Obećavam ti vječnost

Šesnaesto poglavlje

Leyla P. O. V.
Iz misli me prene kucanje na vratima.
"Da?",govorim promuklim glasom dok brišem tragove suza sa crvenih obraza.
"Mogu li?",Korinina glava je izvirila i tužno me pogledala.
"Uđi.",rekla sam ustajući iz kreveta.
"Ne moraš ustajati zbog mene.",rekla je tiho. Ipak sam popravila nabore prekrivača i smjestila se na rub kreveta ostavljajući mjesta za nju. Teško je uzdahnula gledajući me u oči.
"Ly, moraš znati, nikad te ne bih namjerno povrijedila. Nisam mogla pretpostaviti da ti toliko znači nakon svega.",rekla je uz trag kajanja na licu.
"Znači mi Rina, i to se nikada neće promijeniti. Povrh svega, ne zamjeram ti ni za šta. Nisi bila tu četiri godine, čovjek bi očekivao da sam se do sada opametila, zar ne?",tužno sam se nasmijala.
"Nemoj tako govoriti, znaš da nije tako.",rekla je uhvativši me za ruke kao da me pokušava izvući iz jame, no već sam do grla bila zatrpana problemima.
"Oh, ali jeste. Ja sam samo jedan beznadan slučaj izgubljen u vremenu i prostoru.",rekla sam natjeravši se na osmijeh koji je izgledao više kao bolna grimasa.
"Nije tako. Samo to dobro znaš, Leyla. Upješna si, mlada i lijepa žena. Svi te žele. Ako je on budala da to ne vidi, to je njegov problem. Sutra, sutra te vodim u provod da vidiš koliko možeš. Možeš imati koga god hoćeš Ly."
"Ali ja hoću njega.",zajaukala sam.
"Dođi.",rekla je je i nježno me, sestrinski, zagrila. Tu noć smo, baš kao u djetinjstvu kada bi se jedna od nas plašila, legle zajedno u krevet. Ona nas je ušuškala i mazila me po kosi dok nisam utonula u san.
"Znaš, Rino, još je ljepši nego prije.",promrmljala sam negdje u polusnu.
"Šššš...",ušutkala me, a zatim glavu naslonila na moju. Ubrzo smo utonule u san.
...
"Cure, buđenje!",negdje u daljini čujem majčin glas dok se svjetlost probija kroz prostir i pada tačno na moje lice. Prekrijem rukom oči, ali bespomoćna sam, moj san je već gotov.
"Stižemo mama.",promrmljala sam i okrenula leđa prozoru kako bi mogla otvoriti oči, a da me sunce ne oslijepi.
Kada sam već potpuno bila budna, shvatila sam da je Rina ostala ovdje večeras, kao i to da je ni mama ni zrake sunca nisu uspjele probuditi iz čvrstog sna. Očito ju je put izmorio koliko i same studije. Uz blag osmijeh na licu, odlučila sam da je neću odmah probuditi. Na prstima sam otišla do ormara i iz njega izvukla prvu trenerku. Tiho poput miša sam napustila sobu i otišla pravo u toalet. Obavila sam polako ličnu higijenu, a onda sate provela na lice stavljajući razne kreme. Sve u svemu, nisam se žurila. Za kraj sam udobnu pidžamu zamijenila crvenom trenerkom koju sam inače nosila na trening, to jest kada se natjeram otići u teretanu što je otprilike bilo dva puta godišnje. Napustila sam toalet sa samozadovoljnim osmijehom na licu i pomisli:"Kako je ovo nedeljno jutro dobro počelo."
Bila sam gotova sa svime, pa sam krenula ka trpezariji gdje su vrć sjedili mama i tata usputno ćaskajući, što nije ličilo na njih.
"Oh, tu si.",rekla je mama i ispravila se u svojoj stolici.
"Gdje je Korina?",pitao me tata kada sam se smjestila za stol.
"Spava, nisam je htjela buditi. Umorna je.",rekla sam i uzela fini kroasan. Emilija tako dobro pravi sva ta tijesta.
"Ne treba joj dopustiti da stvara loše navike.",rekao je tata strogo. Našu malu raspravu prekinula je visoka ženska figura koja se kretala ka nama već tip-top spremljena.
"Dobro jutro.",rekla je Rina uz blag osmijeh upućen svakome od nas. Kimuli smo glavom u znak pozdrava i nastavili jesti svoj doručak.
"Imam nešto da vam kažem.",rekla je Rina naglo prekinuvši tišinu. Ispila sam par gutljaja soka od narandže, a onda svu pažnju preusmjerila na moju, tri godine mlađu, sestru.
"Završetak studija nije jedina novost koju imam za vas.",rekla je na što je dobila upitne poglede od mame i tate. Ja sam je zabrinuto gledala.
