Njegova malena.

11: Njegovo kino

"Okej, sad kad smo same i na miru, daj mi reci što se to događa između tebe i mog brata." Upitala me Mia dok smo sjedile na njezinom king size krevetu i tražile što ćemo gledati na netflixu.

Mia i ja smo se počele dopisivati od trenutka kad smo se upoznale u kafiću. Odmah smo kliknule, kao da je ona ustvari moja sestra koju su zamjenili u rodilištu. Iako je bila starija od Izaka za godinu dana, djelovalo je totalno suprotno. Njena zaigranost i veselost je bilo zarazno, osjećala sam se opušteno i sretno uz njezinu prisutnost, bez ikakve negativne misli.

Jutros smo se dogovorile da dođem kod nje gledati filmove na netflixu u njenom kućnom kinu. "Zašto bezveze bacati novac na kino kad ga imam doma." To su bile njene riječi kad sam je pitala hoćemo li u Cinestar. U tom trenutku sam pomislila da se šali, da ima samo nešto veću plazmu TV i veliki dnevni boravak, ali sam se prevarila. Ima pravo kućno kino i veliki dnevni boravak sa ogromnom plazmom TV.

Njena izjava me iznenadila, najviše jer je to rekla kao da smo Izak i ja nešto poput Shawna i Camile. Njen pogled je govorio tisuću riječi, a jedna od njih je bila nada. Izgledala je poput neke obožavateljice.

"Iskreno, ne znam." I stvarno je tako, nisam znala što se dešava. Sve je bilo tako zbunjujuće i pomalo nestvarno. Nikad nismo imali normalan razgovor uživo, a ako je on onaj tko mislim da je, onda ću bit još više zbunjena. Naravno za Nepoznatog i sumnje joj ne mogu reći. Bez obzira što imam osjećaj da se poznajemo oduvijek, realnost je ipak da smo se tek upoznale, a s ljudima uvijek moraš biti oprezan.

"Ja znam!" Odložila je laptop, okrenula se prema meni i primila me za ramena kao da me želi probuditi iz jave. "Totalno ste jedno za drugo. Vidim kako te gleda i k tome ne prestaje pričati o tebi." Ovo je već drugi put da mi je rekla da Izak priča o meni. Da li ona zna nešto više, možda joj se brat povjeruje, ali zašto onda samo tako to govori meni. "Trebate otići na dejt." Kimnula je glavom kao da potvrđuje umjesto mene. Nasmijalo me njeno djetinjasto ponašanje, nekako je cijelu temu o kojoj pričamo pretvorila u dječiju igru.

"Ja tvog brata realno ni ne poznajem." Pokušala sam se izvući iz ovog razgovora koji me bez obzira na njenu hiperaktivnost i klinačku osobnost, činio nervoznom. "Hajmo gledati film." Ustala sam se s kreveta i krenula prema stubama sobe. Čula sam Miu kako je nevoljko puhnula jer se njeni obožavateljski snovi neće ostvariti, ali svejedno je za trenutak bila kraj mene s laptopom pod rukom.

Njezina je soba bila u desnoj kuli, na dva kata. Krevet i kupaonica na gornjem, dok su radni stol, kauč s televizijom i walk-in ormar bili na donjem. Sve je bilo uređeno u bordo, prljavo rozo i bijelo dok je namještaj bio od starog drva, pravi ugođaj kraljevskog života.

"Moramo ići u lijevo krilo kuće, usput ćemo svratiti u kuhinju po kokice." Rekla mi je dok je zaključavala svoja vrata sobe. Pogledala sam je upitno kad se okrenula prema meni. "Čistačice znaju biti prave njuškalice, zato zaključavam sobu." Odgovorila je na moje nepostavljeno pitanje, koje mi je pročitala iz misli. Klimnula sam glavom pa smo krenule prema kuhinji.

Zidovi hodnika su bili skoro pa blještavo bijeli. Iako je iz vana kuća izgledala kao srednjovijekovni dvorac (što je možda i bio, ali se nisam o tome raspitala), iznutra je ipak imala jedan umjereni štih modernog doba. Po cijelom hodniku su se prostirale slike iz danasnjeg doba bez okvira, a ispod su uglavnom bile smještene male komode.

Kad smo napokon stigle u kuhinju koja je bila nekoliko vrata niže, skoro pa u srcu dvorca, dočekao me prizor zbog kojeg mi je disanje postalo dublje, a obrazi su se zažarili. Izak je bio naslonjen na radni šank leđima dok je nezainteresirano jeo jabuku. Ono zbog čega sam ostala bez riječi je bila činjenica da je njegov torso bio u punom sjaju bez majice, ali doslovno u sjaju. Kosa mu je bila vlažna, dokaz da je upravo izašao iz tuša.