Njegova malena.

17: Njegova obitelj

Nalet leptirića u trbuhu je bio neizbježan, svaki dio tijela kao da mi je gorio, a naši uzdisaji kao da su bili savršeno sinkronizirani. Trnci su mi se stvorili na usnama, a završili u nogama u kojima sam imala osjećaj kao da lebdim.

"Alo!" Ženski glas u pozadini se začuo, ali je bio toliko daleko od mojih trenutnih misli da sam ga u potpunosti ignorirala. Samo sam privukla Izaka još bliže k sebi kad se na taj zvuk malo odmaknuo.

Kao da sam bila gladna njegovih poljubaca, njegovih usana, njegove topline i njegovih dodira. Ispustila sam iznervirani jecaj kad je Izak maknuo svoje usne s mojih i približio ih mojem uhu. "Moraš ići. Nastavit ćemo drugi dan." Govorio je uzdihano, što me još više vuklo ka tome da se protivim njegovim riječima i nastavimo odmah sada. Nažalost bio je u pravu, ja sam morala ići, a on još više.

Klimnula sam glavu na što me on poljubio u čelo pa se odmaknuo i pokazao mi rukom da krenem prema autu. Pognute glave sam došla do vozačeva mjesta gdje je već sjedila Luna. Spustila je prozor pa mi se nasmijala zlobno. "Sorry, ali ako sam već morala svjedočiti vašem nevjerojatnom žvaljenju onda imam pravo da nas ja vozim kući." Nije mi ni dopustila da joj išta kažem, samo je zatvorila prozor i upalila auto.

Zakolutala sam očima i zaokružila do suvozačkog gdje me je Izak već čekao naslonjen na vrata sa osmijehom kojim je očigledno dao do znanja da ga je ova scena s Lunom lijepo zabavila. U tom trenutku sam odlučila da ću se i ja malo zabavit pa sam se podsmijehnula i prišla Izaku dovoljno blizu da su nam se prsa dodirivala, a dahovi ispreplitali. Osjetila sam kako se trznuo od naglog kontakta i kad su mu se usne počele približavati mojim brzo sam mu šapnula iste riječi kao i njegove maloprije. "Nastavit ćemo durgi dan." Otvorila sam vrata iza njega, što ga je izbezumljenog poguralo naprijed i tako je skoro pao ravno na facu, ali se uspio izbalansirati.

Nasmijala sam se prije nego što sam ušla u auto i poslala mu zračnu pusu kad se okrenuo. Zagrizao je usnicu, a ja sam to sebi dala kao znak da je vrijeme da krenem, jer u suprotnom neću nikad.

...

Tek mi je slijedeći dan došlo do glave da sam poljubila Izaka. Sjetivši se svakog detalja tog trenutka, obrazi su mi se zažarili od srama, ali nisam mogla suzdržati osmijeh koje je moje srce izmamilo od sreće. Nedugo nakon razmišljanja o tome kako su njegove usne bile na mojima, počela sam se pitati što se uistinu zbivalo u kolibi. Razgovor koji smo prisluškivale Luna i ja je bio nedovoljno jasno i prerano prekinut da bi shvatila o čemu je riječ. 

Jedno mi je bilo jasno. Izak je bio sin glavnog šefa operacije o kojoj su pričali pa tako nekako je i on sam bio šef onoj dvojici u kolibi. Njegov autoritet je bio cijenjen od njihove strane, to je bilo očito kad je Izak morao samo pogledom narediti i oni su ga poslušali. S jedne strane me to impresioniralo dok s druge strane, me pomalo i plašilo. 

Nisi morao biti pretjerano pametan da zaključiš da se radi o mutnim poslovima. Nalaženje usred noći u maloj kućici okruženoj šumom u mraku je bilo dovoljno jasno da se radi o nečemu ilegalnom. 

Ono što me iznenadilo najviše od svega je činjenica da ne razmišljam o Izaku kao osobi od koje bi možda trebala bježati, nego dapače, upoznati još više. Zanimali su me razlozi njegovih ilegalnih radnji za koje još moram saznati o kakvima je riječ.

