Mrzi me da bih te mrzela

14

Bio je to trenutak koji je Luka planirao i rekao mi da ce se desiti kad se vrati... Pokušao sam sakriti svoje emocije iza maski neutralnosti, ali unutrašnja borba bila je nemilosrdna. Osećao sam kako mi srce lupa, dok su mi misli jurile unaokolo, pokušavajući da nađu izlaz iz ove čudne situacije.  Lenka nije zasluzila nekog ko je vara na svakom cosku, ona je posebna devojka i od trena kad me poljubila, kad sam pobjegao nesto je probudila u meni.
Gledao sam u njene oči dok je pristajala na Lukinu prosidbu. Bilo je to kao da je vreme stalo, a ja sam bio zarobljen u sopstvenim mislima i osećanjima. Bio sam svestan da ne mogu ništa da promenim,  vec da precutno dam doznanja da necu   nikada pomenuti njen pijani postupak koji  nije trebalo da ista znacaja za mene, a ni za nju.

Onda je došao taj trenutak - trenutak kada su nam se pogledi sreli. U njenim očima vidio sam mešavinu emocija - zahvalnosti, tuge, ali i nečeg drugog, nečeg što nisam mogao da odgonetnem. Bio je to trenutak kada sam shvatio da moram da se distanciram, da se povučem od svega ovoga. Otisao sam da izduvam svoje misli kao izgovor da idem do toaleta, a u povratku na hodniku restorana koji je ogradjen zidom i ne moze se vidjeti restoran zastao sam ugledajuci njenu figuru.

-" Leno"

-" Zelim da ti se zahvalim na svemu sto si uradio za mene i izvini sto sma te poljubila i  hvala sto je to ostalo izmedju nas"

Otvoreno i direktno klasicna Lena.

-"  Sve je u redu Leno, nista se nije desilo. Nisam zamjerio pijani ispad"

Nesvjesno je napratila korak ka meni, a ja opet osjetim stezanje svog tijela. Ne poznajem svoje  postupke i emocije ali me plase jer ovladavaju vristanje mog mozga

" Ona je devojka tvog druga. Lena koju si izbjegavao i ne smijes sada pokazati da ni sam me znas sta osjecas"

-" Tvoje oci mi vriste da nesto krijes"

Ovo sam vec cuo

-" te zelene oci  neobicne boje...  zelis li mi reci nesto Strahinja. Reci mi ako ima odmah sad"

Moja ruka zadrhti, a i ona cijela dok smo tako blizu a opet nekako daleko jedno od drugog. Nesvjesno je dotakao njen obraz svojom rukom

-" Zelim da si zauvijek srecna sa Lukom, voli te na svoj nacin ali te voli i zna da i ti volis njega.  Drago mi je da vise nismo na ratnim nogama vec da smo shvatili da ipak godinama grijesimo. Ipak mozemo razgovarati kao prijatelji bez da se preziremo"

Nesvjesno je dotakao njene usne dok ona nesvjesno stavlja glavu na njegov dlan primicuci ga svom obrazu i prstu koji je krznuo usnu.

-" Strahinja"

Djelovalo je kao vijecnost dok se gledaju tako blizu jedno drugog, dok vriste neke nepoznate rijeci iz oboje i u vazduhu se biju.

Sta se desava sa njom?

Sta se desava sa njim?

Kako su dosli do ovoga?

Kad je pocelo da se dogadja.

Osjetio je zelju da je poljubi, osjetio je zelju  koju je nekada pre ko zna koliko godina osjetio kada je ugledao devojku najljepseg osmijeha na svetu. I bol koju je imao kada je saznao da je Luka bacio oko na nju.

A ona? Zeljela je da iskoci iz svoje koze koja je pekla od pete do vrata jer je znala da je na ruci prsten njenog decka Luke, a mir i zelja rasla je na obrazima i usnama da opet osjeti Strahinju. Pokorila je sebe i svoja lazna ubjedjenja da je bila samo pijana. Htela je da poljubi Strahinju i da vrijeme stane. Ima decka kog voli ali ta ljubav... cudna je za razliku od ovoga sto joj srce sada govori! Potpuno je jasno

-" Voli te i drago mi je da i ti volis njega jer on je moj brat... a ja vas buduci kum"

Knegla u grlu stajala je kao podsetnik situacije koji je zaboravila.

-" Mislila sam da ces ipak reci nesto drugo"

I naterati me da veceras kazem "ne"  u 4 zida sa Lukom.  No nije

-" Srecan sam zbog vas, buce to divna ljubav, a konacno neces da mrzis kuma"

Prosao je pored nje dok ona ostaje da stoji sama na hodniki, a on kupi stvari i javlja da mora hitno da krene jer su ga zvali iz firme.