HANA
Dani su brzo prolazili, Aleksej mi tera inat. Znam to, iako sam mu direktno rekla da ide namerno ne želi. Strah me je da će Lav nešto shvatiti, uništio bi Alekseja onsa. Zato dajem sve od sebe da izbegavam Alekseja u firmi, sva sreća pa njegova kancelarija nije na ovom spratu. Svaki put strahujem da ne uđem u lift sa njim, zato što znam da me neće pustiti na miru dok ne odgovorim. On zaslužuje objašnjenje, ali ako bi on to saznao, to ništa dobro ne bi do elo. Ostavljam torbu na sto i stavim ruke na glavu jer me glava jako boli. Lav ulazi bez kucanja, nasmejan je. Prilazi mi i ljubi me u obraz. Klekne do mene.- ,,Boli te glava? Hoćeš da te masiram?" samo odrično klimnem glavom.
- ,,Pusti me. Zašto ulaziš bez kucanja? Uplašio si me kada si ušao tako."
- ,,Izvini." ustane te se nasloni na sto, uzme moj papir gde sam pisala ideju svoje nove knjige. Pročitao je i krenuo da cepa odmah sam ustala kako bi ga sprečila no on je već poceo do kraja. Suze su mi se nakupile u očima.
- ,,Zašto si to uradio, dođavola?!"
- ,,Zato što nije nikakvo. I ne želim da džabe nastavljaš da pišeš jer ovakvu glupost nećeš izdati!" poljubi me u čelo te izađe. Na stolu vidim neku kovertu sa mojim imenom, verovatno je stojala ispod papira kojeg je Lav pocepao. Uzmem i otvorim je, unutra je samo pisalo 'Muž te vara.' krenem se smejati kao luda. Ako je ovo istina i ako Lav zaista ima nekoga razvešće se onda od mene, Aleksej i ja smo ponovo mogući.
Dok držim onaj papir u rukama, sama sebe sam zapitala da li bi ovo bilo mogiće. Da li Lav zaista ima nekoga? Izdahnem kada pogledam stvari u neku drugu ruku. Nisam ljubomorna, ali me ubija u pojam da vara ženu koja ga ne voli i koju on, verovatno, ne voli. Zašto je sa mnom ako ima drugu? Zašto me muči? Ova poruka može isto tako biti od neke ljubomorne radnice jer svima ostalima smo Lav i ja par iz snova. Sve te devojke su ljubomorne na mene, nesvesne da ja sa Lavom proživljavam pakao iz dana u dan. Nije mi lako da samo pomislim da zaista ima nekoga, ubilo bi me to u pojam. Sve ovo da mi radi, a ima neku drugu? Pa nek se razvedemo, nek bude sa kojom želim. Vratim papir u kovertu te otvorim sef i tu stavim kovertu. Zaključam sef. Biće mi potrebno mnogo više informacija da bih se usudila obratiti Pavlu za ovo. Začulo se kucanje na vratima, ja sam brzo zatvorila deo gde je sef te se namestila u svojoj stolici.
- ,,Napred!" Nakon što sam to rekla, ušla je moja najbolja drugarica. Odmah sam ustala i potrčala je zagrliti. Ona je bila par dana van zemlje.
- ,,Ženoo!" vrisne te tiho kaže ,,Šta će Aleksej ovde?" Iako se stišala, opet bi trebala biti još tiša, jer bi mogao neko čuti. Pokažem joj da bude tiša.
- ,,Ništa me ne pitaj." Sednemo na jedan kožni kauč u mojoj kancelariji.
- ,,Kada se uopšte vratio?"
- ,,Nemojmo o Alekseju. Mislim da me Lav vara." Kristina se počne smejati.
- ,,Ne budi glupa Hana, Lav je opsednut tobom. Ne verujem u to."
- ,,Ali samo zamisli.." kažem sa osmehom od uha do uha ,,Ako on ima nekoga, i ako to može biti ozbiljno.." razdužim ,,Moožda Aleksej i ja imamo neke šanse."
,,Kako da ne." kaže ironično Kristina.
- ,,Zašto?" Pitam sa osmehom na samu pomisao da možda ima nade za mene i Alekseja.
- ,,Ti ćeš biti Lavova žena do groba, ja ti to potpisujem sada ovde." Snuždim se kada dođem k sebi od sanjarenja. Kris jeste surovo iskrena, i nekada njene reči zabole, ali isto tako nikada nije pogrešila u vezi mene. Ona me nije podržala da se udam za Lava, ali je rekla da ja uradim šta želim. I uradila sam. Udala sam se za čoveka kome sam se dopala na prvi pogled. Samo jedan pogled bio je dovoljan, da ja postanem njegova opsesija. Tog dana kada sam smo se sreli sam trebala sama sebi da iskopam grob i uđem živa u njega, jer me Lav posle tog susreta nikada ne bi ostavio na miru. Aleksej i ja smo tada bili u najvećoj ljubavi, a ja sam imala probleme prevelike kod kiće. Aleksej je bio moj jedini lek. Samo pored njega sam bila srećna, ali nije to bilo dovoljno jer čim se vratim svojoj kući, shvatim realnost. Novac je upravljao mnome jer sam bila željna istog tog novca zato što ga nikada nismo imali. Živeli smo u malenoj kući koja je prokišnjavala, ne bismo imali ni struje da moja majka nije radila i donosila nešto malo novca kući. Ja sam sa Aleksejem radila u restoranu njegovog oca. Nije Alksej bio nešto previše stabilan finansijski, naspram nas itekako jeste, ali ovako je živeo normalan život. Bili su blizu toga da jedva sastavljaju kraj sa krajem. Međutim, njihova kuća je imala jednu jalo važnu stvar. Kod njih je vlada sloga, njegov otac je previše pošovao svoju ženu i sina. Moj otac se prema mojoj majci ophodio kao prema životinji iako da nije nje, umro bi sto puta do sada. Bila sam umorna od svega toga, ja sam samo imala snove. Snove da radim posao koji volim, živim sa Aleksejem i rodim mu decu. Nažalost, san vezan za decu sam radno morala da otpišem. U mojoj kući niko nije verovao da mogu da postanem pisac, majka nije imala vremena da sluša o mojim snovima. Otac, koji je stalno bio kući, pio je samo i tek njega nisu zanimali moji snovi.

أنت تقرأ
U DUŠI TVOJA
عشوائي"Taj dan me je zaslepela nemaština, prilika da budem ono o čemu sam oduvek sanjala me je zaslepela. Želja da pobegnem od svoje porodice, želja da uspem, želja da živim život kakav zaslužujem je bila jača od svega. Da, ostavila sam ga ali taj dan sam...