"Mama, tata, seko, ja sam u vezi već neko vrijeme. Tačnije, dvije godine sam u vezi sa jednim divnim muškarcem kojeg sam upoznala u New Yorku. Završio je elektrotehniku i radi u očevoj firmi sada. Znam da sam vam trebala prije reći, i osjećam se užasno što nisam, ali bojala sam se da bi se morala vratiti u Chicago. Ja vas neizmjerno volim i vjerujem vam, ali svi znamo tatu Ričarda i njegove stavove što se tiče naših momaka - Najbolje da ne postoje.",duboko je udahnula,a onda nastavila svoj govor dok joj je lice bilo blijedo kao zid. Njen pogled je lutao prostorijom i na licu joj se vidjelo pokajanje i sram. Bilo mi je žao.
"Ono što pokušvam reći je... Mislim da je sada vrijeme da ga upoznate. I Dereku i meni je dosadilo stalno skrivanje i laži. Voljela bih kada bi mi oprostili, malo progledali kroz prste i večeras došli na večeru u "Rio" da ga upoznate.",rekla je i na kraju izlaganja čvrsto zatvorila oči u strahu od naše reakcije. Pogledala sam u roditelje i njihovi su izrazi lica bili neprocjenjivi. Uzbuđenje, ljutnja, sređa i tuga i sve to u jednom.
"Oh, jedva sam čekala ovaj dan, ali nadala sam se da će moja starija kćerka biti ona koja će me upoznati prva sa svojim dragim.",rekla je mama pljesnuvši rukama. Svi smo je zaprepašteno pogledali. Rini kao da je pao kamen sa srca.
"Vjerujte mi, neću vas razočarati.",rekla je Korina uz širok osmijeh na licu.
"Ne sumnjamo u to jedina moja. Hajde,  reci svome tati ko je taj dečko? Šta radi? Ko su mu roditelji?",rekao je tata blago.
"Zove se Derek i upoznala sam ga dok sam išla na fakuletet. Otišli smo na kafu i poslije nje je došla još jedna kafa, pa prvi dejt. Tata, mislim da je on taj. Kada me prije mjesec dana pitao da mu budem žena, na pamet mi nije palo ništa osim reći 'Da!'",svi smo je pogledali kao da je pala s marsa, a kada je shvatila šta je rekla prekrila je  rukom usta. Na njenoj je ruci zasijao srebreni presten kao potvrda njenih riječi.
"O moj Bože, pa on te zaprostio.",skočila sam i zagrlila svoju sestricu najjače što sam mogla. Ovo je zbilja bio šok, ali u pozitivnom smislu. Moja malena sestra se udaje, a tek je došla doma.
"Taj... Ja... Idem u svoju radnu sobu.",rekao je tata mucajući i zateturao je pri ustajanju sa stolice, a onda je odjurio u sobu. Zbunjeno smo ga pogledale, ali do nas je ubrzo radosno doskakutala mama.
"Ne brinite cure, takvi su očevi.",rekla je mama i čvrsto nas zagrlila.
"Ponos naš.",govorila je ljubeći Rinu u tjeme. Nakon dugog ženskog razgovora gdje mama i ja nismo otkrile koliko smk htjele o Dereku, krenula sam u sobu da se spremim za večeras. Prolazeći kraj tatine radne sobe čula sam tihe jecaje. Par sekundi mi je trebalo da smislim šta je najbolje riješenje, a onda sam ušla u njegovu radnu sobu. Zatekla sam ga kako gleda našu staru obiteljsku sliku, gdje smo Rina i ja još male, i suze mu liju niz lice.
"Tata...",tiho sam prošpatala, a on, kao da me tek tada primjetio, počeo je brisati mokre tragove suza s lica. Spustio je sliku na stol nadajući se da nisam primjetila njegov trenutak slabosti
"Leyla, baš gledam neke papire. Mislim da oni ulagači..."
"Tata, u redu je. Svima nam je teško to što je tek stigla, a već planira otići. No, ja vjerujem Rini, a trebao bi i ti. Ako je mogla živjeti sama  u New Yorku, završitu fakultet i ne upsati u bilo kakav problem ili dug, može i naći sebi muža kakvog zaslužuje. Uopšte ne sumnjam u nju.",rekla sam i čučnjula kraj njega uhvativšu ga za ruku.
"Oh, Leyla moja... Uvijek znaš šta reći svom slabom ocu.",rekao je tužno.
"Tata nisi ti slab. Najjača si osoba koji poznajem. Sve što znamo naučili ste nas ti i mama. Koliko si ponosan na nas, budi duplo toliko ponosan na sebe. Vi ste našu uzori.",rekla sam mu i poljubila njegove lijepe ruke.
