Mrzi me da bih te mrzela

4

Stajao sam ispred njene zgrade strpljivo je cekajuci. Navikla je na Luku koji kasni, pa vjerovatno misli da sam i ja slican njemu dok je ona uvijek bila tacna u sekundi. U mladjim danima Luka je zezao kako je tacna kao alarm.

-" Dobro jutro, nisam ocekivala da ces doci na vrijeme"

Iskreno izusti, a ja svoje lice  koje je grejalo  jutarnje sunce okrenem ka njoj. Lenka je posebna devojka, ima sve sto jednom coveku treba i moj brat to ne umije da cijeni. Da ga ne volim  zaista bih bio krajnje odmaknut od zene koja ne vidi i ne primjecuje da je neko vara ali znajuci Luku, Lena ce biti deo nasih zivota zauvijek. Kada kazem nasih mislim to... Uvek me uvali u nezgodnu situaciju  tako da sam godinama izbjegavao da je bolje upoznam.

-" Izvini sto kasnim, mislila sam da cu te cekati ako izadjem ranije nadam se da ne kasnis na posao"

-" Dobro jutro Leno, ne kasnim.. Izvoli"

Otvorio sam joj vrata te udahnem duboko.  Svjestan da  ja i ona jako rijetko razgovaramo, a sada cemo imati cijelu nedelju da nadjemo nacim da nam nije neprijatno.

*** LENKINA PERSPEKTIVA***

Strahinjin miris sirio se po celom autu, urednost je vidna apsolutno na svakom djelicu auta, a moja i njegova netrpeljivost je virila iz nas

-" Doci cu po tebe u 3. bicu na parkingu iza"

-" Ne bih da te mucim, uzecu taksi ipak nije receno i da me vracas"

-" U 3. na parkingu iza novinarskog ureda"

-" Luka te natjerao"

Nisam ocekivala taj sicusni osmijeh, ako ista znam, znam da se Strahinja rijetko kada smije.

-" Da i nije mi tesko. Kupio sam ti dorucak jer cemo kasniti na tvoj posao ako svratimo negde da ga kupis"

Izgleda da je raspolozen u jutarnjim satima, jer saljivost u glasu je jos jedno prijatno iznenadjenje bas kao i dorucak.

-" Hvala, nijesi trebao..."

Pruzio mi je plasticnu kutiju u kojoj je jos uvijek topli kroasan stajao. Iznenadjena sam jer nikada nisam rekla njemu sta volim, a on je znao.

" Luka mu je rekao"

Kaze moj glas, ali za sve ove godine Luka nikada nije uradio ista slicno. Pa ta teorija iako logicna nije mogla biti tacna. Samo tako nastala je tisina dok me je vozio do posla, a ja bih povremeno bacila pogled ka njemu " slucajno"

Ja ga ne gotivim jer je nadobudan i umisljen, a zasto on ne gotivi mene?

-" Hvala jos jednom na svemu, vidimo se poslije podne"

-" Srecno na poslu"

Lenka je sedela za svojim stolom, pokušavajući da se fokusira na posao ispred sebe, ali misli su joj neprestano lutale. Sve što je mogla da vidi bila je slika Strahinje kako stoji ispred njenog stana potom dorucak koji nije ocekivala, kao i mali osmijeh. No, vise od svega njegove tajnovite oci.

Ivan je imao smisla kada je rekao da Strahinja jako dobro glumi, ali mu oci govore da nesto prije ili da me bas organski ne moze podnijeti.  Nije ga mogla odgonetnuti. Koliko ga je mogla upoznati iz Lukine price u Straletovim ocima se vecina stvari moze tek tako naznaciti, ali on kao on uvijek i zauvijek ostace enigma svima  i nikada nece reci bilo sta pogresno. Bio je toliko kulturan, da to po malo i vrijedja...