Njegova malena.

13: Njegov osmijeh

Pogledala sam na mobitel koliko je sati.

7:54

Ustala sam se s kreveta i spustila se brzo niz stepenice. Mama je bila kod susjede, pomagala joj je oko pripreme rođendana za njihovu kćer koja slavi sedam. Lara je otišla u kino sa svojim novim dečkom. Sve u svemu, bila sam sama doma što mi je dalo slobodu od laganja. Da majci kažem da se idem naći s osobom za koju ne znam tko je, zaključala bi me u sobu i pozvala policiju, dok bi Lara postavila milion pitanja, a to bi značilo da bi joj morala pričati o Izaku.

Obula sam svoje bijele air forceice i maslinasto zelenu bomber jaknu. Odlučila sam za danas odjenuti obične crne traperice i usku crnu dolce vitu.

Podragala sam Donu koja me promatrala dok sam se zadnji put gledala u ogledalo i namještala. Uzela sam torbu i ključeve sa poda i izašla vani, zaključavši kuću za sobom. Dona je zalajala jednom, nakon čega se čula samo tišina popraćena šumom vjetra tu i tamo.

Udahnula sam duboko prije nego sam krenula prema dnu svoje ulice. Kad sam pogledala na sat, kasnila sam minutu. Produžila sam korak kako sam se približavala zadnjoj kući ulice. Ispred dvorišta roze kuće sa ogromnim vrtom punim šarenog cvijeća, stajao je dobro poznati motor, a na njega je bio naslonjen dobro poznati momak.

"Slušaj, došla sam ovdje iz pristojnosti, da ti kažem u lice da ne želim imati ništa s tobom." Stajala sam nekoliko metara ispred Izaka, koji je bio naslonjen na svoj motocikl sa cigaretom između prstiju.

Danas, nakon ranojutrašnjeg događaja, shvatila sam da je ovaj momak opasniji od bilo kojeg glupog tinejdžera koji ima booty calls. Sa dečkom kao što je Izak, ne očekujem samo slomljeno srce, već slomljen cijeli život.

Odgurno se sa vozila, bacivši cigaretu o pod. Prišao mi je sa distancom, osjetivši moju nelagodu. "Zašto?" U očima sam mu mogla vidjeti tugu, poraz i razočarenje.

Gledala sam ga s boli u srcu, razmišljajući kako možda griješim, možda bi ga trebala priupitati što je to bilo jutros. Sjetila sam se svih naših poruka i koliko ta osoba nema nikakve veze sa čovjekom od prije šesnaest sati.

No prije nego je moja odluka o našem odnosu bila donešena, bijela svijetlost nam je odvukla pažnju.

"Hej stari, što ima?" Boris, dečko za kojeg se sjećam iz parka, a ne ide toliko često u školu, je pozdravio Izaka izavši iz automobila.

"Ela?" Moja draga sestra je izašla iz suvozačkog mjesta. Moram priznati da sam se iznenadila jer Boris je bio totalna suprotnost dečka s kojim Lara inače izlazi. Bio je visok, ali mršav, sa ponešto dužom kosu. Na njemu je visjela hoodica i uske crne hlače, kao da je izašao iz boy banda. Bez obzira što je bio mršaviji nego njegovi vršnjaci, tj. vršnjak kao Izak, mogao je proći pod kategoriju zgodnog košarkaša, ako je bio jedan.

"Lara?" Sarkastično sam je upitala i zakolutala očima. "Ja sam samo u prolazu, zato me ne gledaj tako." Rekla sam sestri kad mi je uputila pogled što-ti-radiš-s-njim. Namjestila sam torbu na ramenu nervozno te pogledala u Izaka koji je već promatrao moje pokrete dok je slušao što mu prijatelj entuzijastično priča. "Ja idem. Ciao." Mahnula sam im svima i još jednom pogledala u Izaka, koji je sad počeo nervozno tapkati nogom.

Primjetila sam Laru kako nas analitički promatra, na što sam još jednom zakolutala očima. "Gdje ćeš?" Upitala me prije nego sam uspijela napraviti jedan puni korak.