"Znaš, mila, tek sada shvaćam neke stvari. Možda ja nisam bio dobar otac. Prospustio sam tako mnogo zbog posla da osjećam kao da ste za tren oka narasle, a ja sam vas vidio samo u prolazu.",rekao je tiho, kao da ga je sram.
"Tata, ne govori tako. Radio si sve što je bilo u tvojoj moći da nam daš lijep život. Sve ide baš onako kako treba. Sada nam i jeste vrijeme za udaju. Igranje barbikama odavno je iza nas.",blago sam mu se nasmijala. Iako sam mu zamjerala što nije bio kod kuće, sada shavatam da je sve radio za nas i da bi mi imali život kakav imamo danas. Na svemu sam mi neizmjerno zahvalna.
"Tatino zlato.",rekao je i privukao me u čvrst zagrljaj. Nakon što smo se razdvojili, rekla sam mu:
"A večeras da budeš jak, uzoran otac baš kao što si uvijek i bio za nas.",rekla sam, a on me uštipnuo za obraz poput klinke.
"Hajde spremaj se, mila.",rekao je i ja sam , uz zračnu pusu koju sam mu poslala,  napistila njegovu sobu.
Otišla sam do svojoga ormara u sobi i tražila savršenu kombinaciju. Nakon, ko zna koliko dugo, pronašla sam savršenu kombinaciju za večeras. Lijepi kombinezon sive boje kimo rukava sa širokim i dugim nogavicama koji se u struku sužavao i na to mjesto je išao srebreni kajš. Uz to sam nosila visoke srebrene štikle i malu pismo torbicu iste boje. Voljela sam taj kombinezon jer sam se u njemu osjećala visoko i zgodno kao modeli s pisete Victoria Secreta. Oči sam naglasila tamnom šminkom, a na usnama mi je bio jarko crveni karmin. Bila sam spremna i sviđalo mi se to šti vidim u ogledalu. A onda su moju glavu počele opsjedati zle misli.
"Korina ima zaručnika, a ti? Nemaš ni psa! Živiš s roditeljima!",govorilo je malo crveno stvorenje na mom ramenu. Tiho i pakosno, šaptalo mi je na uho pogane misli. Ubrzo nisam više bila tako sretna zbog ove noći. Jedan dio mene je bio sretan što se moja sestra zaručila, a drugi je bio jadan i čemeran jer ja nisam imala nikoga.
"Ideš li?",na vratima se pojavila Korina. U crvenoj lepršavoj haljini njene su duge noge dolazile do izražaja. Ako sam ja mislila da izgledam kao Victorijin anđeo, šta je onda bila ona? Afrodita, grčka božica ljepote?
"Idem.",zgrabila sam torbicu u ruke i krenula ka vratima pokušavajući se otarasiti oholih misli kojih je bilo sve više.
Krenula sam za sestrom i ubrzo smo se našli u autu na putu do restorana po nazivu "Rio",ujedno jednog od najprestižnijih u Chicagu. Došli smo do restorana za manje od deset minuta. Visoka zgrada sa bijelim kamenom i zlatnim detaljima se mogla zamijeniti za neki muzej.
Prišli smo restoranu i na vratima nas je dočekao vratar obučen u svečano odjelo.
"Vaše rezervacije molim?",rekao je prosjedi gospodin ljubazno.
"Smith. Derek Smith.",rekla je Korina, sva važna sa širokim osmijehom na licu.
Vratar je kimnuo glavom i pustio mas unutra uz ugodan osmijeh. Osjećala sam se poput neke princeze na ovom mjestu. Sve je bilo skupocjeno i u viskom stilu. Od kamena, do gravura po zidovima i visećih zlatnih lustera.
Za stolom na kraju sjedio je crnokosi muškrac. Shvatila sam da idemo baš ka tom stolu, što je značilo da je to čuveni Derek.
"Dobro večer.",ustao je kada smo prišli. "Wow, moja sestra ima ukusa",pomislila sam. Derek je izgledao kao sa naslovnice sa tom tamnom crnom kosom, jakom čeljusti i plavim očima. Nosio je crno odjelo koje mu je savršeno pristajalo, a kravata mu je bila iste crvene boje kao Rinina haljina. Bili su prelijep par, kao stvoreni jedno za drugo.
"Izvolite, sjedite.",rekao je kada se sa svima rukovao i upoznao. Dama je izvukao stolice, pa se tek na kraju sam smjestio za stol. Pomislila sam da Rina baš zna izabrati. Očito je Derek šarmantan, pametan i ima manire. Wow!
"Pa, Derek, Korina nam je spominjala da si završio elektrotehniku. Gdje sada radiš?",pitala je mama.
"Radim u firmi svog oca u New Yorku. Bavimo se proizvodnjom dijelova za električne automobile. Imamo sjedište i ovdje u Chicagu, kao i u L. A.",rekao je. Na spomen Los Angelesa, moja se koža naježila i kroz kičmu su mi prošli trnci.
