Nera

XIX Borba s vremenom

Barka plovi polako, osjeća kako talasi udaraju o njene stijenke, a miris ribe mu se uvlači duboko u nosnice, mislio je da će skriven ispod silnih mreža ispovraćati dušu. Da ga nije njegova kolegica sa obuke nagovorila da nauči francuski, imao bi problema i dosađivao bi se, ovako je uživao u razgovoru starijeg ribolovca sa njegovim unukom.

- Djede zašto smo došli po ovog čovjeka, zar nas to neće uvaliti u probleme?

- Moglo bi Ronane, ali za neke ljude se vrijedi podvrgnuti riziku, za neke ideale i ubjeđenja vrijedi i život dati, ne zaboravi to.

- Djede vjerujem ti, znam da ti ne bi uradio nešto za što nemaš posebnog razloga. Nego gdje ćemo s njim kada stignemo do obale? 

- Ronane ti ćeš izvidjeti okolicu, a onda ćemo ga odvesti kod gospođe Clementine. Ne pitaj zašto, to ti ne mogu reći.

- Uredu djede, odoh malo podići one mreže, da nam se putnik ne uguši.

- Upravu si, još ako ne voli ribu, bojim se da je već pozelenio.

Starac se od srca nasmije i poče okretati brodicu. Jasmin se pogledom i rukama zahvali mladiću koji je nakratko podigao mreže  trudeći se da on ostane skriven, iako je sumnjao da je netko na pučini u ovo gluho doba, ali sa Švabama se nije zezati, oni vrebaju posvuda i u svako doba.

Ramon se vrati do djeda i zamjeni ga za kormilom. Voli svog djeda više od bilo koga, odrastao je uz njega, a kada ga je on prije par godina natjerao  da ode studirati i odvoji se od njega, bio je slomljen poput dječije igračke. Ovog trenutka je znao da ga svojom šutnjom štiti, ali on je činio isto, dobro je on znao koga prevoze i zašto. Dobio je izričitu naredbu svog nadređenog  da bude uz djeda kada se to dogodi, starac nije smio ispoloviti sam. Kada bi djed Fabio znao da se u samom startu priklonio crvenima i borbi protiv nacista, vjerovatno bi poludio do te mjere da ga zaveže lancima u podrumu, i ne pusti van dok se sve ne smiri.

Dobro je obučen, a zbog svog nevjerovatno čistog izgovora njemačkog,  i uspjeha na studijima diplomatije i politologije, ušao je je u krug visoko rangiranih funkcionera, oficira i diplomatskih krugova. Zahtjevali su od njega da se što više infiltrira u taj svijet i osluškuje sva događanja. Ovaj zadatak je bio iznenadan i dobio je dopust od pet dana. Kapetan Hertz ili kako su ga neki zvali Lepi, bio je prioritet. To što je odrastao u mjestu koje je najbliže Engleskoj utjecalo je na odluku nadređenih, a otkriće da mu je i djed patriota koji pomaže partizanima učinilo je da požuri kući. Neće dopustiti da mu se dogodi bilo što, djed je njega čuvao cijelog života, a sada je na njega red, uloge se moraju zamjeniti. 

- Djede pripremi sidro i uže,  za par minuta smo pri molu. 

- Vidi ti njega, sad ti meni govoriš šta mi je činit, a balavac, a ko te naučio jedrid, a magarac jedan?

Jasmin se trudio ostati neutralan, ali na ovo se nasmijao malo glasnije nego bi smio, da ga prikriju djed i unuk se istovremeno počeše smijati, ali onda začuše resko:

- "HALT! HALT! Wher geht?

Ronan se polako okrenu ka djedu i pokaza mu da ćuti.

- Fabian i Ronan Leblanc, išli smo u noćno ribarenje.

- Dokumente odmah!

Polako su pristali. Ronan tiho na uho reče djedu da ne brine i da samo ćuti.
Požurio je sići sa barke da se vojnici ne popnu na nju. Polako bez naglih pokreta izvuče svoje dokumente i pored njih posebnu propusnicu za neometano kretanje.

- Na odmoru sam kod djeda, na par dana, poželio sam se pecati sa njim, biti malo van odijela.

- Oprostite gospodine Leblanc, ali moramo paziti na obalu, imamo takvo naređenje.