Njegova malena.

4: Moja sestra

Ova cura na slici me bas podsjetila na njezinu sestru Laru, kako je zamisljam.

♡♡♡

Večernje sate petkom provodim ispred svog laptopa pod toplim pokrivačem s hladnim krašićem i teglom Nutelle. Na repertoaru su Slatke male lažljivice, Castle ili Kraljevska obitelj, ovisno o mojem raspoloženju tog dana. Nažalost ovaj petak, na repertoaru nije bilo ni jedno od tog troje. Dapače, nije bilo ni laptopa, ni pokrivača, niti krašića, već spremanje za izlazak u klub kao pratnja sestri. Moglo bi se reći da sam čak uživala u tome, malčice. Ali naglasak na moglo. Jedino što me doista usrećilo u svemu tome je upravo haljina koju mi je Izak bez oklijevanja dao besplatno. Možda čak i poklonio?

Sve u svemu, osmijeh bi mi se odmah pojavio na licu kad bi se ugledala u zrcalu (a hvala Bože imali smo ih u svakom kutku kuće). Bila je predivna, a obline su mi bile dovoljno naglašene da me se odmjeri dvaput. Ili je tako moja najbolja prijateljica razmišljala, što sam ja prihvatila. Samouvjerenost kao da je kolala u mojim žilama odjevena u ovaj prekrasni komad odjeće.

"Što?" Upitala me Luna ne skidajući pogled s mobitela.

"Što što?" Zbunjeno sam joj uzvratila, na što se ona glasno nasmijala.

"Misliš o njemu, zar ne?" Nisam znala, ali izgleda da moja najbolja prijateljica nije normalna jer je govorila besmislice. Kad je primjetila moj zbunjeni izraz, odložila je mobitel na krevet i skupila ruke u krilo kao da će upravo započeti najbitniji razgovor u mom životu.

"Razmišljaš o njemu." Izdahnula je žalosna što ne razumijem njezine riječi. "O slatkorječivom iz poruka, ludice." Srce mi je iz sebi nejasnih razloga poskočilo sjetivši se Nepoznatog. Osjetila sam žar na obrazima što sam brzo pokušala prekriti pramenom kose.

"Nisam." Luna se još jednom nasmijala. Zakolutala sam očima na njeno besmisleno ponašanje i pogledala se još jednom u svoje ogledalo. "Samo sam se divila...sebi." Rekla sam joj napokon.

"Recimo da ti vjerujem." Zlobni smješak joj je visio s usana, no brzo ga je zamjenila djetinjastim osmijehom. "Vjeko me čeka ispred." Ustala je sa kreveta i prišla mi te me zagrlila čvrsto. "Sretno i uživaj." Kad smo se odvojile na njenom licu je bila smještena ozbiljnost. "Ako išta bude, zovi. Znaš da ću doći po tebe bez oklijevanja." Još me jednom zagrlila prije nego sam ostala sama u sobi pred ogledalom i odjednom s onim neobičnim osjećajem što me stezao u prsima. Možda strah? Ipak, nisam znala što sve današnja večer može donijeti.

***

Oštro sam zaokrenula autom, iz prve se sparkirala. Ona nelagoda u prsima je polako nestajala, a nekim čudim moja se sestra nije ponašala kao razmaženo derište, što je inače doktorirala.

"Hvala ti za danas. Nadam se da češ se opustiti i ti koliko i ja. Ti stvarno to zaslužuješ." Upravo o ovom sam govorila. Ovakvo nešto nisam čula od svoje sestre godinama. Od kad je ušla u pubertet promijenila se za 180. Prije sam joj bila starija sestra koja je uvijek bila uz nju i za nju te na koju se ona ugledavala. No počevši se družiti s drugom djecom, počela se i ona sama mjenjati. Zbog toga je nevjerojatno čuti ovakve riječi iz njezinih usta.

Obgrlila sam svoje ruke oko njenih ramena s velikim osmijehom na licu. "Znaš da ću uvijek bit tu za tebe, bez obzira na šta." Odvojile smo se i nasmijale jedna drugoj. "Hajmo sad zaboravit na sve."

Zajedno smo izašle iz auta, ja sam ga zaključala, a onda smo, ruka pod rukom, zajedno ušetale u klub hihoteći se putem. Sjele smo za šank i krenule sa turom shotova.

