27. Povratak kući

10 2 0
                                    

J:"Ne bih to radila da sam na tvom mestu"
U:"Zašto?"
Idalje je bio jako blizu mojim usnama.
J:"Jer sa Liamom 2 nedelje nisam pričala kad me je prvi put poljubio"
U:"Kako znaš da ćemo ja i ti ikada više da pričamo nakon ovoga?"
J:"A nisi razmišljao o tome da bi možda ja želela da posle ovog nekada pričamo?"
U:"A ti nisi pomislila da ja želim ovo da uradim? Zašto nisi 2 nedelje pričala sa njim?"
J:"Jer mi je bilo jako glupo da pričam sa njim. I jer bi odmah pocrvenela čim bi pokušala da razgovaram sa njim"
U:"Kako znaš da će da se desi ista stvar?"
J:"Pa ne znam. Samo sam te upozorila šta se desilo prošlog puta, ali ako ti ne želiš da mi više razgovaramo onda okej"
U:"Nisam to rekao. Ponovo mi stavljaš reči u usta"
J:"Pa ja sam to tako shvatila"
U:"Da li ti ikada ućutiš?"
J:"Ne"
U:"Znači ne smem da te poljubim?"
J:"Ne znam"
U:"Kako ne znaš? Pa smem li ili je"
J:"Ne pitaj za poljubac, ukradi ga"
Nije čekao ni sekund. Odmah je spojio naše usne. Osećaj je bio skroz drugačiji nego kada je Liam to radio. Osećala sam kao da je to nešto normalno, a kada bi Liam to uradio leptirići bi mi prevrnuli stomak. Mrzela sam taj osećaj. Ovaj je bio mnogo bolji.
Odvojio je naše usne. Meni su oči bile zatvorene i osećala sam kako mi lagano obrazi dobijaju crvenu boju.
U:"Čega se stidiš?"
J:"Ne znam"
U:"Uff, dobro je"
J:"Šta je dobro?"
U:"Ipak idalje pričaš sa mnom"
Oboje smo se nasmejali.
U:"Smem li to ponovo da uradim?"
J:"Ne"
Okrenula sam mu leđa i zatvorila oči. Prešao je preko mene i našao se sa moje leve strane. Gledao me je u oči i čekao da kažem nešto.
J:"Šta sada hoćeš?"
U:"Da li si ljuta na mene?"
J:"Ne. Ljuta sam na sebe"
U:"Zašto?"
J:"Dozvolila sam sebi da se ljubim sa tobom, a imam dečka"
U:"Pa? U svađi ste"
J:"Ali smo idalje zajedno"
U:"Ne brini, niko neće saznati. A i normalno da nisi mogla da odoliš mom šarmu"
Počela sam da se smejem.
J:"E sad već lupetaš gluposti. Sapavaj"
U:"Samo, ako me pustiš da te poljubim"
J:"Ne"
U:"Mislio sam u obraz"
J:"Okej, u obraz može"
Priblizio mi se i svoje ledene usne prislonio na moj obraz. Odmakao se i zatvorio je oči. Okrenula sam se i nadajući se da neću imati košmar zaklopila oči i pokušala da zaspim. Osetila sam Uroševe ruke kako su me zagrlile. Nisam ništa rekla, samo sam mu se još malo približila i tako zaspala.
Budim se. Idalje sam u Uroševom zagljaju.
U:"Kako si spavala?"
J:"Savrseno. Nisam imala košmar"
U:"Drago mi je"
Ustala sam iz kreveta i prišla ormanu. Uzela sam bele pantalone i ljubičasti duks i otisla u kupatilo da se presvučem. Kada sam se peresvukla izašla sam iz kupatila. Uroš je idalje bio u krevetu. Sela sam za ogledalo. Pored ogledala je bilo brdo šminke. Stavila sam korekrot. Uzela sam paletu sa senkom i premišljala se koju da stavim.
U:"Belu"
J:"Molim?"
U:"Stavi belu senku"
J:"Od kad se ti razumeš u šminku?"
U:"Samo me poslušaj"
Stavila sam belu senku, maskaru i rozi sjaj za usne.
U:"Vidiš? Super ti stoji"
Stvarno mi je lepo stojalo.
J:"Trebali bi da krenemo. Ja popodne trebam da idem u školu"
U:"Okej. Verovatno bi i ja trebao popodne u školu"
Obukla sam belu jaknu, uzela telefon i krenuli smo.
U:"Sigurna si da znaš kuda trebamo da idemo?"
J:"Da"
U:"Okej"
Za sat vremena smo izašli iz šume.
Ispostavilo se da on zivi dve ulice od mene. Ispratio me je do kuće.
J:"Sigla sam"
M:"Jesi li dobro?"
J:"Da, zašto ne bi bila?"
M:"Da li si uspela da odspavaš noćas"
J:"Malo"
M:"Okej. Hoćeš da jedeš?"
J:"Ne, hvala. Gde je tata?"
M:"Na razgovoru za posao"
J:"Okej, idem u sobu da se spremim za školu"
Otisla sam u sobu i spremila ranac. Uzela sam telefon i videla da imam oko 20-ak propuštenih poziva od Liama.
Nazvala sam ga.
L:"Konačno. Zašto mi se nisi javljala?"
J:"Jer si ispao kreten"
L:"Izvini. Ceo dan juče sam proveo razmišljajući o tome i shvatio sam da stvarno nisi ništa loše uradila. Da li smo jos uvek zajedno?"
J:"Pa... Da li želiš da budemo zajedno?"
L:"Vise od svega"
J:"Onda okej"
L:"Znači zajedno smo?"
J:"Da"
L:"Okej, hoćeš da idemo zajedno u školu?"
J:"Može"
L:"Super, vidimo se posle. Ćao"
J:"Ćao"
Imala sam čudan osecaj, kao da sam uradila nešto loše. Verovatno jer sam noć pre spavala i ljubila se sa Urošem.
Posto smo Uroš i ja razmenili brojeve na povratku kući poslala sam mu poruku "Nikome ni reči za ono što se sinoć desilo. Jasno? Pomirila sam se sa Liamom, ali ako bude saznao za to nikada mi neće oprostiti". Posle nekoliko minuta mi je stigla poruka od njega "Okej, a da li možemo da ostanemo prijatelji?". Naravno da sam želela da ostanemo prijatelji, ali znala sam da se Liamu to neće svideti. "Naravno" odgovorila sam.
Uzela sam fiziku i kao učila. A ustvari sam samo gledala u knjigu i razmišljala o tome šta se sve desilo.
Stigla mi je poruka od Liama da je ispred moje kuće. Obukla sam jaknu, uzela torbu i telefon i krenula u školu.
J:"Ćao mama, otišla sam"
M:"Ćaoo"
Nekako se drugačije ponašala, ali nisam bila sigurna šta se dešava. A i imala sam dovoljno svojih problema da bi se sada opterećivala sa tuđim.
Izašla sam iz kuće i prišla Liamu.
L:"Ćao lepotice"
J:"Ćao"
Poljubio me je u obraz.
Krenuli smo u školu.

Sve sto dotaknem ja uništim... -  PAUZAWhere stories live. Discover now