Obećavam ti vječnost

Dvadeset i osmo poglavlje

Leyla P. O. V.
Gledam u svoj i sekin odraz u velikom ogledali i malo je reći da sam zadivljena.
Bila sam u pravu, Korina je bila najljepša mlada koju sam ikad vidjela, i ne samo zato što je moja sestra. Njena crna kosa bila je podignuta u punđu i ukrašena bijelim ružicama. Lice joj je bilo blijedo, a usne crvene tako da je ličila na snjeguljicu. Vjenčanica sirena kroja stajala joj je kao nikome do tada naglašavajući njenu vitku friguru. Bila je apsolutno predivna.
Zatim sam pogledala svoju lila ljubičastu haljinu princeza kroja koja je dosezala do koljena. Bila je kvalitetna i materijal je lijepo padao od  struka naniže. Uz to sam kombinovala srebrene špagerice, pismo torbicu i decentni nakit u istoj boji. Plavosmeđu kosu  sam uvila i podigla u visoki rep ostavljajući par pramenova da dodiruju lice.

"Pa, to je to.",rekla sam i rukom usputno prešla preko svoje haljine.
"Spremna?",pitala sam je. Korina je trepnula svojim dugim trepavicama, duboko uzdahnula i zatim smo krenule van. U ostatku kuće vladao je haos. Svi su trčali na sve strane. Posluge je bilo mnogo, gostiju još više. Moje prijateljice priželjkivale su veliko vjenčanje ali ovo... Ljudi je bilo previše za moj ukus,a nismo još ni otišli u salon. Sve su to bili ljudi koje poznajemo, Korina i ja malo manje ali kao da je važno. Susretale smo se sa tatin suradnicima, maminim kolegicama, kućnim prijateljima, Rininim frendicama iz mlađih dana. Svi su bili tu. Otišli smo do jednog stola postavljenog posebno za mladu gdje je Korina strpljivo pozdravljala ljude koji su danas tu samo zbog nje. U uglu sobe vidjela sam Džesiku i Lisu sa ostalim djeverušama. Sve su nosile duge haljine pastelno zelene boje  i na rukama imale bijeli cvijet dok im je kosa bila zavezana u pletenicu. Mahnula sam im, ali nisam ni uspjela krenuti do njih, već me neko povukao u stranu.

"Šta...?",ostatak rečenice ostao je visiti u zraku kada su se moje oči susrele sa dobro poznatim plavim safirima. Na sebi je nosio indigo plavo odjelo i bijelu košulju i izgledao kao iz snova. Izludjet će me! Povukao me u stranu i samo malo dalje od buke i gomile ljudi.
"Hej malena.",rekao je i spustio svoje usne na moje u jedan nježan poljubac.
Zatim se približio mom uhu i španuo mi nešto dok mi je njegov topli dah stvarao trnce u cijelom tijelu.
"Mislim da nije u redu da budeš ljepša od mlade, ali ne brini, neću joj to reći.",rekao je i poljubio me u uho pa se odmaknuo i krenuo nazad ka gužvi.
"Vidimo se ubrzo, malena.",rekao je,a ja sam frustrirano izdahnula. Ne može mi to raditi. Ne smije! Samo tako me poljubiti i otići, kreten!

"Tu si! Tražim te sve vrijeme. Moramo krenuti, pomozi Rini oko vjenčanice. Ti, ona i djeveruše idete limuzinom.",rekao je tata koji je danas bio sav smeten i osjećaniji nego ikad do tada.
"Naravno tata, jurim.",rekla sam i krenula,a zatim sam se okrenula na peti i pogledala ga suosjećajno.
"Bit će ona dobro.",uhvatila sam ga za ruku i šapnula. Privukao me u iznenandan zagljaj i čula sam ga kako teško diše. Sve ovo teško mu pada. Kao da još nije bio spreman da odrastemo, no roditelji valjda nikad nisu spremni.
"Idi, čekaju te.",nježno me poljubio u čelo,"Bit ću ja dobro."

