Nera

XXIII Rejhana i Herkulovo naslijeđe

Ponoć je, Zehra je stigla i Rejhana nema mnogo vremena.  Mora se osigurati ukoliko se njoj bilo što loše desi da će mala sehara sa amajlijama i zavjetnim štapom Čuvarice biti na sigurnom. Neke tajne koje krije ta knjiga možda nikada ne otkrije, ali bez sumnje vjeruje, jer su joj sva njena predkazanja i sve što je protumačila pokazalo, da pored Jovane i nje postoji još pet nadnaravnih za kojima mora tragati. Mislila je da je njen dar puka slučajnost, nešto što joj je osiguralo pažnju moćnika, ali sudeći po onome što je Grk učenjak ispričao ona je mnogo više od vidovnjakinje, ona nosi u sebi tragove drevne krvi, jednog od članova Herkulovog štita. Ta je ekipa bila snažna i moćna, porazili su mnoge neprijatelje, sada je na njoj da je ponovo okupi. Sjetila se jednog od savjeta koji joj je Nikos ostavio; "Prati unutarnji glas i instinkte, pouzdaj se u sluh i vid, posmatraj dobro ljudska lica, posebno oči, i svakih malo proučavaj amajlije iz kovčežića. Vibrirat će i ispuštati zvukove, svaki je detalj bitan, Neće biti lako, ali nemoj odustati."

Sada se drhtureći šunja, vezuje sve na najboljeg vranca koji je oduvijek samo nju volio. Čudan konj, kao da je čovjek, nekada je imala dojam da je sve razumije i da bi progovorio da može. Ne da nikome da ga uzjaše, ako ona nije uz njega.

-Zehra, Zehra lagano je drmusala po ramenu. Ustani dede, vakat je moraš poć tamo gdje ti kažem.

- Nalet te bilo, kuda ću jadna po mraku?

- Zehra ako ne odeš večeras, sutra te možda ne bude među živima. Nemam vremena da ti sve objašnjavam, samo je bitno da povedeš Sulejmana sa sobom. Naći ćemo se ponovo u ponoć van gradskih zidina Spalatuma. Ne staj dok Požar u nosnicama ne osjeti more.
Ne silazi sa njega, jer ga nećeš moći ponovo uzjahati bez mene.

- Jesi li svjesna šta tražiš od mene Rejhana? I tko još daje konju ime Požar, je li to u inat onima sto su te prozvali Rejhana vatrena?

- Zehra, ako Jovana i ja preživimo današnji dan ispričat ću ti sve, a sad tako ti Allaha, kreni više, ako se Požar uznemiri, nadrljala si, a on nije baš strpljive prirode. Drži čvrsto uzde i vidimo se za tri dana u ponoć. Kada stigneš blizu mora okači ovu maramu Požaru oko vrata, i ne boj se, potražit ćete čovjek po imenu Tiziano, pomoći će ti. Sretno i sa bismilletom.

1940 Sarajevo

Kai se zagrcnu pijući enormnu količinu vode. Temperatura se ne povlači, a njegov učitelj i čovjek kojeg je smatrao za drugog oca je opasni prevrtljivac, a uz to i neka vrsta mračnog vrača.
Vesna, Adem i Bojan su ga oslobodili jedne spomene, čvorovi koji su mu vezali moći su se odvezali, ali on osjeća kako se u njemu još vodi bitka.

- Nero neeeeeee!

Bilo je kasno, svojim malim golim rukama pritisnula je Kaijeva prsa, željela je vidjeti sve i pomoći mu. Izgubila je majku i oca, bića tako divna, nježna,  svestrana i dobroćudna. Kai je bio njena krv, dio onoga što joj je tako nedostajalo i proklet bio svatko ko se usudi da ga povrijedi ili joj ga oduzme.

- Vesna, Ademe, Bojane formirajte trokut oko njega, ostali napravite samnom krug. Ponovite bajalicu, a ti Janjo stavi ruku preko moje. Naše moći će zajedno stvorit portal koji će nas odvesti u borbu za Kaija, sa likom koji čini da se ovako loše osjeća. Samo se opusti, u knjizi je sve objašnjeno, dozvoli da se tvoje sjene koje tragaju povežu sa mojim slikama i uspjet ćemo.

Inspektore mislim da ćemo borbu prepustiti vama, kada ugledate portal nas troje upadamo tamo.

-E neće moći to bez mene!

Nera je bez okretanja znala tko je izgovorio te riječi, u srcu joj je zaigralo   Nikada ga nisu upoznale, dijelile vrijeme i prostor sa njim, a ipak je tako neopisivo bio dio njih. Utkan u njihove pore, osjećala je ponos zbog čovjeka stranca, koji je potvrđeno bio njen djed. Tako odvažan, stasit i lijep. Kao da mu nije ni tridesetak godina, a ne preko četrdeset, mada ni to nisu neke godine. Ipak je premlad postao otac, a onda je i njena majka dobila nju suviše rano.
Nekako instinktivno, urođeno, bez zadrške okrenu se prema njemu.