Slomljen ✔

13. Saobraćajna nesreća

Daria

Ne znam kako je to moglo da se dogodi. Ne znam ni šta se tačno desilo, ako ću da budem potpuno iskrena. Sve čega se sjećam jeste kada mi je Roy uletio u sobu sa telefonom koji mu se tresao u rukama i potpunim užasom u očima. Nakon toga, nakon onoga što mi je saopštio, pištanje u ušima nije prestajalo. Osjećala sam se potpuno... Potpuno slomljeno.

Imali su saobraćajnu nesreću

Cijelo vrijeme, pomiješane sa pištanjem, te riječi su mi odzvanjale u glavi. U trenucima kada sam morala da budem tu za svoju braću i sestre, Mayu, Laru i Austina, znam samo da sam uspjela sviju da ih zagrlim i šapućem riječi ohrabrenja za koje ne znam ni kako sam imala snage da ih izgovorim. A ako ću da budem iskrena, ne znam ni šta sam govorila. Roy, s druge strane, je ludio, šizio i ponašao se kao da nemamo u auto 14-godišnjakinju, 11-godišnjakinju i 9-godišnjaka. Čitavo vrijeme dok je vozio, bila sam sposobna da ga stalno upozoravam i govorim da uspori.

Samo juče, zvala sam roditelje koji su se vraćali sa poslovnog puta i pričala im kako sam nazvala Chrisa i rekla mu da mi je jedan dečko došao kući zato da bi Roy vidio koliko bespotrebno šizi oko Huntera jer je on u potpunosti bio protiv našeg prijateljstva. Htio je da mi zabrani da se družim sa njim, ali je vrlo dobro i sam znao da mi njegove prijetnje ništa ne znače i vrlo brzo je odustao. Kao po običaju i kao što svi radimo, ispričala sam to mami i tati na spikerfonu sa Royem u svojoj sobi koji je stalno nešto dobacivao i trpao kokice u usta. Mamin i tatin smijeh pomiješan su mene samu, ali Roya tjerali na smijeh jer je odjednom cijela situacija bila apsurdna.

Naravno, kada smo došli u bolnicu, najtežu stvar koju sam nakon toga morala da uradim jeste da javim Chrisu za saobraćajnu nesreću. Pozvala sam i Sarah, njegovu bivšu koju je jako volio i koja je njega voljela, i mada ne znam šta se među njima desilo, ja sam pričala sa njom i potajno se nadala da će njih dvoje ponovo da budu zajedno iako sam se sada premišljala. Chris mi je često preko telefona pričao za neku Taylor, i kako ga ona izluđuje, ali kako ima prelijepu crvenu kosu i zelene oči koje ga uvijek mame. Tada sam shvatila da je opičen za njom.

Kada sam mu javila šta se desilo, javila sam i Sarah koja je bila dosta bliže bolnici i bila je sa nama već nakon nekih 10-ak minuta. Ona je bila stvarno lijepa, zapravo prelijepa djevojka koju sam ja sa ponosom htjela za svoj budući rod. Imala je crvenu kosu i smeđe tople oči koje su odmah zabrinuto prešle preko svakog od nas. Onda je prišla Austinu i poljubila ga u glavu prije nego što je došetala do mene i Roya koji je kao oparen odmarširao rekavši da ide u kantinu. Znala sam da mrzi Sarah, samo nisam znala zašto.

"Hej, Daria. Kako si?" Slegnula sam ramenima i počela se igrati sa rubovima svoje crvene majice.

"Kako bih trebala biti? Mislim, roditelji su mi doživjeli saobraćajnu nesreću, doktori neće ništa da kažu, a ja nisam dovoljno snažna da nas sviju tješim." Suze su mi ponovo navrle na oči i kao vodopad počele da mi se spuštaju niz lice.

"Znam da je teško. Ali ja sam tu za vas. A... Gdje je Chris?"

"On... On je na putu... Živi dosta dalje." Sarah je klimnula glavom i obgrlila me na nekoliko sekundi prije nego što se ponovo odmaknula.

"Ne mogu ni da zamislim kako mu je. Mora sam da vozi, zar nije to opasno u takvom stanju?"

"Ne. On... Ima jedna cura sa kojom živi... Mislim da će ona da ga doveze." Sarah je samo klimnula glavom i odmaknula se od mene nakon čega je zavladala tišina. Nakon nekoliko minuta, ugledala sam svog najstarijeg brata koji je trčao niz hodnik prema nama, a crvenokosa blijeda djevojka njemu za petama. Naglo se ukočio njegov pogled zaključan sa Sarahinim.

"Sarah?" Upitao je ljuto i zbunjeno.

"Chris, dugo se nismo vidjeli." To je bilo sve što je potrebno da ona kaže da njegova ljutnja nestane u samo jednom trenutku. Primjetila sam kako Taylor, mislim da se zove, gleda u njihov razgovor potpuno zbunjena, ali sa sumnjom u očima.