VRAG NOSI CRNO (IN PROGRESS)

IX. Japanski park

Petnaestak minuta šetnje, nedaleko od kluba, nalazilo se mjestašce sasvim neuobičajeno za tipičnu urbanu sredinu.
Park kao iz filma, s plavkasto obojanim klupama, gustom travom i pokojim sramežljivim cvjetićem, zakriljeni drvećem koje bi, sudeći po svojoj starosti, moglo ispričati svakakve priče.
A u sredini - jezerce. Naravno, nije to bilo obično jezerce; tu su stalni stanovnici simpatične malene ribe koje nipošto ne biste htjeli staviti na gril, nekoliko žaba kojima još nisam stigla dati imena i na kraju, pačja obitelj koja se šepuri cijeli dan na jezeru pokazujući se svima bez ikakva straha.

- Vidim da si upoznala Bogdana Mitrovića Trećeg i ekipu.

Pojavi se Beck, sasvim nenadano, jer nisam nikada pomislila da takva hardcore osoba nailazi na duševni mir u parku koji podsjeća na one iz srednjovjekovnih japanskih ilustracija.

- "To je čudno ime za patku".

- "Ma kakvi! Njegov otac i djed se ne bi složili."

- "I dalje pričaš o patkama, jel?"

- "Pa svakako. Oni su moji prijatelji.  Nisu baš pričljivi, no sasvim su dobro društvo." - utihne i sjedne pored mene sasvim miran, pogleda usredotočenog na sredinu jezera.

Izgledao je drukčije. Naravno, kao i neki dan što sam ga vidjela u Ikei, izgledao je manje umorno, a bradu je vješto podšišao. Sjajne srebrne lance oko vrata zamijenio je tibetanskim talismanom za sreću, teško podrapani jeans je zamijenio ipak nešto sofisticiranijim tamnozelenim hlačama uparenih s tankom crnom jaknom, a njegova ukupna slika djelovala je zastrašujuće smireno.

- "Odakle ti ovdje?"

- "Ovo je moja oaza mira, tu se osjećam više u smislu vlastitog bića, pročišćenije."

- "Znači postao si nekakav guru."

- "Oh, Lucy, ne znaš stotinu mog života. Inače, to ti je u postotku jed-"

- "ZNAM ŠTO TO ZNAČI U POSTOTKU, MAGARE JEDNO! Nisam glupa, zaboga. Ako mi se ne želiš otvoriti, to je sasvim u redu."

- "Super si osoba, priznajem, no nisam siguran mogu li ti vjerovati."

- "Meh. U redu."

- "Ti baš nemaš volje za životom?" - uzdahne i ispruži se na leđa.

- "Ma nije to, život me muči odavno. Ima nešto svježe. Ne bi razumio."

- "Istina, ja ne razumijem ni kako šlic na trenerci funkcionira, tebe tek neću razumjeti, ali hej, barem te mogu saslušati."

- "Nemam neki masni trač, no..."

- "No...?! Pričaj dok mi guzovi još nisu utrnuli."

- "Ma ovaj jedan lik. Nekada moja najdraža osoba. Moj najbolji prijatelj i onda nešto više i na kraju ništa."

- "Ah. Jebač. Cool."

- "Kao da drvetu pričam. Beck! Saberi se! Neću ti ponavljati nešto dva puta."

- "Ma skužio sam, brat izašao iz friendzonea i sad patiš za njim bla, bla, bla. I što je sad s njim?"

- "Pa prestani me prekidat. Kao što rekoh..."

Pačići su izašli iz jezera graciozni kao dame i uz vrlo nedamsko ponašanje, počeli su grickati Beckovu lijevu nogavicu.

- "Beck, napadaju te patke."

- "Nipošto. Prihvatili su me za svog vođu. Ja sam kralj pataka."

- "Tebi ne vrijedi pričati. Odlazim." - ustala sam i krenula kopati po džepovima ne bih li pronašla upaljač, no Beck se kao lokot zakačio za moju nogu.