"A ček, koliko uopšte imaš godina, ako smijem pitati?",rekla sam uz osmijeh.
"Imam dvadest i sedam godina.",rekao je. Pa to je pet godina više od Rine, no ako joj ne smeta neću se mješati.
"Tvoji su iz New Yorka?",pitao je tata.
"Da, tamo sam i odrastao. Mama mi radi kao advokat, a tata je direktor naše tvrtke. Ja sam počeo raditi čim sam završio fakultet i već se polako navikavam na sve to. Jednog dana, kako otac kaže, preuzet ću firmu pa se moram pripremiti za to.",rekao je. Tada su tata i on počeli o poslu. Tata je govorio kako očekuje da i ja preuzmem njegovo mjesto u firmi kad on bude star i iznemogao, naravno svi su znali dato nije istina. Tata će raditi u firmi do posljednjeg daha, samo ako bude to mogao. Ako ne, kući ćemo mu donositi papire i dovoditi klijente. Sve u svemu, večera je tekla dobro.
"Imaš li braće ili sestara, Derek?",pitala je mama umiljato.
"Imam mlađu sestru Perry. Ona je još u srednjoj školi.",rekao je on uz smiješak na licu. Volio je svoju sestru i to se vidjelo po načinu na koji priča o njoj.
"Znaš, jutros kada nam je Rina rekla da si je zaprosio bila sam presretna, iako... Očekivala sam da se Leyla prva skrasi, ipak je ona starija. No, moju Leylu to kao da ne zanima.",rekla je mama uz tužan osmijeh i svi su pogledi bili na meni. Derek mi se sa suosjećanjem nasmijao.
"Vjerujem da će i ona naći nekoga.",rekao je uz osmijeh upućen mojoj majci.
"Oh, da bar! No, ta djevojka još uvijek je u oblacima. Još nije preboljela dečka iz srednje škole koji je bez pozdrava napustio.",mama je pocjenjivački frknula kroz nos, a meni se svijet okrenuo pred očima.
"Mama!",strogo je opomenula Korina.
Odjednom mi više nije bilo dobro. Trebala sam zraka, a u ovoj punoj prostoriji ljudi bilo ga je premalo.
"Ja... idem na zrak. Samo vi nastavite bez mene.",rekla sam gledajući u pod. Štiklom sam zapela za stoljnak i tako oborila viljušku što je izazvalo oštar zvuk i brojne poglede na meni. Brzo sam podigla viljušku, a zatim još brže napustila restoran. Jurila sam sve do klup na koju sam sjela i pustila da moje suze bespomoćno poteku. Nisam razmišljala o maskari koja će biti uništena. Sada mi ništa od toga nije bilo važno. Mama je imala pravo. Propali sam slučaj izgubljen u vremenu i prostoru sa samo jednom osobom u duši koja nije zaslužila da bude tamo. Ipak, da je sada ovdje, što bih željela više od svega, predala bih mu se bez obzira na sve.
Sjedim i gledam u lijepo uređen park pokriven mrakom noći. Umjesto mirisa zelenila do mene dolazi prepoznatljim muški miris. Pomislim da umišljam, ali miris je sve bliži i stvarniji.
"Victore...",promuklo sam rekla. Nije odgovorio, ali njegova blizina davala mi je vjetar u leđa da izgovorim riječi kojih sam se plašila više od ičega na ovok svijetu.
"Šta misliš da pokušamo?",tiho sam promrmljala
"Šta si rekla?",rekao je gledajući u daljinu.
"Zaboravi.",poraženo sam udahnula, a nešto kao da me pobolo u prsima.
"Može."
"Šta može?",zbunjeno sam ga pogledala. Oči su nam se susrele i dugo smo se gledali  na tren sam vidjela njegove pune usne kako se pomjeraju i onda je prozborio.
"Pokušajmo.",rekao je.
Te su me riječi vinule među oblake i vratike nazad na zemlju, na klupunpored njega, za manje od jedne sekunde.
Čvrsto sam obavila svoje mršave ruke oko njegovog isklesanog struka i svoju glavu namjestila na njegove grudi trudeći se zapamtiti svaki otkucaj njegovog srca.
"Znaš Ly, ne možemo mi biti tako loši.",rekao je i poljubio me u tjeme, lagano, najlaganije. Njegovo je srce poskočilo, čula sam to. Moje nije ni prestajao kucati od trena kada sam ponovo čula njegov glas, osjetila njegov miris i vidjela njegovo lijepo lice.
Pomislila sam:
"Koliko god trajalo, neću se pokajati. Jer između ničega, ili kratkog vremena povredenog s njim, birala sam tu sitnu nit nade."