Obećavam ti vječnost

Osamnaesto poglavlje

Victor  P. O. V.
Po šesti put toga dana pokušavam da zavežem kravatu i na kraju shvatam da će biti bolje bez nje. Ruke mi drhte kao kod nekog zaljubljenog tinejdžera. Svaki put kada pomislim na nju, tajni osmijeh zablista mojim licem.

Leyla je osoba koju poznajem od prvog razreda osnovne škole. Ona je malena djevojčica kratke svijete kose s kojom sam dijelio klupu u školi. Ona malena djevojčica koja je sa mnom dijelila užinu kada bi moji zaboravili da mi spreme nešto prije škole. Ona je ista ona djevojka sa kojom sam svaki dan išao do škole, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi. Sada je mlada žena koja mi je pomutila razum. Osjećam se poput izdajice zato što je nekim nevidljivim silama vučem k sebi, ali ne bih mogao podnijeti da je neko drugi ima u svom zagrljaju. Da, ta mala djevojčica pjegavog nosa mi je ukrala mozak,a na opasnom je putu da joj dobrovoljno predam i svoje srce.

Par puta udahnem svjež večernji zrak  dok se krećem ka svom automobilu. Jučer sam se vratio u grad, nakon ugovora koji sam potpisao u Los Anglesu. Leyla još ne zna za to, ali ubrzo će saznati. Ne znam kako će reagirati kada joj to kažem, zato me i strah.
Pokrećem motor automobila i krećem ka njenoj kući. Svako malo gledam u retrovizor i popravljam kosu, kao da se trudim da joj budem najljepši što mogu. Ubrzo, nakon samo par minuta vožnje, stigao sam pred Leylinu kuću. Kapija je bila zatvorena, pa sam odlučio pričekati ispred. Ugasio sam auto, izašao ispred j naslonio se na auto. Poslao sam Leyli poruku da sam ispred, na koju mi nije odgovorila. Nedugo zatim se kapija počela otvarati, a ispred mene je stajala djevojka koja mi je još jedanput oduzela dah. Njena lijepa kosa koja je uvijek mirisala na argan, bila je podignuta u ležernu punđu tako da je par pramenova milovalo njeno lice koje je inače uvijek bijelo, no sada je nakon odmora na suncu poprimilo lijepu preplanulu boju. Njene pune usne bile su crvene kao sočni nar, a velike plave oči bile su uspredsređene na mene. Nisam mogao odloliti , pa sam je onako usputno odmjerio. Bila je u širokoj ljetnoj haljini do poda. Crvena haljina sa cvijetnim uzorkom lijepo je pada niz njeno zgodno tijelo dok su bi njene duge noge samo katkad bljesnule i bacile me u trans.

