Dvadest i peto poglavlje

1.5K 41 3
                                    

Victor  P. O. V.
Podešavam brzinu na traci za trčanje i dok muzika glasno svira na mojim slušalicama, ja pokušavam izbaciti negativnu energiju trenigom. Do sada mi je to išlo za rukom, ali ovaj put imam neki loš predosjećaj. Od prije dva dana, tačnije od Leyline poruke da nije dobro i da se nećemo vidjeti,  ne mogu ostvariti normalnu komunikaciju s njom. Na poruke odgovara sa: da, ne i u redu, pozivi su kratki i iz njegog glasa ne mogu zaključiti ništa, ravnodušan je. Neće da se vidimo. Doslovno kao da me izbjegava,a ja se lomim jer ne znam razlog. Šta sam krivo učinio? I tako lomim glavu već dva dana gdje sam pogriješio i onda mi jutros stigne njena poruka.

"Voljela bih te vidjeti. Danas u pet, u restoranu "Flower"?",napisala je.

Odgovorio sam kratko:"Važi, vidimo se, malena."

Nismo više pisali. Nisam znao šta da mislim, osjećam ili radim. Bio sam u totalnom hausu,a za sve je bila kriva ona... Ta slatka djevojka nevinih očiju i naljepšeg osmijeha pomutila mi je um.

Potpuno mokar od znoja, uzimam svoj crni peškir i krećem ka svlačionici. Premišljam se par minuta da li da se ovdje istuširam ili da skoknem do stana, ali shvatim da me mrzi ići nazad doma  nabrzinu se otuširam i obučem odjeću koju sam pripremio. Obična bijela majica, malo izgužvana od nošenja u torbi, i crne hlače, te standrardni crni kaiš sa srebrenom tokom. Namirišem se svojim omiljenim parfemom, stavim sat i krenem ka izlazu u ruci noseći sportsku torbu.

Sjedam u svoj auto i vozim brzo ka kafiću u centru jer već kasnim. Nakon par minuta ludo brze vožnje nađem se na svom odredištu. Ulazim u objekt i pogledom lutam po prostoriji. Na kraju, nađem ga kako sjedi za šankom i isija viski.

"Stari, da nije rano za viski?",potapšam ga po leđim i sjednem na visoku stolicu do njega. Derek i ja znali smo se još i prije, preko druga kojeg smo zvali Soko. Sad, kada je on Rinin dečko,a ja Leylin i kada smo obojica tu, počeli smo se intenzivno družiti. Za kratko vrijeme postali smo jaki bliski. Nekad je pravi davež, ali je prijatelj na kojeg se možeš osloniti i zato ga cijenim.
"Ništa ne govori, nego naruči i ti jedan.",rekao je ne pogladavši me, i dalje sa rukama na šanku i zamišljen. Da nije sa mislima negdje daleko, vjerovatno bi mi već prigovarao što kasnim. Sada samo šuti uduljen u svoje misli, i to me brine.

"Izvolite?",pitao je konobar.
"Produženu kafu.",rekao sam,a Derek je samo zaškripao zubima i napravio neku grimasu.
"Stiže.";rekao je i ubrzo se kafe našla ispred mene.

"Dobro, brate, gukni više. Ovakvo nit' te mogu gledat, nit' ti mogu pomoći.",rekao sam naposlijetku. Napokon je podigao pogled. U očima mu se ocrtavala zabrinutost.
"Stari ženim se za mjesec dana!",rekao je,a ja sam ga u čudu gledao. Znao sam da su on i Korina zaručeni, ali nisam imao pojma da planiraju svadbu takk brzo.
"Opa, pa, čestitam.",bratski sam ga potapšao po ramenu.
"Nisi očekivao, ha?",podignuo je obrvu.
"Iskren da ti budem, nisam. Niste ništa spominjali.",rekao sam.
"Nismo, Korina je odlučila u zadnji čas,a mene je odjednom uhvatila panika."
"Oho, nemoj sada. Što si paničio, paničio si! Nećeš sada ostaviti curu, volite se. Prošao voz za predomišljanje.",rekao sam mu,a on se grleno nasmijao.
"A i to što kažeš!";rekao je i nazdravio sa svojim viskijem. Ja sam otpio gutljaj kafe prije nego nastavismo.
"Bit ćeš mi kum?",pitao je,a  ja se od srca nasmijah.
"To se ne odbija.",rekao sam,"Pa u to ime da nazdravimo!"
Kucnuli smo se, on sa čašom viskija,a ja sa šoljicom produžene kafe.
"Rekoh ti da ćeš požaliti ako ne naručiš alkohol.",rekao je i grleno se nasmijao.
Još smo malo pričali prije nego što smo krenuli, svaki na svoju stranu. On na posao, ja kući. Tamo sam isčitao neke planove u vezi svog košarkaškog tima, presvukao se u neku ljepšu odjeću i uz psihičke pripreme krenuo ka restoranu.

Odmah sam je ugledao. Sjedila je za stolomu kutu i čitala meni. Na sebi je nosila crvenu majicu i traperice,a kosa, meka poput svile , bila joj je podignuta u punđu. Njene crvene usne zvale su me k sebi, ali tužan, zabrinut izraz lica rekao mi je da će to morati pričekati.

Obećavam ti vječnostWhere stories live. Discover now