to bilo najsigurniji potez za tvoju sigurnost. Ovdje si previše izložena vanjskom svijetu."

Gdje on nalazi takva pitanja? Da, rekla sam mu da ću biti 100% iskrena i to moram poštovati. Međutim on svakim svojim pitanjem me slabi, čini me slabijom jer ja ne želim odgovoriti na ta pitanja, ne želim ni znati odgovor.

"Moja majka je uvijek željela da živim običnim životom. Ona je rođena kao najmlađe dijete u obitelji i uvijek je bila svima trn u oku. Omiljena djeca su bili nasljednici trona, dok je ona bila zadnja u lozi. Odrasla je u ljubavi ljudi koji su ondje radili. Ponekada je išla na tržnicu sa njima, u parkove i tako je zavoljela taj svijet više od svojega."

Ponovo sam zastala jer mi treba koja sekunda da se priberem. Sve ovo mi je jako teško izgovarati, a još teže jer imam osjećaj da sam i ja ista moja majka. Kraljica me nagovara da se vratim u palaču jer sam plave krvi, a moj otac želi da posljednja želja moje majke bude ispunjena.

"Ponekada bi se i sama iskradala iz dvorca kroz prozore ili pomoću tajnih tunela da dođe u grad. Bila je prava avanturistica. Nije ju bilo strah posljedica. Radila je sve da dođe do svog cilja, ali onda je jednog dana upoznala mog oca. Bila je mlada, neiskusna, jednog dana je krenula sa prijateljicom u zlataru po poklon za sestru i onda ga je vidjela. Stajao je ispred sirotišta i iz svog auta je vadio neke kutije koje su bile prepune igračaka i dao ih je djecu."

Obrisala sam suze koje su se lijevale niz moje obraze. Ovo mi je užasno pričati i to nekom strancu o kojemu ništa ne znam. Ne znam njegove namjere. Jesu i te namjere dobre ili loše, ništa ne znam, ali glavno da mu se ja otvaram.

"Kada je to moja majka vidjela bila je ushićena i otišla je do njega. Pomogla mu je razdijeliti igračke i kasnije su otišli na sladoled i tamo se rodila njihova ljubav. Priznala je svojima da ga voli, da voli običnog građana i da je trudna sa mnom. Kraljica je poludjela i zabranila joj je sve. Rodila sam se prije vremena. Tjedan dana prije. Bile su male šanse da obje prežimo, ali smo uspjele. Kada sam bila jako mala, kada nisam bila svjesna ničega izgubila sam je."

Stavila sam svoje ruke u kosu i počela je čupati, a onda mi je on svojim rukama to zabranio. Uhvatio me za obje nadlaktice i okrenuo prema sebi dok sam ja vrištala duboko u sebi.

"Prošlo je. Ostavi prošlost u prošlosti i sama stvori svoju budućnost."

To je zvučalo tako lijepo kada on izgovori. Te riječi govori nekim drugim glasom. Ne onim od jučer kada je bio u panici, ne kada se danas derao na mene i tragao za istinom, već kao da me želi umiriti i kao da osjeća kako mi je. Olabavio je stisak na mojoj ruci i upalio drugu cigaretu i stavio je u usta dok je dim pustio ispred sebe.

"Sada kada sam ti sve otkrila na tebi je red."

Pogledao me kao da će me svakoga trena zaskočiti, kao da sam nešto krivo rekla, ali nije ništa napravio. Samo je ugasio cigaretu i nasmijao se u prazno te me na samom kraju pogledao.

"Pošteno."

Kraljica_noci