Nera

XXI Podrhtavanje

Jesu li snovi ljepši od stvarnosti? Ne mogu uopće ni prebrojati dane i noći u kojima sam zamišljala njegov lik, miris i dodire. Prodorni pogled zeleno plavih očiju, šeretski osmijeh i tu rupicu u bradi. Sve oko mene vibrira, u meni se budi sve što je toliko dugo bilo u dubokom snu. Ruke mi putuju po njegovim čvrstim leđima, muževniji je i ljepši nego li pamtim. Iz sekunde u sekundu se gubim u zanosu, prepuštam mu se onako kako nikad nisam mogla drugome.

- Zlato dušo, osjećaš li ti ovo?

Kimne mi jednom, a ja ne mogu da ne zamjetim taj odbljesak, njene oči su čudesne.

Drhtavim prstima otkopčavam dugme njene haljine, borim se sa potrebom da sve ubrzam, jer želja da je posjedujem je prejaka. Iznenadi me riječima koje mi prošapće pored uha;

- Jasmine predugo sam čekala, da bih mogla izdržati više i sekunde, uzmi me, uzmi sve, jer to je oduvijek i bilo samo tvoje.

Ljubim ga kao da je vrijeme stalo, zahtijevam svakim pokretom da mi utisne usne, prste, zube duboko u kožu, kao da tražim da me obilježi sada i za sva vremena. Ovo što osjećam graniči se sa zdravim razumom i onog momenta kada ga osjetim duboko u sebi, započne podrhtavanje. Ne samo moje I njegovo zbog užitka, podrhtava sve oko nas, a oko Jasmina se predu zlatne niti. Pojedini znakovi sa štapa su se uzdigli i počeli na čudan način spajati sa njegovom kožom.

Pred očima mi se muti od jačine vrhunca i zanemarujem sve osim nas dvoje, ali ono što se mora desiti ne može zaustaviti niti moja izgarajuća potreba za još njega, za više, za jače. Moja nutrina kao da zahtjeva nešto što ni u ovim zrelim godinama ne mogu razumjeti.

Prelazim rukama preko njegovih ramena, udišem njegove uzdahe, a onda pod prstima osjetim nešto što prije nije bilo tu, gledam ga duboko u oči, a oko njegovih zjenica sija zlatni krug, trepnem par puta u nevjerici.

- Čemu takav pogled voljena?

- Dođi, pokazat ću ti.

Jasmin se gleda u ogledalu, dodiruje zlaćanu munju na desnom ramenu.
Posmatra slova koja su utisnuta na lijevoj podlaktici. Stoji u nevjerici, a ona mu oduzima moć govora.

- Jasmine, ne znam kako ili zašto, ali u staroj knjizi koja govori o štitu, moćima, Čuvarima, i najbitnije o Jedinstvenom možemo potražiti odgovor.

Kimnem joj polako, još je se nisam zasitio, ali postoje stvari zbog kojih ću morati malo gladovati.

- Dođi, evo ovdje stoji sve što ima u vezi onoga što bi ti trebalo da si, ogrlica te odala, jer nju nasljeđuje samo odabrani.

Čitao je polako redove o predhodnicima i shvatio da vrhunski mag, svojim izborom prebacuje dio moći odabranom, a onda ih amulet vremenom oblikuje i pojačava. Što je duže uz odabranog, to će on biti moćniji. Vradžbina koju izabere sam Mag veže moći uz odabranog i one se pokrenu kada se uvjeti izgovorene ispune.

Gleda u Zlatu i shvaća kako je nekoć davno na onom polju, ogromni čovjek u zelenom ogrtaču njegove moći vezao za najjaču emociju od svih, ljubav. Njegova iskrena i duboka ljubav bila je ona, i dok je nije ostvario moći su mirovale, uljuljuškane duboko u njemu, zapretene kao i njegova bol za Zlatom.

Zlata polako pogleda stara slova na njegovoj podlaktici, šest znakova sa štapa je izblijedilo, ostala su dva. Odmah je uvezala zašto je to tako.

- Jasmine moramo odmah do Ivana. Ne znam koliko ti je uspio reći, ali...

- Ne brini, većinu toga godinama naslućujem, imao sam tetku koja je znala svašta i vjerovala je u te nadprirodne stvari, sad bi mi se smijala sa merakom. Znam ono što je bitno.

Priđemo polako jedno drugom usnama i očima obečavajući ponovni susret, bez žurbe, iznenađenja i strahova.

- Javi Ivanu da dolazim sa tobom, telefon je u hodniku.