Irina De Luca II

14

-" Gospodine Matteo nista ne brinite od ovog lijeka ce joj odmah biti bolje. Nista nije strasno"

Klimao san glavom i posmatrao je kako konacno mirno spava u mom krevetu.

-"Bruno pozovi spremacicu da pospremi njenu sobi"

Rekao sam kada doktor izadje dok on odmah ode za njim. Dugo sam je posmatrao dok mi srce jos uvijek bubnji...

-"Matteo"

Njen glas me natjera da se najezim, da se osjetim kao da mi je 20. pored nje.

-" Molim te zagrli me"

Nije morala reci dva puta, brzinski sam se uvukao pored nje privlaceci je u svoj zagrljaj. Mazio sam njenu kosu, udisao njen miris, uzivao sto je imam.

-" Puno te volim, kao dijete sam ali puno te volim"

Ona je moja zena, moje savrsenostvo i moja ljubav. Moja je!

-" Volim i ja tebe Irina, ne postoji nista sto je jedan covjek izmislio kako bi nazvao beskonacnu ljubav kojom ja tebe volim"

-" Nemoj da me ostavis, nemoj da dopsutis da ikada potpisem papire za razvod ni u ludilu"

Duboko disem i klimam glavom.

-"Necu, necu... Obecavam da necu"

Znao sam koliko grijesim, znao sam da to ne trebam da obecam ali jesam. Svjestan da ce sada morati sve biti drugacije, ali ipak mozda uspjem da je sacuvam.

《 IRININA PERSPEKTIVA》

Budim se i shvatam da lezim na cvrstom tijelu. Njegove ruke su me grlile, dok ja ne izdrzim da ne ostavim poljubac na njegovim opsustenim usnama.

-"Kako se osjecas?"

Nakon njegovog obecanja, bila sam bolje. Odmah sam bila spremna da pretrcim cijelu Italiju i ako je to nemoguce.

-"Dobro, hvala to sto si brinuo o meni"

Opet ga zagrlim dok udisem parfem sa njegovog vrata i konacno smireno uzivam.

-" Moras popiti lijek prije dorucka... ne smijes se danas puno kretati."

Klimnem glavom dok mi on rukom dohvati neki sirup koji je odvratno gorak

-"Nisi beba djevojcice, moras jos pola kasike..."

Stipne me za obraze dok ja se ja skrivam jedva trpeci ovaj ukus u ustima..

-" ajde Irina za moju ljubav"

Tiho je rekao  dok ostavlja poljubac ma moj obraz te ja odmah progutam i drugu kasiku.

-" Otici cu po dorucak"

Hvatam ga za ruku isti tren

-"Necu tamo, hocu ovde da jedem onu tvoju kajganu koju smo pravili u 3 ujutru kada smo dosli sa plaze gladni"

Nasmijem se svjestan koliko je  odusevljava izmuckana jaja i braziluk. Sitnica koje se ona sjeca.

-"uredu, hoces sa mnom?"

-" hocu"

Njen osmijeh na  licu spasce kada shvati koliko ce biti tesko da zivi sa mnom sada kada imamo snaznog neprijatelja za petama kog u ospte ne poznajemo. Ali moracu biti strog jer njen zivot prije svega

-"Uredu, ako ne budes mogla vise da sjedis ja cu te vratiti u sobu i tamo ti donijeti"

-" Vazi"

Tiho prosapuce, a onda me njezno poljubi. Spustio sam je na radni sto u kuhinji i krenuo muckati sastojke.

-" mozemi li danas sa uzivamo?"

Zbunjeno pogledam u nju, a ona se slatko nasmije.

-"Znam da stoji mnogo stvari iza tvog obecanja ali  nemoj danas... Sjuta cemo pricati o svemu, danas ostani sa mnom"

-" Necu nidje od tebe da idem"

Nikad vise!

-"Uredu, gledacemo moj omiljeni film opet..."

Nasmijem se ovome jer ona neki ljubavni film moze gledato 100 puta da joj ne dosadi.

-" Kako ti kazes, ajde prvo dorucak i cjedjena pomorandza"

Postavio sam sto, te je prenesem do stola ostavljajuci sitne poljubce po njenim usnama i licu.

-"Hvala"

-"Nema na cemu djevojcice"