Njegova malena.

6: Njegova Dona

Otvorila sam nesigurno vrata stana koja su već bila odškrinuta kad sam došla prije minutu. Čula sam duboke glasove kako se isprepliću. Oba su mi zvučala poznato. Za jedan sam bila sigurna da je pripadao osobi zbog koje sam došla, dok za drugog nisam bila posve sigurna.

Slijedila sam glasove ne osvrćući se na golemi stan uređen po najnovijem dizajnu interijera.

"Učini takvo što još jednom i naš dogovor otpada." Bilo je zadnje što sam čula nakon čega je Izak munjevito istrčao iz sobe prema kojoj sam išla, zamalo da se nije zabio u mene.

"Elena." Izdahnuo je moje ime dok me gledao začuđeno kao da sam upravo otkrila najveću tajnu.

Mirno sam stajala pred njim prekriženih ruku grickajući donju usnicu koju je on pomno promatrao. Oslanjala sam se s jedne noge na drugu osjećajući se nelagodno pod njegovim intezivnim pogledom.

"Hej." Promrmljala sam pogledavši ga ravno u oči. Njegovo lice se opustilo, a u pogledu se moglo primjetiti olakšanje.

"Hej." Nasmiješio mi se i stavio obe ruke u džepove skupeći pritom ramena.

"Khm." Začulo se iza Izakovih leđa na što smo se oboje trgnuli i svoje poglede prebacili na dotičnu osoba u čijem smo se stanu upravo nalazili.

Nevjerojatno kako sam se izgubila u vremenu i prostoru onog trenutka kad sam ugledala njega.

Brzo sam zaboravila na svoj moment slabosti dok sam se obraćala Eliotu. "Došla sam s namje - "

Prije nego sam uspijela održati svoj govor o pravima žena, Eliot me prekinuo s neočekivanom rečenicom kao da mi je pročitao misli koje sam htjela prenijeti u izgovorene riječi.

"Video je izbrisan." Rekao je hladnokrvno dok je pogled prebacivao s mene na Izaka.

Pogledala sam u Izaka kojemu je čeljust bila stisnuta, a u očima mu je gorila vatra.

"Kako?" Bilo je jedino što je proizašlo iz mene. Stajala sam između dvojice što se činilo kao neprijatelja. I upravo u tom trenutku napetosti ušetala je Dona mašući veselo repom, nesvjesna situacije oko sebe. To je omelo sve ljude u prostoriji, nekako dalo mirniju atmosferu.

Dona je zaskočila Izaka zaigrano. Nasmiješila sam se na prizor pred sobom zaboravivši na sve što se dogodilo od sinoć pa do ovog trenutka.

"Dobro, sad se gubite iz mog stana." Eliot nas je doslovno odgurnuo prema ulaznim vratima gdje smo ga Izak i ja tupo pogledali sa Donom oko naših nogu. "Bilo mi je drago surađivati. Doviđenja." Nakon toga je zalupio vratima i ostavio nas same u hodniku.

Sami. U hodniku.

Progutala sam knedlu koja se najednom stvorila u mom grlu i brzo zakačila Donu na uzicu. Potrčala sam niz stubište da šta prije se domognem svježeg zraka. Trebam razbistriti glavu i razmisliti o onome što se upravo dogodilo u stanu.

Kad sam napokon izašla vani, nastavila sam ubrzanim hodom s Donom k nozi.

U džepu sam osjetila vibraciju. Izvadila sam mobitel i pogledala tko me zove. Mama.

"Halo?"

"Pa gdje si do sada?" Upitala me zabrinutim glasom.

Pogledala sam na sat i začudila se kad sam vidjela da je prošlo sat vremena od mojeg odlaska.

"Susrela sam prijateljicu iz škole." Brzo sam slagala držeći fige da mi povjeruje.

"U redu. Slijedeći se put samo javi." Izdahnula kako mi je laknulo. "Kupi kruh usput." Nasmiješila sam se na komentar i nakon pozdrava poklopila. Tad sam ugledala jednu nepročitanu poruku. Nepoznati.