7. Kosmar

24 3 0
                                    

Preko puta parka sam i krecem da prelazim put da bi dosla kod Maria. Od jednom osecam veliku bol na levoj strani tela.
Vristim.
Deda ulece u sobu, a ja uplakana sedim na krevetu i vristim. Seo je pored mene i zagrlio me. Suze su samo padale, jedna za drugom.
Vec dve nedelje svako jutro je isto, imam isti kosmar i jedino kako mogu da se probudim jeste da vristim. Pokusala sam da pijem razne tablete da bi to prestalo, ali ne vredi. Svaki put kosmar izgleda sve stvarnije i stvarnije. Vise nisam znala sta da radim. Deda mi je predlozio da odemo do obliznjeg grada kod nekog psihijatra, ali ja sam naravno to odbila jer nisam luda osoba.
"Veceras nam dolaze komsije, Lusi. Mom prijatelju su dosli unuk i unuka pa ce njih troje da dodju na veceru, ako se slazes" rekao je deda iz dnevne sobe dok sam ja spremala rucak. "Uredu" odgovorila sam nezainteresovano. Nakon rucka otisla sam da prosetam. Kada sam se vratila cula sam da deda prica sa nekim. Setila sam se da nam dolaze gosti. Usla sam unutra i otisla pravo u svoju sobu. Obukla sam kratak crni sorc i ljubicastu majcu na kratke rukave. Pahuljicu sam ostavila u sobi, a ja sam otisla u dnevnu gde su sedeli deda i gosti. "Dobro vece" rekla sam ulazeci u dnevnu sobu. "Dobro vece, Lusi. Ovo su Nikola" pokazao je na starijeg coveka, mozda dedinih godina " i Liam i Elsa" pokazao je na momka plavih ociju i braon kose i devojku duge crne kose i crnih ociju. Rukvala sam se sa cika Nikolom i lazno se nasmejala Elsi i Liamu. "Idite vi u tvoju sobu" deda je predlozio. Klimnula sam glavom. Ustala sam sa kreveta i krenula gore u svoju sobu. Liam i Elsa su me bez reci pratili. Usli smo u sobu. Elsa je gledala divan pogled na mesec sa mog prozora, Liam je seo na krevet i gledao u zid, a ja sam sela za sto na kom je stojao racunar i upalila skyp da vidim da li imam poruke od Henon i Karen. Nisu mi se javile. Verovatno jer su imale trening danas, idu na neko takmicenje, trebala sam i ja, ali doktor je rekao da je bolje da se odmorim jer bi odbojka bila previse naporna za mene.
Vladala je ona neprijatna tisina, svi smo sedeli i gledali u zidove.

Sve sto dotaknem ja uništim... -  PAUZAWhere stories live. Discover now