Mission accomplished ://h.s

Game

Zvonilo je već odavno ali nisam otišla na sat. Kvragu! Moram otići, ne želim neopravdani sat. Nespretno sam prošla rukama kroz kosu i teškim koracima otišla do učionice ne skidajući torbu s ramena. Pokucala sam na vrata i otvorila kad sam čula jedno naprijed.

- Oprostite što kasnim, nije mi bilo dobro.

- Sve je uredu Elena, sjedni. - prošla sam očima kroz razred ali Harry-a nigdje nije bilo, kao po običaju sakrio se u mišju rupu ili jednostavno smišlja plan kako da me uništi. Sjela sam na svoje mjesto i izvadila knjige. Pozorno sam slušala o Danu D i Drugom svjetskom ratu. Inače nisam neki ljubitelj povijesti ali ove teme su zanimljive.

- Kada su 1944. godine Njemačke sn..- ponovno kucanje zaustavilo je profesoricu.

- Naprijed. - vitka figura ušla je u razred. Njegov manekenski hod izazvao je zamišljene izraze lica svih djevojaka koje su ga skidale pogledom. Iznevrirano sam preokrenula očima i vratila pogled na profesoricu.

- Oprostite što kasnim. Bio sam zauzet.

- Oh Harry s kime?

- Gospođicom Dawson. Ne preporučam vam WC. Neudobno je. - skupljenih obrva pogledala sam u njega dok je pljesak odjeknuo razredom. Veliki osmijeh na njegovom licu još me više iznervirao. Dobro da li je on normalan? Ikako? Očito da nije.

- Šteta što Harry nije tako dobar jebač kakvim se predstavlja. - iznervirano sam prošla pored njega okrznuvši ga ramenom jer sam bila jedna od višljih djevojaka iako je on i dalje dominirao u svemu. Izašla sam iz razreda dok su se suze počele nakupljati u mojim očima. Zapuhano sam se naslonila na vrata razreda i tiho zajecala. Imat ću tri neopravdana sata zbog ovog kretena. Mrzim ga! Neće ovo završiti na ovome. Samo se nadaj Styles.

(...)

Kad sam napokon dobila pizzeriju naručila sam si jednu jumbo pizzu jer sam bila stvarno gladna. Nikako iz glave nisam mogla izbiti njegov ponosni osmijeh i njegovo prgavo lice dok je izgovaralo tu odvratnu rečenicu. On nikada ali nikada neće imati mene ili moje tijelo. Nikada.

Uzela sam sok iz frižidera jer je žeđ zavladala mojim tijelom. Moje suho grlo sada je ispunila slatkoća. Što sada? Pizza još nije stigla. Zadaću od jučer sam riješila, zadaću od danas očekujem od Harry-a jer to je najmanja stvar koju može napraviti ali koga ja zavaravam taj je preponosan da napravi nešto za nekoga koliko god da ga povrijedio. Zvono na vratima se oglasilo u nadi da je pizza potrčala sam prema vratima samo u bijeloj majici koja mi je dosezala do sredine butina. Moje duge noge su bile izložene sad gladnim zelenim očima. Harry. Krenula sam mu zatvoriti vrata pred nosom ali me njegova odviše snažna ruka spriječila me u naumu.

- Što hoćeš?! - viknula sam na njega neobazirajući se na susjede koji bi nas mogli čuti.

- Želim ti dokazati da ipak jesam jebač kakvim se pokazujem. - oblizao je svoje suhe usnice i prošao rukom kroz kosu dok su njegovi snažni mišići na rukama došli do izražaja. Zgodan kreten.

- Vidim već si spremna. - uhvatio je moj gladni i zamišljeni pogled kad je stavio ruku oko mene.

- Goni se! - gurnula sam ga snažno prema vratima i zatvorila mu vrata pred nosom.

- Ovo još nije gotovo. - naravno da nije. Igre tek počinju.

(...)

Strpala sam zadnji komad u usta kad sam pogledala u pizzu koje sam pojela točno pola. Moj gladni trbuh sada je bio pun ukusne pizze no uskoro imam trening tako da ova ideja nije bila pametna. Obukla sam svoje crne tajice i sportski grudnjak jer mi ništa drugo nije trebalo. Na noge sam obula svoje crne starke i u ruke uzela svoju torbu za trening. Na putu do dvorane stala sam i kupila bocu vode za sebe i Luku. Napokon sam stigla dok je dvorana začudo bila puna. Ostavila sam stvari u svlačionici i spremno otišla do ringa navlačeći svoje rukavice na dlanove.

- Spremna?