"Nemoj tako da me gledaš!",rekla je crvene u licu i nježno me udarila u rame.
"Kako?",rekao sam i namignuo joj uz zagonetan osmijeh.
"Oh, znaš ti dobro.",rekla je i obišla auto,a onda sama ušla bez da me pričekala da joj otvorim vrata kao gospodin. Oh, Bože, ovo nije dobri počelo. Duboko sam udahnuo, a onda ušao u auto.
"Nisi valjda ljuta.",pitao sam primijetivši kako se utišala.
"Nisam ljuta, pokušavam shvatiti gdje me vodiš.",rekla je i podarila mi blag osmijeh,a meni je pao  kamen sa srca.
"Nikad nećeš pogoditi.",rekao sam joj uz vragolast osmijeh na što je samo poraženo uzdahnula.
"No, dobro. Hvala za buket.",rekla je i opet se posramila. Nije imala pojma koliko je slatka tako.
"Nadam se da ti se dopada. Vjeruj mi, nisam imao pojma koje će ruže biti pravi izbor.",rekao sam.
"Volim crvene ruže, bez brige.",rekla je uz smiješak.
"Stigli smo.",rekao sam,a ona me zbunjeno pogledala. Izašao sam prije nego što je dala komentar na sve ovo. Vjerovatno je očekivala luksuzni restoran,a ne kuću par kilometara od grada. Otvorio sam joj vrata, a ona je sumnjičavo izašla.
"Idemo.",rekao sam i otvorio joj kapiju. Čim je ugledala kuću, osjetio sam kako je sumnja pala s njenog lica i veselo se nasmijala.
"Stvarno? Kuća koji si tek kupio?",rekla je i ubrzala korak ka naprijed.
"Pomislio sam da bi voljela biti moj prvi gost.",slegnuo sam ramenima. To je bila laž, donekle. Nisam ja želio da ona meni bude samo gost. No, to joj sigirno neću reći na prvom sastanku, da cura pobjegne od mene.
"Imao si pravo. Hajde, vodi me.",ostao sam u transu kada me uhvatila za ruku i nasmijala mi se onim svojim širokim osmijehom. To je sve što mi je nedostajalo. Ta njena sreća zbog tako malih stvari, to mi je falilo sve ove godine.
Pokazao sam joj prvo kuću i neke sitne izmjene koje sam napravio.
"Sviđa mi se.",rekla je i kimnula glavom,a  meni je srce jače zakucalo.
"Drago mi je da to čujem.",rekao sam.
"Jesi gladna?",pitao sam,a ona je kimnula glavom.
"Nešto sam nam spremio, dođi.",rekao sam i dokazao joj put ka terasi na gornjem spratu.
"Wow,",rekla je i oduševljeno me pogledala kada je vidjele stol za dvije osobe, hranu i bocu vina sve uredno posloženo i namješteno.
"Ti si sve ovo namjestio.",rekla je,a njene oči su zaiskrile.
"Da..",rekao sam sramežljivo.
"Pa, nadam se da se neću otrivati.",rekla je i isplazila mj jezik. Sva nervoza je prošla kada sam pred sobom napokon ugeldao svoju opuštenu i uvijek veselu Leylu.
"Hajde, sjedi.",rekao sam i izvukao joj stolicu. Nasuo sam nam vino oboma,a onda se i sam smjestio za stol.
"Znaš, sviđa mi se ovo.",rekla je ispijajući svoje vino, dok joj se vjetar igrao s nestašnim pramenovima kose. Poludjet ću od ove cure!
"Ti, ja, večera i vino, i lagana muzika u pozadini.",rekla je sneno, uživajući u trenutku.
"A meni se ti sviđaš.",pomislio sam,ali nisam imao hrabrosti reći joj to sada.
Ona se odjednom uozbilji i uspravi u stolici. Pitao sam se šta sam pogriješio.
"Kada si se vratio iz Los Angelesa?",pitals me hladno.
"Jučer u podne."
"To je lijepo.",rekla je i pogledala u svoj tanjir, dugo šuteći.
"Victore, moraš da znaš...",počela je odjednom ozbiljno, gledajući me u oči,"Ne znam da li išta osjećaš prema meni.."
Oh, da samo znaš Ly...
"Ali meni je s tobom lijepo. Ipak, sve što je lijepo kratko traje, zar ne?"
"Malena, šta to govoriš?",pitao sam je u nevjerici.
"Victore moram biti iskren a prema tebi, ipak se znamo cijeli život, zar ne? Ja se ne mogu upustiti u ništa sa tobom, ako mi ne obećaš... Ja.... Ne mogu opet biti povrijeđena.",rekla je, a glas joj je pukao. Opet je sputila svoj pogled.
"Obećavam ti, Ly... Obećavam ti vječnost.",rekao sam,a ona me pogledala povrijeđeno.
"Ne možeš to obećati!",rekla je ljuto.
"Ne idem više  nigdje Leyla. Ne vraćam se u L. A. Jedini razlog što sam išao tamo je da potpišem ugovor. Neću više trenirati za Lakerse.",rekao sam bolno. Boljelo me... Jedina osoba koja mi je bila važna i zbog koje sam i napustio klub sada sjedi ispred mene s očima punim suza.
"Z-zašto si to učinio?",mucala je,"Lakersi su tvoj san od... Oduvijek!", napala me. Jedino to nisam očekivao.
"Ljudi se mijenjaju, a tako i ciljevi. Nije tako zanimljivo igrati kada nemaš na tribinama nekoga ko će glasno navijati za tebe. Nekoga do koga ti je stalo... Sve što mi je prije bio san, pretvorilo se u stvarnost kojom nisam oduševljen. Šta mi vrijedi pobjeđena utakmica, ako kada dođem kući sam ispijam vino umjesto slavlja.Košarka je moj život, i dogovorio sam se da ovdje ostanem podučavati mlađe generacije. Bit ću trener budućim mladim nadama. I to je nešto, nije li?",rekao sam joj.
"Šta... šta pokušavaš reći, Victore?",rekla je promuklo.
"Da, odustao sam od igre za Lakerse, ali samo zato što me to više ne ispunjava kao prije. Vrijeme je da se smirim i osnujem obitelj. Nisam se pokajao ni u jednom trenu, sve dok me ti nisi napala, a nadao sam se da sam nakon učinio pravu stvar...",tiho, ali odlučno, sam rekao.
"Oh, Victore.",prekrila je lice rukama i mene je srce zaboljelo kao onog dana kada sam je morao napustiti i otići u L. A.
Ako sada zaplače, ja ću umrijeti.
"Znaš, ti si je dan kreten...",promrmljala je, a onda pogledala sa svojim velikim plavim očima.
"Kreten kojeg voliš?",izvio sam obrvu.
"Možda.",nasmijala mi se zanosno. Moje je srce ponovo počelo normalno kucati.
"Dođi, moram ti nešto pokazati.",rekao sam i pružio joj ruku koju je bez razmišljanja primila. Popeli smo se stepenicama sve do krova gdje se nalazila dekica i jastuci.
Legao sam i potapšao mjesto kraj sebe.
"Dolaziš?",pitao sam, a ona me sumnjičavo gledala. Na kraju je krenula ka meni i spustila se na deku. Pogled sam s nje, prebacio na nebo. Bilo je lijepo, samo je ona bila još malo ljepša.
"Sad lezi i pogledaj gore.",poslušala me i ubrzo sam čuo njeno iznenađenje.
"Wow.",rekla je gladajući u tamno nebo posuto milionima blistavih zvijezda. Dugo smo šutili uživajući u prizoru. Savršen mir prekinula je moja malena koja se namjestila tako što ge glavu naslinila na moje rame,a rukama obgrlila moj struk. Pogledao sam je ne mičući se i shvatio da je zaspala. Poljubio sam je u tjeme kose i pokrio drkom pazeći da se ne probudi.
Nisam se mogao odlučiti je li ljepša kada spava ili kada je budna. Odlučio sam tako ostati do jutra uživajući u njenoj lepoti i spokojnom snu.