Nera

IX „Čitačica" i „Jahač Vjetra"

Jedni putuju, drugi idu u zagrljaj sudbini, a Nera u školu sa knedlom u grlu. Čika Jevrem je bio iza nje u tramvaju ,a ona je po belaju u žurbi tog jutra izašla nezaštićena. Dok se vozila morala se držati za hvataljku i nonstop je imala valove nadolazećih događaja i onih koji su davno prohujali. Čika Jevrema je poznavala od malena sićušan, vrijedan, uvijek uredan i dotjeran kao cvjećka. Ono što će uslijediti bilo je toliko tužno i bolno, a ona nije znala kako pomoći. Istrčala je iz tramvaja i bukvalo pretrčala cijeli put do škole, držeći ruke čvrsto u džepovima, ma makar i pala nije htjela više da dodirne bilo što. Bila je prepuna  svojih, a i tuđih emocija.

Trčala je, a onda čula kako je neko doziva iz sveg glasa. Osvrnula se i ugledala Damira, bio je zajapuren, a trčao je prema njoj popot vjetra, nije znala da neko može biti tako brz, a onda je osjetila nešto u vazduhu neko pucketanje, znala je nepogriješivo da je neka vrsta magije na djelu.

Kada je Damir stigao primjetila je da je zajapurenost odmah nestala, a na njemu nije bilo ni traga znoja. Nije ništa rekla, a onda je doživjela šok kada je on tiho i polako rekao nešto što je zvučalo kao pitanje i potvrda u isti mah:

- Nero da li si ti „Čitačica"?

- Ona je prvo pomislila da aludira na to što ona mnogo čita knjige, pa je počela govoriti o tome.

- Nero ne mislim na taj način, mislim da si ti posebna, kao što sam i ja.

- Zatekao ju je nespremnu , imala je najslađu zbunjenu i iznenađenu facu u tom trenutku.

- Zamucala je" kkkako ti to znaš" ?

- Hajde idemo polako ostatak puta do škole zajedno, ja pričam , ti slušaš, a mogu ti pomoći da se riješiš te jeke,bola i viška emocija.

- Nera ga je sve više gledala u čudu, i upita ga „da mi pomogneš „?

- Da Nera.Pomognem .

- Izvukao je iz torbe veliku knjigu koja je izgledala jako staro.

- Posudit ću ti je na jedno vrijeme, dok ne pročitaš i uvidiš kako se putevi naših porodica uvijek ukrštaju, ako se desilo da se jedan od nas nalazi u istom gradu. Otkrit ćeš da ćemo tragati za još njih nama sličnih u vremenu koje dolazi. Knjiga upućuje da smo se udruživali u kovene jako snažne i borili se protiv zla. Ovo je Nero više od knjige ovo je dnevnik kojeg su vodili oni koji su nasljeđivali dar koji ja sad posjedujem. Zovu nas „Jahači vjetra". Saznat ćeš detalje kada budeš pročitala knjigu.

- Brzo zamotaj je , i sakrij je u torbu.

- Samo je kimnula i poslušala. Još je bila u nevjerici što je čula, a posebno kako je on povezao što je ona, a izgleda i bolje znao od nje o njenim moćima.

- Damire kako si znao, kako si povezao da sam to ja ?

- Nero kao i tebi desilo se da su moje moći evolvirale. Tata mi je objasnio da se to dešavalo svima kada su se približavala mračna vremena.

- Nemamo mnogo vremena, evo škole, daj mi ruke i molim te vjeruj mi.

- Nije znala šta da očekuje, ali je znala i osjećala srcem da njemu može uvijek da se povjeri i da je on pravi prijatelj. Zbog Dunje i sve očiglednije ljubavi prema njoj koja je isijavala iz njega Nera se nekako nesvjesno povezala sa njim. Možda ima tu ipak više toga, možda su ih njihove moći zbližavale.

Pružila mu je ruke, a onda ju je zapljusnuo dašak vjetra, kao da je stigao sa površine nekog mediteranskog gradića. Miris ambrozije,oliandera, limuna, borova i mora. Kroz ruke joj je prošla hladnoća , a onda je počela da osjeća male vibracije unutar sebe. Činilo se kao da joj se srce odmotava, otpušta lance i okove, ramena opuštaju. Kao da su sve teške slike nestale, a ostale samo lijepe i samo njene, sve ružne od tog jutra su se povukle. Nije zaboravila, ali osjećaj bremena , tuge, gorčine i ljutnje je nestao.