- I više nego što misliš. - sada je sva moja ljutnja izašla u obliku udaraca na vreči koja se njihala nenormalno usprkos Luki koji ju je držao. Ispred mene se nalazila silueta Harry-a tako da nije bio problem udarati.

- Woha curo što je tebi danas?

- Sad više ništa. - skinula sam rukavice i otpila gutlaj vode.

- Nije li dovoljno za danas? - pitao je kad sam vratila rukavice.

- Ne, tek smo počeli. - svoje ruke sam ponovno vratila na vreču dok sam i dalje ljuto i bijesno udarala u stvar ispred mene. Kako se uopće usuđuje dolaziti na moja vrata?! Kako se uopće usuđuje reći da sam se jebala snjim u WC-u?! To jedino može ostati njegova neispunjena želja. Ništa više. Zažalit će dan kad je došao sjesti na moju klupu. Udarila sam zadnji udarac ali nogom i skinula svoje rukavice te iznervirano krenula prema izlazu. Bacila sam rukavice na svoju torbu i stegnula gumicu koja je držala moju kosu. Izašla sam iz dvorane i krenula prema kući i dalje razmišljajući o njegovim riječima. Treba mi nešto dobro, nešto što će ga uništiti. A to nešto sam ja.

(...)

Napokon sam se otuširala i spremila se za školu. Poderane boyfriend hlače, crna majica koja mi je dosezala do pupka i crne starke bili su outfit dana. Ništa pretjerano ali dovoljno za jedan petak. Uzela sam ruksak i krenula prema izlazu. Danas sam bila preumorna za hodanje pa sam samo sjela u tatin crni Rager Rover Evoque koji je dobio na poklon od majke za godišnjicu braka. Tihi osmijeh našao se na mojim usnama kada sam ulazila u školsko dvorište prisjećajući se svih sretnih trenutaka koje smo proveli kao obitelj. Iako su prošle već dvije godine nikako da to zaboravim, moja malena sestra stalni je podsjetnik na taj dan. Dok ona sad živi kod naše tete i dalje neshvaćajući da su naši roditelji mrtvi. Sada preko praznika dolazi kod mene jer je suviše mala da pazi na sebe. Njezina plava kosa i plave oči bili su podsjetnik na mamu na koju toliko sliči. Škola je kao i inače bila puna i svi su se nalazili na svojim pozicijama.

- Hej Elena. - pozdravila me vedra i uvijek nasmijana Anna.

- Oh hej. - uzvratila sam osmijeh i nastavila do učionice dok je ona išla samnom.

- Ovaj... Što radiš danas? - uplašeno je pitala dok je pogledala u mene.

- Mislila sam da odem van malo, nisam dugo.

- Što kažeš da idemo zajedno?

- Može, da. - njenim licem sada je prošao veliki osmijeh. Ušle smo u učionicu kada je sjela sa mnom. Okej je Elena samo se smiri, nije da će ti pojesti klupu. Zakolutala sam očima na moje misli i izvadila stvari koje su mi potrebne.

- Ti nisi spavala sa Harry-em zar ne? - lagano sam se nakašljala na njeno pitanje.

- Kako? - ponosno se nasmijala na moje pitanje.

- Predobra si za njega. Imao je sve djevojke u razredu uključujući mene ali ne i tebe. To je suviše poznata priča. Drugačija si. Zato sam te i htjela upoznati. Divim ti se. - tupo sam gledala u nju i upijala svaku njenu riječ. Harry drži djevojke kao trofeje ali ja sam bila onaj neosvojen i to ga je izjedalo očigledno.

- Hvala ti. - raširila sam ruke i prvi put u zadnje dvije godine nekoga primila u zagrljaj. Stran i suviše čudan osjećaj ali tako mio i topal. Još ću se i razniježiti. Divno. Naš razgovor prekinuo je Harry kada je ušao u razred i ljuto pogledao prema meni. Maleni jedva vidljivi osmijeh zablistao je na mom licu kad sam shvatila da mu je ego uništen.

- Što je Styles ono jučer te izmorilo? - pitala sam ga i iznenadila samu sebe. O čemu ja to pričam? Njegov zbunjujuć pogled i zvižduk u razredu ponovno su me natjerali u smijeh. Došao je do mene i povukao me van u prazne hodnike.

- Što izvodiš? - pitao me kada se njegovo režanje i topao dah rasuo po mom licu.

- Rekla sam ti da igra počinje. Očito ne shvaćaš da se ne šalim! - zagrizla sam usnicu izazivajući ga. Puhnuo je i još se više nabio na mene.

- Znaš da ne spavam s nikim dva puta Elena.

- Očito sam ja iznimka. - pogurla sam njegova prsa da se odmakne od mene i nastavila do učionice ostavivši ga napaljenog i samnog. Neka igre započnu.