Dogovor za spas

5. poglavlje- Opravdana sumnja

„ Što?" upitao je zbunjeno.

„ Mrtva" ponovila je smireno, „ nadam se da to rješava tvoje nedoumice. Sad, molim te, napusti moju sobu."

„ Kako to misliš mrtva?" ponovio je.

„ Jesi ti mutav? Mrtva, pokojna, tri metra pod zemljom, nije među živima. Može li to tvoj mali odvjetnički mozak percipirati?"

Promatrala ga je dok je stajao u sredini sobe još uvijek u pokušaju da probavi njene riječi. Skrenula je pogled na sat i namrštila se kada je primijetila da je prošlo deset sati. Prišla je svom malom ugradbenom hladnjaku i iz njega izvadila bocu ledene kave i izlila je u čaše. Predala mu je jedno prije no što se smjestila na malu sofu u kutu sobe.

„ Hajde, pitaj, vidim da te guši" promrmljala je pa otpila gutljaj.

„ Kad?"

„ Prije četiri godine."

„ Kako?"

„ Metak u čelo."

„ Tko?" upitao je napokon joj prišavši.

„ Moj otac" odgovorila je otvoreno.

„ Tvoj otac?" ponovio je sjevši na drugi kraj sofe, „ zašto bi to napravio? Što je ona napravila da je došlo do toga?"

„ Odbila je njegov zahtjev."

„ A to bi bio?"

„ Koja je svrha svega ovoga? Mrtva je. Ne predstavlja prijetnju, nije moja mračna tajna iz prošlosti. Dobio si odgovore. Zašto želiš znati sve okolnosti?"

„ Pa, očito je da se tvoj otac sada pojavljuje kao potencijalna prijetnja."

„ Hah, naravno" promrmljala je sarkastično, „ vjeruj mi, da se sretnu moj otac i Armando, moj bi otac pokleknuo pred jednim njegovim pogledom. Moj otac je pizda kad nije unutar svoja četiri zida. Zato sam i ja vodila sve vanjske poslove za njega."

„ Pa, definitivno nije tako izgledalo prije nekih mjesec dana."

„ Da, znam. Batine su bile dio svakodnevice otkako se riješio mame. No, sad sam dobro. Ne moraš brinuti za mene, Romeo."

Zakolutao je očima na njen komentar pa spustio praznu čašu na stolić za kavu. A baš kada se ponadao da će voditi normalni razgovor s njom, ona izbaci takav glupi komentar od kojem su mu se živci dizali. S uzdahom je ustao i pokupio papire pa se uputio prema vratima.

„ Sutra smo mi na redu za promatranje dolaska pošiljke u Genovu" podsjetila je, „ nadam se da nisi zaboravio."

„ Sranje" promrmljao je, „ kada?"

„ U devet bi morali krenuti ako želimo stići na vrijeme za pošiljku."

„ Zar ne mogu Gisele i Eduardo?" upitao je.

„ Zamolili su za slobodnu večer. A, zbog tvog malog... pa, ekscesa ako se može tako reći, mi smo bili prvi na tapeti za zamjenu."

„ Odlično" promrmljao je sarkastično.

„ Pretpostavljam da tvoja djevojka neće biti oduševljena."

„ Neće" složio se.

„ I opet ja moram tebi ići na ruku" primijetila je pa ustala, „ u devet. Doći ću te pokupiti u Milano točno u devet. Nemoj da moram doći kucati na vrata."

Kimnuo je u znak zahvale pa napokon napustio njenu sobu. Uzdahnula je pa oprala čaše u kupaonici prije no što se bacila na krevet. Povukla je svoju mačku u naručje i uvukla se pod pokrivače. Postila je mačku da se smjesti uz nju prije no što je izvadila svoj službeni mobitel. Skenirala je tetovažu na svom zapešću s uzorkom bar koda koji joj je omogućio ulazak u njihovu bazu podataka. Unijela je svoje podatke i lozinku pa stala pretraživati tu djevojku koja je Nikolasu okupirala misli do te mjere da je zapostavio svoj obiteljski posao.