Stala sam i okrenula se natrag prema njoj. "Kod Lune." Slagala sam. Nisam znala gdje ću, samo sam znala da se moram maknuti od svoje sestre i njezinih ljubavno detektivskih senzora.

"Aha." Nije mi povjerovala, ali me svejedno pustila da odem.

Dobro će mi doći malo se prošetati i razbistriti misli. Sad kad sam uvjerena 100% da je Izak onaj za kojeg sam pomislila kako će biti moja ljubav iz nekog filmskog scenarija, bila sam rastrešena. Najviše zbog toga što je u ovih nekoliko tjedana pokazao tako puno strana sebe, za neke nije ni znao da sam ih vidjela. Jednostavno, nisam mogla razlučiti više tko je on.

Znam da mi je najpametnije otići dok još nije prekasno, ali nešto nepoznato i misteriozno me vuklo k njemu kao magnet. Koliko god da sam htjela otrčati od njega, toliko sam htjela da me povuče k sebi i zatvori put prema bijegu.

Bila sam između dvije vatre, a obe su bile Izak.

Zvuk motora me preplašio iako sam znala tko je to. Stala sam i udahnula duboko svjež zrak koji sam se nadala da će mi rasteretiti misli. Zatvorila sam oči i prepustila se miru dok sam ga još imala. Slušala sam zvuk motora kako se gasi, uz njega je uslijedilo odlaganje kacige na vozilo.

"Možemo li molim te popričati." Njegov glas je bio hrapav, svakom riječi se približavao. "Ne znam zbog čega si odjednom postala ljuta na mene." Iako se nisam usudila otvoriti još oči, znala sam da je sad stajao samo nekoliko centimetara udaljen od mene. Osjećala sam njegov ugodan muški miris, bio je smirujuć za moje misli.

"Ti si loša vijest." Iako sam ga već nekoliko puta htjela upitati za jutrošnji dogođaj, nešto u meni je zaustavilo te riječi da budu izrečene. "Mislim da je ovo sve bila samo jedna lijepa fantazija." Otvorila sam oči polako. Kad sam vidjela koliko mi je blizu, zadrhtala sam.

Njegova ruka je u tom trenutku našla svoje mjesto na dnu moje čeljusti, milujući me nježno. "Molim te dopusti mi da ti dokažem drugačije."

Kako da netko odbije tako slatku ponudu?

Polako mi pomaknuo glavu prema gore da ga pogledam. Bili smo toliko blizu da sam osjetila njegov dah na mojim usnama. I onda sam shvatila da im se približava.

Osjetila sam svoje srce kako mi je ubrzava, a dlanovi se znoje. Njegove oči su izmjenično gledale moje oči i usne. Znala sam što slijedi, ali nisam mogla to dopustiti jer bi to značilo da se predajem. Zato sam svim svojim snagama, protiv volje srce, odgurnula Izaka lagano od sebe. "Prvo mi dokaži."

Njegova reakcija je bio pravi osmijeh od uha do uha. Izgledao je mlađe, svježije i umiljato u tom trenutku, da kad mu je pao i pretvorio se u podsmijeh, srce mi zajaukalo da se vrati. U tom trenutku sam odlučila da mi je cilj izmamiti ponovno taj osmijeh.

🌹🌹🌹

Okej, ovako, ja ne znam kuda sam ja prije htjela s ovom pricom da idem, ali sam sad tu gdje jesam i vidjet cemo kako ce se odvijati dalje. S obzirom na cijeli zaplet, na nove likove koje namjeravam dovesti, na sadasnje likove, u planu mi je jos puno nastavaka te se nadam da kad ocistim jednog divnog dana svoj laptop da ce biti cesce nastavci.

Nadam se da vam se svida i molim vas ostavite komentar ako ga imate, svako misljenje dobro dode.

Ako vam se svida glasajte, puno hvala vjernim citacima zbog kojih nastavljam s pricom.