Nera

XX Kaijeva opsjena

Ruben se pomirio sa činjenicom da Jedinstvenog ne može pronaći, ali zato ima vrabca u ruci, kad je golub već na grani. Visuljak je jasno ukazivao na to da se njegov učenik, bolje rečeno pokusni kunić nalazi u malom mjestu zvanom Sarajevo. Najbolji način da stigne do njega je morem do Neuma, a onda kroz neka njemu neznana mjesta, ali morat će se snaći. Kai je zasigurno već pronašao dio ekipe nesvjesno, čak i sa prekrivenim i izmijenjenim moćima štit ga priziva.

- Nero idemo prošetati, želim da razgovaram sa inspektorom Ivanom. Iako mi nisi sve ispričala,  njegova aura kada sam mu u blizini zrači nekom toplinom, emocije koje sam izazivao u njemu bile su skoro pa očinske, a tek me upoznao, želim znati zašto.

- Kai on poznaje mog djeda, a tvog oca Jasmina, družili su se kao dječaci i nastavili to prijateljstvo sve do današnjih dana, vjerujem čak da je i uspostavio kontakt sa njim i pozvao ga da dođe kući zbog tebe i tvog pojavljivanja. Sve je ovo jako smušeno, ali očigledno je da život nije jednostavna pravolinijska putanja, a za odmotati ove naše, trebat će vremena i dobrih živaca.

- Jebem li mu kokardu i šubaru, majku li mu četničku.

Kai i Nera se ukoče od noninog sočnog psovanja, jer da bi ona to učinila trebalo je da sve gori. Očigledno je na radiju čula nešto što ju je dobro ugrijalo.

- Kai idi to malo sredi, prenesi joj pozitive.

- Kruškice, ne smišljajte mi spačke iza leđa, ne treba mi Kaijeva mambo džamba, ipak sam ja Čuvarica, bit ću ja ok, samo neki ljudi ne zavrijeđuju da se uopće ubrajaju u ljudsku vrstu, jer su gori od najprimitivnije zvijeri.

Kai dade znak Neri da se povuku i da izađu van.

- Noni su toliko izmješane emocije, i kad bih pokušao učiniti bilo što, poremetio bih taj balans koji je drži koliko toliko pribranom. Nisu po srijedi samo vijesti o ratu i prodiranje Nijemaca, vjeruj mi, bolje da je malo ostavimo samu.

- Uredu Kai, idemo onda do inspektora, danas ima slobodan dan, a kada ti završiš sa njim, ja moram do Bojana i u potragu za misterioznom djevojkom iz Crne Gore, možda Feđa i Jasmina krenu sa mnom. Uglavnom bit će za nas ovaj izlazak ubijanje dvije muhe jednim udarcem.

- Nisi mi rekla šta se desilo sa onim slučajem ubistva,  onog lika koji je nekako povezan sa slučajem tvoje majke i oca.

- Sve je još kao u magli, a imam dojam da me inspektor štedi i da mi neke stvari prešućuje i predmete skriva i nedozvoljava da ih dotaknem. Znam da me štiti, ali će u jednom momentu morati shvatiti da odrastam i da nisam više djevojčica.

- Hej ako će ti biti lakše mogu ti reći da nekoliko dečkića odavno smatra da više nisi djevojčica, jedan posebno.

- Kai nisi im valjda prčkao po umovima bez pitanja? Ne nemoj mi reći ne želim da znam.

- Kad bih ti i rekao, mislim da mi ne bi vjerovala, zato ću šutjeti. Skini rukavice i dotakni svakog, ako imaš hrabrosti, sve će ti se samo kazati.

- Otkud onda čari u svemu tome, nego de prekini, evo smo stigli, pozvoni tu lijevo.

Nije ni dotakao zvonce, a vrata je otvorila djevojka sa najcrnjom kosom i najplavijim očima koje je ikada vidio, i ono malo srpskohrvatskog jezika što je naučio, isparilo mu je iz glave. Ono veče kod tete Zlate nije je uspio ni osmotriti, ali sada pod svjetiljkama velikog kristalnog lustera djelovala mu je poput vile iz bajki, totalno nestvarna.

- Dobar dan Jasmina, je li ti otac kod kuće? Trebao bi nam.

Nera ga je spasila totalnog blama, da nije progovorila, postalo bi očito koliko se izgubio i zableijo, kao tele u šarena vrata.