Dogovor za spas

20. poglavlje- Odluke

                Nikolas se nasmiješio i bacio pogled preko ramena na razvučenu sofu gdje je Gabrielle i dalje spavala. Promeškoljila se u snu, glasno uzdahnula pa nastavila mirno spavati. Bacio je pogled na sat i namrštio se kada je shvatio da spava već preko tri sata. Mora da ju je sve to bilo iscrpilo više no što je mislio.

Nastavio je rezati slaninu pa je nabacao na pizzu koju je slagao. Prišao je hladnjaku pa izvadio kiselo vrhnje pa i njega dodao na vrh. Gurnuo je pizzu u pećnicu pa počeo pospremati nered koji je napravio. Desetak minuta kasnije, zrak je mirisao na hranu zbog čega se vjerojatno i probudila. Izvadio je pizzu iz pečnice i spustio je na šank taman kada se ona dogegala do njega. Obgrlila ga je rukama oko struka i zakopala nos u njegova prsa.

„ Gladna?"

„ Da" promrmljala je, „ koliko je sati?"

„ Šest navečer."

„ Mmm, okej" uzdahnula je i ušla dublje u njegovo naručje, „ mora da ti je bilo dosadno cijelo popodne."

„ Ne brini, snašao sam se ja. Možeš me sad malo pustiti da narežem tu pizzu?"

„ Ne."

Nasmiješio se pa se primaknuo pultu zajedno s njom i stao rezati komade. Pružio joj je komad na što ga je pustila i vratila se na sofu i ušuškala se pod pokrivače. Slijedio joj je i legao do nje pa je povukao u naručje.

„ Sad bi željela čuti onu priču o tebi i ostalima golima."

„ Naravno da bi" promrmljao je zabavljeno, „ već sam se počeo brinuti da sam te totalno skršio."

„ Hm, bilo je solidno, kauboju."

Nasmijala se kada ju je pljesnuo po stražnjici pa mu uputila osmjeh. Obgrlila ga je slobodnom rukom oko vrata i naslonila se na njega. Nikada nije tako pohotno i sebično uživala u ljudskoj blizini kao tada. Poljubila ga je u uho.

„ Znaš da mi je bilo super, zar ne?" upitala je tiho.

„ Znam, ne brini. Poznajem ja te tvoje fore. Dakle, priča. Znači ja sam imao tri godine, Edo pet, Cade šest i Armando sedam. I bilo je ljeto. Mama svako ljeto radi tone i tone kolača pa je radila i tad. I radila ti je neki čokoladni kolač. I tako skuha ti ona onu veliku zdjelu čokolade i ostavi je tu šanku da se hladi.

A mi smo jadni bili gladni pa je Armando dobio ideju da mi pojedemo malo te čokolade. Mi ostali smo se naravno kao muhe bez mozga složili. Dođemo mi tamo i Armando i Cade da će oni zgrabiti zdjelu. Kad je to palo na nas četvoro i zalilo nas...

I čujemo mi mamu da dolazi s kata. Znali smo da će poludjeti. I daje pametni Cade prijedlog da se mi skinemo jer mama neće skužiti da smo svi smeđi u čokoladi. I mi se skinuli i izašli u hodnik pred mamu. I idemo mi kao na kat u svoje sobe.

I već smo mislili da smo se izvukli kad se počela derati. I mi umjesto na kat pojurili što dalje od nje, odnosno van iz kuće. E, a tata se taj dan sastajao s nekim starkeljama koji su bili imućni u to vrijeme. I tako ti mi trčimo iz kuće totalno goli i prekriveni čokoladom i deremo se: tata, tata, mama nas želi ubiti. Tata i dan danas govori da nikada u životu nije bio tako osramoćen kao tada.

Primjećujem da je tebi cijela ova priča urnebesna."

Uputila mu je posljednji pogled u znak isprike prije no što se počela glasno smijati. Zakolutao je očima na njen manjak potpore u njegovoj sramoti pa je poškakljao ispod rebra. Vrisnula je pa se nasmijala još jače.

„ Mogu si zamisliti malog Nikolasa kako juri gol po travi" rekla je kroz smijeh.

„ A što bi ja kad sam bio najmanji i najgluplji tad."