Irina De Luca II

4

《MATTEOVA PERSPEKTIVA》

-" Pricaj sa njom, mozda bude razumjela"

Odmahnem glavom dok me Luka gledao zacudjeno. Sta je vise sa ovim ljudima!?

-" sta da joj kazem? Da ce da dozivi istu sudbinu kao moja majka i da moga djeda i oca za to boli briga? Trebam li da joj kazem Luka kako naslednik De Luca bogastva ne moze da pobjegne sa njom i zivi srecno jer je ipak naslednik i ne moze da zbog toga pobije cijelu porodicu"

-" Ona bi to shvatila."

-" Ne zelim!  Ako me zamrzi mozda bude lakse, mozda pocne da zivi. Sanjao sam majku, sanjao sam kako mjesto majke u kovcegu lezi Irina. Nikad ne bih mogao da zivim sa tim da joj se zbog mene nesto desi. Bolje da bude povredjena emocionalno nego da je mrtva"

Zacutao je jer i on zna da prvo moram ubiti sve neprijatelje da bih je mogao voljeti kako zasluzuje. Sanse da to uradim su minimalne samim tim bolje da niko ne zna da je ona moja zena i da je volim...

-"Tog dana kada su se auta kojim je ona isla digla u vazduh, kada sam placuci uletio u njen zagrljaj srecan sto je ziva sam shvatio da je najbolje da se odaljimo."

Prosaputao sam svjestan da on to ne cuje.  Suze koje sam prolio bile su opomena, srecan sam sto se za nju nije saznalo jer sada... sada bar moze da zivi cak i ako to znaci da ona nece biti pored mene kao prije. Sam djavo zna koliko mi nedostaje.

(***)

Usao sam poprilicno kasno dok cujem nju kako prica sa mackom. Nije me primjetila ali sam mogao da se divim toj ljepoti.

-" Bell to ne smijes, polomices Matteu namjestaj pa ce nas obje izbaciti da spavamo pored bazena"

Toliko sam bio protiv te macke koju je nasla pored puta ali nisam ni smogao snage da je odbijem da usvoji macku koja se kod nas smao hrani i kad to uradi pobjegne ko za kuda.

-" da li ti mene u opste ista razumijes? Znam da moj Italijanski nije perfektan"

Nasmijala se dok spusta macku u kucicu, a onda me je primjetila.

-" Stigao si..."

Klimnuo sam glavom, te  krenem prema sobi...

-" Spremila sam veceru, znam da lose kuvam ali dodji mozda ti se dopadne."

-" Imam posla"

Kratko sam rekao kada zacujem "molim te..."

Nisam odreagovao vec udjem u sobu dok cujem kako ispusta jecaj dok sjeda pored punog stola.  Boze molim te smanji njenu ljubav prema meni, ne zasluzuje da pati.

《 Irinina perspektiva》

Cujem korake, potom otvaranje vrata dok brzinski brisem svoje suze.

-" Djeluje ukusno"

Vedro se okrenem, ali ne mogu ga slagati jer se vidi na mom licu tuga.

-"  Potrudila sam se, zelis li sok?"

Odmahnuo je glavom i uzeo zalogaj piletine

-"Ne moras da kuvas, dovoljno je da Brunu, Luki ili Michelu kazes sta zelis da kupe i oni ce to odmah odraditi ili da odes u glavu kucu i kazes da ti spreme"

-"Znam ali svaka domacica voli da po nekad nesto skuva"

Posle dva mjeseca je progovorio sa mnom, ali kratko jer na vise ne kaze ni jednu rijec.

-" Matteo, voljela bih da te razumijem..."

Rekla sam dok on skrece pogled daleko od mene.

-" I razumijem malo jer znam tvoju porodicnu pricu, ali proslo je mnogo godina od tada. Ono sa bombama"

-"Ne razumijes ti Irina nista jer tog dana mjesto gospodje Voker mogla si ti da udjes u odletis u vezduh. Ne trudi se da razumijes vec uzivaj u svemu jer nema nikog ko ce ti braniti bilo sta sto volis ovde"

-"Matteo branis mi da te volim, da budem uz tebe. To je mnogo gore nego da mi branis klavir i putovanja. Zar mislis da bih otisla negde bez tebe?"

-"Irina De Luca shvati vec jednom da vise nece biti svega sto se desavalo do pre dva meseca jer ima tona problema. A kad se ti problemi rijese necu traziti od tebe da me volis, moci ces slobodno da zivis sve dok nosis moje prezime."

-"Mislis da cu prestati da te volim kao sto si ti pretao mene?"

Sam djavo me tjerao da ga bockam, dok on strpljivo udahne

-" Trebala bi"

Je sve sto kaze kada ustane i ode u sobu.