I otišla sam. Pomogla sam Rina sa vjenčanicom, baš kao što je tata rekao, i ubrzo je limuzina krenula. Cure su Korinu napale brojnim pitanjima,a ja sam se u tišini smješkala posmatrajući ih. Moja sestra nikada nije bila sretnija, a sve naše drugarice bile su stvarno ponosna na nju i bilo im je drago. Vožnja je prošla brzo,a odmah ispred salona za vjenčanja dočekao nas je tata ,koji je trebao odvesti Rinu do oltara, i nekolicina ljudi koji su pristizali i još nisu našli svoja mjesta u sali. Poljubila sam Rinu još jednom i zaželila joj sreću, te se pridružila ostalim curama. Prvo su ušle djeveruše, pa kuma. Svi smo se poredali oko matičara. Mladoženja i kum već su bili pred olatarom, samo smo čekali Rinu. Za par minuta koje su svima sporo tekle,a Dereku pogotovo, u sali se žačula lagana muzika i vrata se otvoriše. Korina je koračala ka nama odmjerenim korakom. Držala je tatu pod ruku,a na njegovom licu se vidjelo koliko je ponosan na svoju malu kćer. Nasmiješila sam se, pa kratko preusmjerila pogled na Dereka koji je u Rinu gledao kao da je cijeli univerzum. Još sam se jednom uvjerila da je on pravi izbor za nju.
Rina je stala pred matičara i sve je zvanično moglo da počne. Matičar, stari prosjedi gospodin u sedamdestim, otvorio je svoju knjigu i počeo govor.
"Da li vi Korina West uzimate ovdje prisutnog Dereka Maslow za svog zakonitog supruga?",rekao je riječi koje su svi željno isčekivali.
"Da!",rekla je jasno i glasno Rina i salom se začuo pljesak.
"Da li vi Derek Maslow uzimate Korinu West za svoju zakonitu suprug?",rekao je.
"Da!",širok osmijeh je blistao na njegovom licu.
"Proglašavam vas mužem i ženom. Možete poljubiti mladu.",i samo tako, u sali ponovo zavlada opšti haos. Naša mama je plakala, Derekova takođe. Očevi su se dežali trunčicu bolje. Ljudi se se veselili, pljeskali, čestitali. Smijala sam se i bila uz svoju sestru onoliko koliko je to bilo potrebno. Znala sam da jedva  čeka da slavlje počne i da se opusti, ali morala je ispostovati ljude koji su danas tu zbog nje. Rukoval se sa svima i uz topal osmijeh im zahvaljivala na čestitkama koje su samo stizale. Nakon što su se ljudi malo razišli, prošla sam joj i obgrlila je oko struka.
"Pa, malena, to je to. Sad si udata žena.",rekla sam i naslonila glavu na njenp rame dok smo posmatarle masu lijepo obučenih ljudi kako se smiještaju za svoje stolove u prostranoj sali uređenoj u pastelnim bojama, najviše zelenom i rozom.
"Da, da jesam.",rekla je i osjetila sam kako se nasmijala bez da sam je i pogledala.
"Čestitam, lutkice. Uvjerena sam da će ti sa Derekom biti lijepo. On te voli.",rekla sam joj blago,a ona me pomazila po ruci.
"Hoće seko. Bit ćemo mi dobro, ne brini. Ti pazi sebe.",rekla je i baš tada do nas su došli mladoženja i njegov prezgodni kum.
"Derek, čestitam od srca. Znam da će ti Rina zagorčavati život, pogotovo kad djeca dođu na svijet i ona postane tvrdoglava mama, ali nemoj da joj fali dlaka s glave. Ona je ipak moja sesrica i morala bih poduzeti određene mjere opreza.",rekla sam kroz smijeh i zagrlila Dereka, sad već muža moje malene sestrice.
"Ne brini se, Leyla. Čuvat ću ja nju, a ti se pobrini za ovog mog druga. Bojim se kad odem u New  York,  da ne upadne u neki problem.",rekao je i potapšao Victora, koji nas je šutke gledao sa neodoljivim osmijehom na licu, po ramenu.
"Potrudit ću se.",namignula sam mu i osmijehnula se. Zatim smo sjeli za sto i slušali muziku. Onda je počela jedna spora divna pjesma koju sam toliko puta odslušala u zadnjih mjesec dana da će se pojavljivati i u mojim noćnim morama.
"A sada prvi ples mladenaca.",rekla je lijepa mlada pjevačica koja je večeras nastupala. Derek je Rinu izveo na pozornicu i pokazujući joj koliko je voli, nježno je vodio u ritmu muzike. Glavu sam naslonila na Victorovo rame i posmatrala čaroliju koja se dešvala pred nama.
"Bože, koliko on nju voli.",pomislila sam i usne su mi se izvile u osmijeh.
Nažalost, sve što je lijepo kratko traje, pa tako i taj svečani prvi ples. Ubrzo su ljudi počeli ustajati od stolova i plesati uz brzu muziku koja se puštala. Victor me pitao za ples i pošli smo na podiju. Plesali smo dugo i bez prestanka se gledali u oči, kao da nam život od toga ovisi. Gledajući u dva plava okeana pomislila sam da igra neku igru, ko će prvi skrenuti pogled, pa sam ga nastavila gledati nikako ne želeći izgubiti, i to mi gledanje nije predstavljalo nikakav problem.
A onda... Muzika utihnu i poče neki lagani instrumental. Ljudi se odmaknuše i napraviše krug oko nas,a svjetla uhtihnuše i ostade samo jedno praveći krug baš na nama dvoma. Pomislila sam da se trebamo maknuti, da tu treba stoje mladenci, ali Victor se samo osmijehnu i uze mikrofon koji mu je pružala moja sestra.

