Njegova malena.

15: Njegova palačinka

"Maaaammmmaaaa." Piskutavi glas moje nažalost jedine sestre je odjeknuo kroz kuću. Zastala sam na tren da protrljam slijepoočnicu kako bi smirila naglu bol u glavi. Zatim sam pokušala nastavit s učenjem povijesti.

Voljela bi se vratiti bar na tren u vrijeme kada nije bilo tehnologije, samo komunikacija između ljudi oči u oči. Danas su ljudi zatvoreni u sebe, ne doživljavaju svijet oko sebe, a kritiziraju kako ništa ne valja, uglavnom na društvenim mrežama. Rijetki su oni kojima mobiteli služe za one prvobitne postavke kada su tek bili osmišljeni, kao i oni kojih nema na društvenim mrežama. Voljela bi se uistinu vratiti u prošlost i to točno u trenu kad moja draga sestra uleti u moju sobu s miljardu pitanja o meni i Izaku i našem takozvanom dejtu.

"Kako ti znaš za to?" Okrenula sam se u stolici prema svojoj sestri, dok mi je moje lice bilo preslika vremena vidljivog kroz moj proz - tmurno i bezdušno.

Odgovor na moje pitanje sam i sama znala bez da mi je Lara to rekla. Tko je najveća trač baba u našem društvu čija je potreba da svi sve znaju?

Tako je.

Eliot.

Taj mali gad. Jednom mu nije bilo dosta što je objavio sramotnu snimku mog pijanštva nego je potrebno provocirati još malo inače nevidljivu i povučenu Elena. Od kako sam upoznala Izaka, moj život je postao bujniji i javniji što mi je dizalo malo pomalo živce.

Zakolutala sam očima i odbrusila sestri da me pusti na miru.

"Wow, pa na slikama ne izgleda da je tako loše prošao dejt." Lara nikad nije znala odustati kad je u pitanju bio moj ljubavni život. "Ispričaj mi, molim te." Okrenula sam se natrag na povijest kako bi joj dala do znanja da mi nije do priče, ali... "Jel tebi jasno da si ti sad moja cool sestra? Znači čitava škola bruji o tebi i pita se kako si uspjela osvojiti Izaka. Reci miii."

Možda ako je dovoljno dugo ignoriram nestati će kao ružan san kad se probudiš.

U tom trenu tišine sestrinog iščekivanja i moga pokušaja korištenja snage uma da ju istjeram, sobom je odjeknuo zvuk vibracije mobitela na drvenom noćnom ormariću. Prije nego sam uspijela reagirati, Lara je uzela tu prokletu tehnološku stvarčicu i javila se bez pitanja smije li, jer naravno da ne smije.

"Heeej Izak, moja sestra je dosadna i ne želi mi reći kako se provela." Ja dosadna? "Hoćeš mi ti reći?"

"Lara vrati mi mobitel." Ljutito sam je upozorila s pogledom koji joj govori da je pretjerala. "Odmah."

"Evo ti Elena, ne može dočekat da te čuje." Pružila mi je mobitel sa zlim širokim osmijehom i zatim napokon graciozno išetala iz sobe.

"Hej, sorry zbog Lare. Voli se nekad umiješati u moj život." Ispustila sam neki neki čudnovati zvuk koji je trebao biti nervozni smijeh. Zakolutala sam očima sama sebi. Blam.

"Slatko, al znaš što nije slatko?" Ženski dobro poznati glas mi je odzvonio u ušima. Ubit ću Laru što me ovako nasamarila.

"Ajme koje olakšanje, već sam mislila da -"

"Znam ja što si mislila, al nemoj misliti sad kad me nisi mislila obavijestit o najnovijem događaju u tvom životu." Mogla sam je zamisliti kako koluta očima dok leži na trbuhu na bijelom kožnom kauču s laptopom ispred sebe i očigledno glavnom viješću naše generacije, pa čak i škole, na ekranu.

A drame...

U tom času čulo se kućno zvono. Nekoliko trenutaka kasnije mamin glas je dozvao moje ime.

"Mama me zove, ajde javim ti se kasnije." Pozdravila sam ljutitu Lunu i poklopila poziv. "Što je?!" Zaderala sam se izavši iz sobe. Krenula sam lagano prema stepenicama. Glasovi u prizemlju dopirali su iz kuhinje, gdje je moja majka pravila palačinke za večeru. Miris me požurio niz stepenice tako da sam na dnu zamalo poletjela na pod.