Da te imam

26

*2 dana kasnije*

-" Matej probudi see!"

Rekla je uzurbano, oblaceci svoju odjecu dok se on sanjivo okrece po krevetu.

-" Probudi se bre!"

-" Sta   je Sofija? Spavaj"

-" ustani, tvoja majka je na vratima, stabda radim? Nisam spremna za ovo psihicki..."

-" i redu je sunce, dodji ajde zajedno cemo"

Poljubio je u celo te ode do vrata i otkljuca ih.  Ljut je na nju do besvjesti.

-" Jos uvijek si ljut na majku"

-" Jesam, udji"

-" zar ces zbog jedne zene da sa majkom ne pricas"

Rekla je i zastala kada ugleda zbunjenu Sofiju koja se smjeska lazno pod tremom.

-" Ovo je Sofija moja devojka"

-"Ja sam Ema"

-" ako si dosla da nastavimo pricu iz restorana, slobodno mozed da ides"

Za sekund je promjenila izraz lica, dok me Sofija gleda kao da ce pasti sa noga svaki tren

-" Nisam dosla zbog toga, htela sam da  porazgovaramo... Razmisljala sam puno i mislim sa sam pretjerala. Za mene ces uvijek ostat malo dijete, ali ne mogu da iskljucim  cinjenicu da to vise nisi"

  -" drago mi je da si se sjetila"

-" Sofija hoces da popijemo kafu  posto je moj sin jos uvijek ljut"

-" naravno"

Sjele su za sto, a Sofija odmah stavi  kafu. Sebi sam  izvadio cjedjeni sok ne zeleci da ostavim Sofiju samo sa mojom majkom.

-" Kako vam idu treninzi?"

Mislio sam da ce ovo nekako da uspje ali na kraju  moja majka je pogledala u mene, potom u nju.

-" ja nisam za ovu vezu"

Na sta vidim kako Sofija spusta glavu

-" Mislim da vasi prioriteti nijesu dovoljno slicni da bi isli zajednickim putem. Sofija ti si divna ali ako se sazna da si sa mojim sinom mislim da si svjesna sta sve moze da se iskomplikuje"

-" majko mozes da ides"

Ustao sam bijesno, dok ona  ne reaguje

-" Da li znaju tvoji roditelji da si sa djetetom koje jos uvek nema ni 20 godina."

-" Ponovicu jos jednom! Sofija je moj izbor na tebi je sta ces misliti, ali ne i sta cu ja voljeti!  Ne hranis me, ne oblacis me, ne zivim na tvoj racun, odavno sam vec samostalan dakle ne mozes upravljati mojim zivitom! Imao sam postivanja za tebe, imao sam postovanja za sve sto si uradila za mene vratio sam to duplo i zato molim te da napustis moj stan pre nego dodjemo do tezih rijeci koje ce nas kostati zdravog odnosa"

-" Matej, molim te ne govori tako to ti je majka"

Imala je oci pune suza kojim me vukla od nje i smirivala da ne napravin haos

-" Matej, zelim za tebe samo najbolje i ako si srecan sa njom ja cu precutati... Necu se mjesati, ali mislim da...."

-" nije na tebi da mislis, niti je na bilo kome da misi. Izadji iz mog stana!"

Toliko je bio bijesan da je zeleo da srusi ceo stan. Sve dok nije otisla nije se smirivao, a najvaznije od svega je sto ga je Sofija jako zagrlila kako bi ga smirila.

-" Ne mozes tako da pricas sa majkom"

-" nije ti dala ni da rec progovoris, ni tebi ni meni. Ne zanima me, bicu ti za nju sta god da joj zatreba ali nece odlucivati koga cu da volim!"

-" Mislis da ce moji bolje da reaguju? Ako izadjem ziva iz kuce bice dobro"

-" Sunce samo nemoj da odes od mene, sta god bilo nemoj da odes od mene"

-" kad mi se nisi javio, svadjao si se sa njom?"

-" da, jesa..."

Cutala je, smirivala ga je ali duboko u sebi ova scena joj je probudila ono sto je potiskivala u sebi...