Ona je pametna,lijepa, i luda za čitanjem,ali totalno nesvjesna koliko je zaista posebna, dok je to ne ostavi prestrašenu i pomalo nespremnu za sve... Njen dodir će razmrsiti prošlost i spašavati budućnost , zovu je kratko i jasno Nera....
Nona je imala čudan izraz lica, kao da je njenom iščekivanju kraj. Ruke su joj podrhtavale, ali bilo je tu još nešto što je meni u tom času bilo nedodirljivo. Posmatrala me sa nekom čežnjom i tugom koju nisam do tada uočavala u njenom pogledu. Zurila sam u nju, pa u pismo i daleko kroz prozor, i kao da se sve vraćalo unatrag.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nona je polako ustala i prišla komodi koja je bila zabranjena zona za bilo koga. U njoj je bilo toliko toga, ali ono što mi je zapelo za oko jeste slika mlade žene i djevojčice koja je mnogo ličila na moju majku. I tog trena su zavrtnji počeli da se zatežu, u mom mozgu je zujalo gore od roja pčela, i unutrašnjosti svih satova svijeta. Grozničavo sam zgrabila pismo i vratila se na datum pisma. Navirala su sjećanja iz djetinjstva , zašto nisam znala kada je mami rođendan i sl. Oh Bože kako je ovo bila jedna zamršena , teška i tužna priča. Nona je odlučila da ništa ne govori, ili možda nije ni mogla od bola , straha, tuge i još mnogo emocija čije su se aure vidjele oko nje. Pokazala mi je rukom ka kutiji sa ključićem, i klimnula glavom. Shrvana i klonula, polako je izašla iz sobe i ostavila me samu. Svaka slika, pismo, mali crveni broš, crno penkalo, braon šal sa zelenim listom masline,e tad sam se ukočila ,prepoznala sam ga. Svi ti predmeti pričali su mi priču. Nona je sačuvala sve, baš sve što je mogla od mog sada zasigurno jedinog krvnog srodnika kojeg imam, djeda Jasmina. Znam da ćete biti u čudu , pa kako nisam to prije osjetila i sl., ali izgleda kada su mi emocije prejake dio mojih moći se blokira,i to je nešto što ću morati da savladam.
Držala sam šal u rukama i ugledala dva prijatelja kako se utrkuju kraj rijeke, bili su jako mladi, jedan je bio očito moj djed Jasmin, ali lik drugog dečka me iznenadio. Nevjerovatno je ličio na inspektora Ivana. Što sam više držala predmete u rukama to sam sve više bila uvučena u prošlost, nikako nisam mogla da se otrgnem dojmu da je moj život jedno totalno zapetljano i isprepletano klupko tajni , ljudi, čudnih događaja i koje ćega. Najčudnije je od svega da se moja nona zaljubila u istog muškarca kao i svoja rođaka sa sela, sa razmakom od jedanaest godina.
E da tu priča postaje interesantnija. Naime moj djed je sa svojim najboljim prijateljem i ocem bio par dana u selu u kojem je živjela nonina rodica Amira, i imali su kratku i burnu ljubavnu avanturu iz koje se očigledno rodila moja mama za koju djed nije nikada ni saznao. Odrastala je uz djeda, nanu i majku ne znajući gdje joj je otac,kako izgleda i sl. U jednoj malenoj kutijici našla sam nisku bisera,malih sitnih i kada sam ih dotakla prekrio me miris sjena, proljeća, zvuk ptica i žubor vode. Toliko intenzivne emocije koje su mi bile strane , nisam ih mogla opisati, niti razumjeti. Kada sam kroz maglu vidjela jedra, razgolišena i znojna tijela biseri su mi ispali iz ruke, sreća nisu se rasuli. Slika se širila, dobijala boje, nijanse, šare, kompoziciju, pejsaže i na kraju to je bilo jedno veliko, ali pomalo zbrkano remek djelo života.
Moja prava nena, pradjed i pranena su stradali u požaru. Kada je stigao pradjedov brat sa sela i ispričao za tragediju nona je dodirujući sliku koju joj je pokazao, doznala ono što je naslućivala kada je prvi put dotakla djedovo pero. Znala je da je kao dječarac bio očaran, ali da je kratko trajalo i da se vratio kući sa ocem. Bila sam sigurna da sve dijelove priče neću moći tako lako uklopiti, ali mi je najteže bilo shvatiti zašto je nona krila takvo što, a i mama.
