Nera

VI Dva druga

Mrkli je mrak i sitni su sati. U svojoj kancelariji sa čašom mostarskog vina u ruci , stajao je Ivan. Vijesti koje su stizale nisu bile dobre, njegova istančana čula su mu kazivala da prestoje teška vremena, i da je svaki dan koji prođe dragocjen. Čitao je iznova izvještaj policajca Dragana. Tog dana je u stubištu zgrade nedaleko od stanice pronašao ubijenog čovjeka, po svoj prilici zadavljenog. Pokušali su pronaći bilo kakav trag, ali su bili u čorsokaku.

Čak ni on na mjestu zločina nije vidjeo ništa sumnjivo, bilo kakvu sitnicu koja bi ukazala na ubicu. Nije želio, ali je uviđao da ako želi otkriti tko je ubijeni i zašto je ubijen mora zatražiti Nerinu pomoć.

Nevoljko se uputio u stan smišljajući kako je zamoliti za pomoć, a da je ne prestravi. Morat će učiniti nešto što mu je uvijek bilo nezamislivo, ali nema izbora. Pažljivo će uzeti nešto od ubijenog i iznijeti iz stanice. Odnijeti joj da to dotakne. Vjerovao je sa dubokom ubjeđenošću da će ona riješiti pitanje identiteta ubijenog iz prve, a kada bi pronašao nešto od ubice i njega bi uhvatili. Isto kao što su riješili problem sa Bojanom.

Ne zna kako i zašto, ali je Ivan osjećao da će Nera biti njegov partner, a možda i više od toga. Netko ko će mu sačuvati zdrav razum, i živu glavu na ramenima.

Iako ju je sreo samo par puta, u tom mladom biću je vidio jednu iskrenu, vrijednu , pametnu, nježnu i dobru, istinski dobru osobu. Svaki detalj na njoj je ukazivao i pozivao ga na povjerenje. Nera je bila neobična djevojka , sa neobičnim darom, baš poput njega.

Ono što ga je posebno okupiralo tih dana je to što kada god bi vidio Neru danima bi intenzivno razmišljao o Jasku svom najboljem prijatelju iz mladosti.  Ima par godina kako su se ponovo susreli i zašili ratom i životima potrgano prijateljstvo. Jasko je trenutno bio na putu, a njega je baš kopkalo kako se snalazi. Mada u njemu nije bilo ni trunke sumnje u to da Jasko radi odličan posao.

- „Uh vraški je pametan taj lik, nije ni čudo da ga angažuju oni iz Londona". Izgovorio je naglas. I nasmijao se, nedostajao mu je silno, kao i njegova porodica.

Inspektor Ivan se još uvijek mučio sa tim da se navikne na razliku veličine stana u kojem živi i one skučene kancelarije u koju je sada mora da se zaputi.

Smrknuo se kao teška godina navukao svoj debeli sako od twida i izašao na ulicu u sveže majsko jutro.

Pritiskala ga je odluka koju je donio, ali jednostavno je nekada je nešto pogrešno potpuno ispravno.

Potrudio se da uzme nešto što je znao da će teško primjetiti, pa je u svom unutrašnjem džepu imao maramicu koju je posjedovao ubijeni. Odlučio je tog popodneva potražiti Neru ispred škole, jer je nije htio uznemiravati sa tim u njenom domu, a nije znao ni kako bi njena nona reagovala za koju je znao da sama podiže Neru. Nije im želio remetiti mir i način dosadašnjeg života, a nije ni slutio da štiti unuku čovjeka kojeg toliko voli, i cijeni. Glavom i bradom njegovog pobratima Jaska.

Letio je behar poput snijega, mirisao je zrak i zbog toga on je ušao manje sumoran i turoban u stanicu. Svi su ga tu voljeli i poštovali, a neki su ga se pomalo i plašili. Za par mjeseci koliko je boravio tu zaveo je red i disciplinu kakve nikad nije bilo. Na ulazu u kancelariju čekao ga je načelnik koji je i više nego bio zadovoljan njegovim radom.

- Jutro Lupa.

- Jutro načelniče.

Kroz leđa mu prođoše srsi, pomislio je da načelnik nije možda uočio da nedostaje maramica, ali srećom to nije bio povod što je zaustavljen.

- Je li Ivane kako ide istraga, ima li išta o ovom zadavljenom, je li se saznalo ko je? Je li neko prijavio nestanak?

- Ne načelniče muškarca nije, ali se netko javio za nestanak mlade žene, i to bi mogao biti trag. Vjerujem da se radi o onoj ženi pronađenoj u haustoru također. Sličan je modus operandi, bar kada je izbor mjesta ubistva u pitanju.

Upravo sam namjeravao povesti par dečki da ponovo slijedimo taj trag, Samir je iz dobivenih podataka otkrio da se radilo o B.V. koja je već jedno vrijeme bila pod utjecajem opijata , a uz to kažu da je bila i mjesna kurva iz kuće „Ruža"...

- Ok, onda puštam te da obavljaš posao, ko ji uz put inspektore Lupa moram reći , odlično obavljate.

- Hvala vam na povjerenju načelniče.

- Uh dobro je prošlo pomislio je tapšući svoj džep. Pokupi je svoja dva pripravnika i krenuo na teren. Nije volio ići u kupleraje i slična mjesta od njih mu je uvjek bilo muka i osjećao se prljavim.Imao je dojam kao da u po koži mili hiljade žokara, a u nozdrve bi mu se uvukao miris kojeg se nije mogao riješiti danima. Ipak posao je posao Ivane, razmišljao stisni zube i zagrebi, hvataj detalje, sklapaj puzlu dok se trag ne ohladi kao hladno jelo koje te čeka kad završiš.

Bilo je pet sati i sačekao je Neru kako je i planirao. Kada ga je ugledala na njenom licu nije bilo straha ili kolebanja i to ga je prijatno iznenadilo. Ona se samo široko osmjehivala, kao da je predosjećala da će ga vidjeti baš tu, a ko zna sa njenim moćima možda je i bilo baš tako.

U tom trenutku više nego ikada vjerovao je u sudbinu, u Boga, u ukrštanje puteva ,i svu silnu energiju svemira koji utječe da se srodne duše sretnu. Njegova je u prisustvu Nere treperila poput sjajne zvijezde na nebu, i budila su mu se nježna očinska osjećanja.

Kroz misli mu jasno poput strijele proleti misao „Volio bih imati kćer poput Nere", i tad mu zaigra njegov mangupski osmijeh na licu...

Eh šta ovom starom liscu sve neće pasti na pamet. Pošao je na počinak sa toplinom i mirom u srcu.