Nakon bezbroj žestokih čašica pića, onaj jednaki osjećaj nelagode me ponovno stegao. No pokušala sam ne misliti o tome dok sam se smijala s Larom.

"Ela." Sestrine oči su se odjednom razrogačile, gledajući iza mene. Pratila sam pogled i shvatila Larino iznenađeno lice.

Izak.

Gledao je u našem smjeru, a kad su nam se pogledi susreli, uputio mi jedan od svojih mnogobrojnih podsmijeha popraćen žarom u očima. Srce mi je kucalo jače, ali se nisam usudila spustit pogled. Barem ne dok me netko nije počeo bockati u rame.

Svoju sam pažnju tad usmjerila na sestru. Kad sam bila potpuno okrenuta prema njoj, spustila je ruku uz svoje bedro i sramežljivo se nasmijala. "Mogu li te ostavit samu?" Moja zbunjenost ju je natjerala na hihot. "Idem do Izaka."

F.U.C.K.

"Molim?" Viknula sam dovoljno glasno da bez obzira koliko glasan ovaj klub bio, ljudi oko mene su me znatiželjno pogledali. Stoga sam stišala glas da me samo Lara čuje, no ostavila sam odlučnost u glasu. "Ne mislim da je to dobra ideja." Prekrižila je djetinjasto ruke i zakolutala očima. Pokušala je nešto reći, no ja sam bila brža. "Ostat ćeš ponovno povrijeđena. On samo traži za jednu noć. Nemoj pasti na njegov odvratni šarm." Opustila je ponovno ruke sa strane i ispila svoje zadnje piće do kraja. Klimnula mi je glavom i bez obzira na moje riječ, ustala se i krenula prema ozloglašenom arogantnom momku za šankom čiji je pogled još uvijek bio na meni i onda kad mu se moja sestra približavala.

***

Nakon što mi je sestra odlučila flertovati s dotičnom osobom, ja sam nastavila sama sa shotovima. Vrtoglavica je bila neizbježna, ali to me nije sprječavalo da se osjećam slobodno i sretno te dovoljno samouvjereno da sama bez pratnje otiđem plesat u more ljudi. Prije nego sam nestala s vidika šanka još jednom sam pogledala prema njima da bi me dočekao pogled od kojeg sam se naježila. Njegove oči kao da mi nisu odobravale moju odluku što je moje pijano ja shvatilo kao izazov i uputilo mu jedan svoj zlobni smješak prije nego je moje tijelo bilo povučeno bez mog znanja u gomilu napaljenih i znojnih tinejdžera.

Nisam se mogla oduprijeti dok sam bila odvučena bez svog dopuštenja u još veću dubinu rasplesanih tijela.

"Hajde mala mrdaj tim svojim kukovima." Alkohol i cigarete su se mogli dobro osjetiti iz njegovog daha dok mu je naborano lice bilo tek nekoliko centimetara od moga.

Što sam se više migoljila, to su njegove ruke postajale čvršće oko mojih dok me pokušavao natjerati da ljuljam svojim kukovima. Njegove riječi ne moje.

Nisam bila sigurna da li ne čujem svoj glas jer uopće ne vičem ili jednostavno jer je glazba oko nas previše glasna da bi se uspjelo išta uopće i čuti. Pogledala sam oko sebe i shvatila da mi nema spasa. Nitko ne mari za druge, samo za sebe (ako uopće i za sebe).

No prije nego je moja nada u spas nestala, snažne ruke su me obgrlile oko struka i bez napora odvukle od pijanog stranca dovoljno daleko da su ga znojna tijela progutala da ga više ne mogu vidjeti.

"Malena jesi dobro?" Zgrabio mi je lice svojim rukama nježno i natjerao me da ga pogledam u oči u koje se izgubim svaki put.

"Kako si me to nazvao?" Upitala sam ga dok sam pokušavala gledati svugdje samo ne u njega.

"Elena." Ruke su mu skliznule s mog lica na laktove gdje me primio čvrsto kao da ću mu pobjeći. Iskreno? I pobjegla bi jer jednostavno ne mogu podnijeti nervozu i trnce koje osjećam pored njega. Nekad imam pomisao da je možda on Nepoznati, ali onda opet možda mi se sve to pričinjava baš kao sad što mi se pričinilo da me nazvao 'malena'.

Alkohol ima loš utjecaj na mene.

Nakon te pomisli sve se zamračilo.

🌹🌹🌹

hmmm

???