"Zamolio bih za malo pažnje. Danas smo se okupili tu zbog Dereka i Korine i želim prvo da im čestitam. Zaslužujete jedno drugo i svu ljubav koju osjećate. Divni ste. No, sada, želim pažnju da posvetim djevojci pred sobom.",rekao je i pogledao me u oči. Zbunjeno sam ga posmatrala dok su mu se oči sijale nekim neobjašnjivim sjajem.
"Žao mi je Korina, doista si lijepa mladenka, ali znam da ti neće smetati ako ti otmem malo pažnje.",duboko je udahnuo.
"Dakle, svi vidite ispred mene jednu prelijepu djevojku u ljubičastoj haljini. Vidite njenu njegovovanu kosu i lijepo lice. Ja vidim njenu dušu. Vidim njene plave oči koje znaju koliko toga da mi kažu. Vidim njene slatke usne koje pričaju najljepše riječi. Ja vidim svoj svijet. I tu je, pred mojim očima. I, žalim narode, ali ja više ne mogu čekati ni sekundu. Moram to reći...
Leyla, volim te! Volim te i kažem to sada pred svim ovim ljudima. Volim i voljet ću vječno. Malena, hoćeš li se udati za mene i postati moja žena?",rekao je i kleknuo pred mene, i tek mi je tad postalo sve jasno. Pa Victor me prosi. Pred svim ovim ljudima... Čovječe.

Otvorio je kutijicu i iz nje je zablještio srebreni prsten sa lijepim draguljemu obliku srca.
"Molim te, reci da. Nemoj napraviti papučara od mene pred svim ovim ljudima.", španuo mi je kroz smijeh dok su mu se oči caklile od sreće i nadolazećih suza.
"Kretenu.",rekla sam kroz suze i poljubila ga, tu, pred svom tom gomilom ljudi. Kada smo se odmaknuli, ponosno se nasmijao.
"Je li to da?",rekao je u mikrofon.
"Da!",povikala sam sretno i on je ustao i zavrtio me u krug. Stavio mi je prsten na ruku, a ljudi su počeli pljeskati. Kroz maglu sam vidjela svoje roditelje, mamu kako veselo skače i tatu kako maramicom briše oči, seku i Dereka zagrljene kako se smješkaju. Vidjela sam Džesiku kako skakuće oko Lise sretno i Lisu kako se smije i plače u isto vrijeme.
Moji ljudi... Toliko ih volim...

Tada shvatih.... Ja sam najsretnija žena na svijetu, jer imam ljude koje volim i koji me vole.

"Obećavam ti vječnost, malena.",Victor mi je šapnuo na uho dok sam uživala u njegovom zagrljaju.
"Ne bih pristala na manje od toga, dragi.",namignula sam mu i još jednom ga poljubila.

I u tom poljubcu bilo je sve. Sve neizgovorene riječi, godine čekanja i razdvojenosti, trenutci sreće, čitav jedan mali univerzum koji smo stvorili samo za nas.