Mission accomplished ://h.s

I'm sorry

Glava me već ubija zadnjih dva dana koliko sam zapravo i bolesna. Opušteno ležim na kutnoj i ispijam zadnje gutljaje čaja kojeg mi je Anne skuhala. Dok ona nešto priprema u kuhinji jer po njenom ništa nisam jela zadnjih tjedan dana. Neopisivo mi je drago što sam upoznala tu djevoju uvijek nasmijanog lica koja ti pomaže bezobzira na sve.

- Skuhala sam ti juhu. Mama uvijek kaže da pomaže kad si bolestan.

- Hvala ti Anne.

- Ništa samo ozdravi. Fali mi netko u razredu. - naslonila je ruke na koljena i nasmijano pogledala u mene.

- Uvijek se smiješ. Kako ti ne dojadi? - pružila sam joj još veći osmijeh kada sam stisnula deku uz sebe jer mi je postalo hladno.

- Zima ti je? Da upalim grijanje?

- Ma ne, vani je vruće a ja se pokrivam.

- Pa bolesna si. Sve je to normalno.

- Da valjda.

- Moram ti nešto reći.

- Hm? - podigla sam pogled na njene smeđe oči koje su me sada nervozno gledale.

- Harry je pitao za tebe Elena. Nisam mu htjela reći ali bio je uporan. Oprosti. - na spomen njegovog imena nervoza je nastala u donjem dijelu mog trbuha. Nakon onog i dalje ga ne mogu pogledati. Prezirem ga. Njegovi grubi poljupci i dalje ne napuštaju moje tijelo. Zgrčim se na samu pomisao.

- Elena?

- Oprosti. Sve je okej, nema veze. - poslala sam joj utješni osmijeh na što je ona samo klimnula glavom nakon što mi je postalo jako zima.

- Da ti nagrabim juhe? - pitala je i došetala do mene kad me obgrlila još jednom dekom.

- Može. - tiho sam zadrhtala i stisnula se uz deku. Zvono na vratima natjeralo me da ustanem ali Anne je već potrčala i otvorila ih umjesto mene.

- Ma pusti me unutra. - hrapavi muški glas odjeknuo je hodnikom taman kad sam se zavukla pod deku. Visoka i vitka figura ušla je u boravak na što sam samo blago otvorila usta.

- Harry izlazi van! - viknula sam na njega dok je moje tijelo ponovno zadrhtalo od hladnoće.

- Možemo razgovarati? Nasamo. - frknuo je na što je Anne zabrinuto pogledala u mene, potvrdno klimajući glavom dala sam doznanja da je sve dobro.

- Ne želim te blizu sebe Harry kako ne shvaćaš?

- Molim te. Oprosti. - dvije stvari koje nikad ali nikad ne bih sanjala da će biti izrečene s njegove strane.

- Ponovi.

- Oprosti da, zbrljao sam. Nisam te htio povrijediti. - sjeo je do mene i pogledao me svojim zelenim očima koje sam sigurna da lažu.

- Budi iskren Harry jedino što želiš je zapravo da me odvedeš u krevet.

- Kako ne shaćaš?! Da sam htio odavno bi to napravio razumiješ? Ali nisam jebeno nisam. - iznervirano je prošao rukom kroz kosu i puhnuo.

- Izđi van ako misliš ikada u životu razgovarati sa mnom.

- Elena.

- Harry. - prijeko sam pogledala u njega dok je njegov izraz lica bio nedefiniran. Povrijedila sam njegov ego i njegov ponos a to je ono najgore. To je ono što teško zaboravlja i bila sam svjesna toga jer ga poznajem dobrih 4 godine ali do sada nismo obraćali pažnju jedno na drugo osim u nekim izvanrednim situacijama. Otišao je.

- Izvoli. - Anne mi je pružila tek skuhanu goveđu juhu zbog koje je mirišala cijela kuća. Drago mi je što nije spomenula scenu od malo prije jer mi se zbilja nije dalo raspravljati o svemu.