Dvadest i prvo poglavlje

1.7K 44 2
                                    

Leyla P. O. V.
Subota je napokon stigla. Nakon  naporne radne sedmice, jedva sam čekala malo odmora. Odlučila sam, danas neću ni sa čime žuriti. Pa, shodno s time, ostala sam u krevetu do deset, ne mareći za to što je već odavno svanulo. Uživala sam u svom ogromnom krevetu, sa gomilom jastuka oko sebe osluškivazi kišu. Ta melodija jeseni mi se uvijek dopadala, bila je tako jedinstvena.
Negdje oko deset sati, u moju je sobu ušla Korina,a zajedno s njoj i miris svježe pečenih kiflica.
"Doručak je gotov!",rekla je sa ulaza moje sobe. Došla je do prozora i odgurnula zavjese, ali kada nisam naglo prekrila oči, shvatila je da sam budna već neko vrijeme.
"Hajde, čekamo te dolje.",rekla je i napustila moju sobu jednako iznenadno, kao što je i ušla u nju.
Ustala sam iz kreveta i obukla svileni ogrtača, a odmah zatim krenula ka trpezariji. Moja porodica već je uveliko jela i zvuk kiše zamijenilo je udaranje pribora za jelo po tanjiru.
"Dobro jutro!",rekla sam i smjestila se na svoje mjesto.
"Jutro!",odgovorili su. Pogledala sam u primamljive slatke i slane kifle i izvadila su po jednu od svake vrste. Uživala sam u jelu i toplom čaju na ovo hladno jutro.
"Melani se vraća u ponedjeljak?",pitao je tata.
"Srećom, vraća. Ne znam šta bih bez nje.",rekla sam i nasmijala mu se široko.
"Zaista dobro radi svoj posao.",složio se i nastavio piti crnu kafu. Mama su više zanimale druge teme.
"Sinoć si se kasno vratila, gdje si bila?",pitala je uz zagonetan osmijeh.
"Umm...Da, jesam.",rekla sam zbunjeno. Još im nisam rekla za Victora, zvanično, iako mislim da oni to već znaju.
"Vidjela sam Victorov auto kada si došla.",rekla je uz zagonetan osmijeh.
"Da, da... Dovezao me kući.",promrmljala sam gledajući u tanjir ispred sebe.
"A, vas dvoje... Viđate se?", knedla je zapela u mom grlu kada me dočekao mamin strog pogled. Osjećala sam se kao tinejdžerka koja je upala u zamku. Znala sam da će ovaj trenutak doći, no nisam se nadala da će ovako izgledati.
"Ovaj... Mama, tata... Ja...",počela sam mucati, dok sam iz jedne u drugu ruku prebacivala pribor za jelo, ne znajući šta da radim sa njime.
"Znači istina je...",promeškoljila se u stolici i salvetom obrisala usne. Gledala sam je ne znajući šta me čeka.
"Ostvarila si sve moje snove!",lice joj se ozarilo i ustala je sa stolice. Pa, ovo nisam očekivala!
Mama mi je prišla i čvrsto me zagrilila.
"On je uzoran, pošten, i dijete je koje znamo oduvijek. Povrh svega, sa tobom se uvijek lijepo slagao i prema tebi se dobro olphodio. Nisam mogla zamisliti boljeg zeta!",od njenih riječi sam se izgubila dah i velika mi je knedla zapela u grlu. Tata se nakašljao, Rina promeškoljila u stolici,a mama je ostala veselo trčkarati oko svih nas.
"Mama, polako. Nismo još do toga došli. Kakva udaja?",rekla sam promuklo. Na sekund se zaustvila u svom melanholičnom plesu.
"Pa i to će ubrzo doći. Niste vi više toliko mladi. U tvojim sam godinama ja već imala tebe.",rekla je i na lice ponovo nabacila osmijeh.
"Dobro, draga, pusti djecu  da se vole.",rekao je tata i nježno je uhvatio za ruku. Njihova će mi ljubav uvijek biti fascinanta.
"Pa, danas idemo kod Dereka na vikendicu, budite spremni do dvanaest sati.",rekla je Korina i ustala od stola. Samo sam ja ostala začuđena, ostali su očito doznali prije mene.
"I Leyla, voljeli bi da nas se Victor pridruži.",dobacila mi je okrenuvši se preko ramena, a onda brzo otišla.
Pogledala sam u mamu i tatu, no niti jedan pogled nisam srela. Postalo mi je neprijatno i više nisam imala apetita za tople kiflice.
"Ništa, onda se idem spremiti.",rekla sam i ustala od stola.
"I pozvati Victora.",dobacila me mama samouvjereno.
"I pozvati Victora.",promrljala sam sebi u bradu i brzo otišla u sobu.
Ne znam zašto, ali nisam bila spremna reći svojima za Victora. Bila je to ludost jer ga svi vrlo dobro znaju i ne bih trebala imati tremu, ali imam je. Bojim se da će naša veza pući pod pritiskom. Bit će protiska sa svih strana, i toga sam svjesna. Za početak mama i sva njdna pitanja o braku i djeci, pa znatiželjni Rina i Derek, a onda će se vijest proširiti. Saznat će svi iz firme, pa će me častiti tajnim osmijesima, kao da znaju sve, a onda će se neko naći i proširiti vijest dalje. Kada dođe do novinara, kojima je Victor sve zanimljiviji, jer, budimo iskreni, nije mnogo igrača, i to dobrih igrača od kojih očekujemo sve, napustilo prestižan klub i vratilo se u rodni grad kao trener u srednjoj i to bez objašnjenja. Čudilo me samo što nas do sada veće neko nije uhvatio zajedno i cinkao.

Obećavam ti vječnostWhere stories live. Discover now