I tako sam u nedjelju ujutro ostala zamotana u dekici u svojoj fotelji u sobi dok sam surfala kroz mobitel i pokušala što više informacija prikupiti o Izakovoj obitelji. Tada sam shvatila koliko malo su svi oni, izuzev Mije, prisutni na društveni mrežama i izloženi javnosti. Dakako, čak je i Mia rjeđe nego ostali njezini vršnjaci objavljivala o svom životu, a ono što bi objavila je bilo daleko od privatnog. Ni jedna njezina slika nije bila iz kuće ili škole, nego samo klubovi, putovanja ili poneki kafić u kojem je pila neki otmjeni napitak. 

Misterija su bili obitelj Vuković.

Odlučila sam tako nazvati Miju s kojom se već dugo nisam čula i vidjela. Skoro pa odmah se njezin piskutavi glas pun veselja javio. To mi je odmah uspjelo osmijeh na licu izmamiti. 

"Jesi za jednu kavu?" Upitala sam je dok sam promatrala vrijeme kroz prozor već kalkulirajući što da obučem na sebe. Vani je sijalo sunce, grane na stablu su bile zamrznute bez ikakvih naglih pokreta što je značilo da se ljeto približavalo sve brže i brže.  

"Nađemo se u Carpe Diem, ionako radim tamo za par sati." Odgovorila mi je i brzo nakon toga smo završile razgovor. 

Odlučila sam obući običnu sivu trenerku i basic bijelu majicu kratkih rukava, a preko toga kožnu jaknu. Nedjelja je dan za odmaranje, pa sam tako se htjela odmoriti kako spada, u udobnoj odjeći.

Mama je otišla nakon doručka do centra sa svojim kolegicama, a Lara je gledala serije zatvorena u svojoj sobi. Nisam htjela ometati svoju sestru, dobro je poznavajući da bi mi mogla otkinuti glavu ako joj slučajno zasmetam u nedjeljnom maratonu. Napravila sam najpametniju stvar, poslala sam joj poruku čim smo Dona i ja izašle iz kuće i krenule prema mjestu sastanka.

Trebalo mi je malo duže da dođem do kafića jer je Dona morala pronjušiti svaki dio puta. Obožavala je proljeće i tople dane, pa sam je pustila da malo uživa.

Kad smo se napokon pojavile nekoliko metara ispred ulaza prvo što mi je zapelo za oko je bio od nekud poznati crni motor smješten skoro točno ispred ulaza. Srce mi je poskočilo kad sam se približila i shvatila čiji je.

Ušla sam nesigurno u Carpe Diem, pogledavajući svuda oko sebe, ali moje se oči nisu susrele s intezivnim kestenjastim. Kamen mi je pao sa srca, pa sam tako nastavila put do svog mjesta s olakašanjem.

Nisam bila spremna nakon onog poljubca vidjeti Izaka. Bila sam još uvijek pod šokom i morala sam dobro razmisliti što je to točno značilo za nas, za mene i za njega. Po Bogu, jedva da ga poznajem, a već razmjenjujemo svoju slinu.

"Hej Ela." Mia se sada stvorila ispred mene već sjedeći i milujući Donu. "Sorry što čekaš, morala sam se sa šefom dogovoriti za slijedeći tjedan." Uputila mi je smiješak isprike kad sam je pogledala.

"U redu je, ni ne čekam tako dugo, zadržala sam se s Donom u šetnji." Zahihotala sam se kad je Dona zalajala kao da je razumijela o čemu pričamo.

"Uglavnom, Izak će svratiti na kratko. Trenutno nešto obavlja u susjedstvu." Znači da je ono uistinu njegov motor ispred kafića. "Nadam se da ti to ne smeta."

Njezina me rečenica začudila jer to znači da joj Izak nije rekao za naše druženje.

"Ne smeta." Uputila sam joj osmijeh s kojim sam je pokušala uvjeriti da su moje riječi istinite. Stvarnost je bila malo drugačija. Iako bi voljela vidjeti Izaka, s druge strane me hvata nervoza na tu pomisao pogotovo ako Mia ne zna što se događa između nas. A realno, ne znam ni ja...

🌹🌹🌹

Bacam se odmah na pisanje novog nastavka, biti ce uskoro.

Kako vam se čini sve za sada?