BURN (H.S.)

8.

Moj prvi poljubac je odnesen dahom vjetra dok naše usne plešu svoj neki poseban ples. Sreća dostigne 100 stupanj u mom tijelu dok ne odvajam ruke od njegove svilene kose. Vatromet ispred mojih očiju puca kao lud mjenjajući boje svaki čas.
Njegov jezik se prepliće s mojim što svatara još veću vatru među nama. Kuhinja je naglo postala premalena i prevruća. Kako sam se dovela u ovu situaciju da ljubim muškarca kojeg znam vrlo malo vremena? Zbilja ne znam,ali trenutačno ni ne želim znati. Želim uživati u ovom magićnom trenutku.
Nažalost čarolija se prekine kada Harry odvoji svoje usne od mojih.
"Ne bismo smjeli ovo raditi" njegove riječi dovedu brigu u moje misli
"Znam" tiho kažem te on pritisne svoje čelo na moje čineći ovaj trenutak još slađim
"Ali je vraški dobar osjećaj" zli osmijeh se ucrta u kutku njegovih usana te ponovo spoji naše usne u poljubac pun strasti i požude,ali ovaj put sam ja ta koja razbije poljubac
"Zbilja ne želim prekinuti ovo,ali stražnjica mi je utrnula" pomalo nelagodno kažem spuštajući pogled na njegov lančić s privjeskom križa. Oduvijek sam htjela takav,ali nikada se nisam potrudila kupiti si ga.
"Znam jedno bolje mjesto. Drži se" položi svoje ruke oko mene te ja položim svoje noge oko njegova struka. Nakon što me podigne u naručje čvrsto držeći me ispod stražnjice krenemo prema izlazu iz kuhinje.
"Stani" kažem mu te se on zaustavi na samom izlazu
"Što je bilo?" upita me s malom dozom zabrinutosti u glasu
"Staklo. Trebam ga počistiti" na moje riječi on odmahne glavom pritom smijući se
"Čistaćica Rose je svako jutro tu. Ona će to srediti" uvjeri me te nastavi hodati prema određenoj lokaciji...
Nakon što se uspemo na najviši kat vile i u najvišu sobu dah napusti moja usta. Stakleni krov omogućuje pogled na nebo koje nažalost,večeras plače. Soba je prepuna raznih knjiga te se u sredini nalazi veliki bračni krevet. Pretpostavljam da je ovo njegova soba.
"Ovo je predivno" doslovno slinim dok šetam po predivnoj prostoriji uzimajući razne knjige u ruke
"Hvala ti. Ovo sam dao izraditi samo za sebe. Ovdje dolazim kada sam uzrujan" okej, pogriješila sam s predpostavkom da mu je ovo spavaća soba
"Ja kada sam uzrujana,sjednem na prozor svoje sobe i satima gledam u nebo. Dan mi ne pomogne kao noć,ali svejedno dobro dođe" nasmijem se na svoje glupe riječi sjedajući na krevet
"Sunce poznaje samo tvoje tijelo,a mjesec ti poznaje dušu" iznoseći svoje mišljenje pridruži mi se na krevetu
"Slažem se" kimnem glavom gledajući u nebo koje ne prestaje plakati
"Moram ti priznati da si me iznenadila" njegove riječi me pomalo zbune kao i veliki osmijeh na njegovom predivnom licu
"Kako?" upitam ga premještajući se u njegovo krilo
"Tako si pametna. Nisi kao ostale djevojke tvojih godina koje samo žude za klubovima i alkoholom" njegove riječi me učine ponosnom jer je to ono što nikada nisam htjela. Biti takav tip djevojke.
"Nisam htjela biti kao i ostale djevojke koje su moje godište" tiho kažem igrajući se s njegovim predivnim kovrčavama
"Bolje. To te čini posebnijom" njegove riječi izazovu smijeh s moje strane
"To me čini luzericom" kažem kroz smijeh
"To te čini poželjnijom" osmijehne mi se budeći vatru u mom tijelu
"Dečkima se više sviđa taj drugi tip djevojka. Party djevojke" darujem im nadimak koji je, blago rečeno,glup
"Dečkima možda da,ali muškarcima sigurno ne" srećom padam na muškarce,a ne na dječake
"U koju skupinu ti spadaš?" oh, Angie to je glupo pitanje
"U skupinu muškaraca" ponovo spoji naše usne u jedan strastveni poljubac stvarajući vatromete ispred mojih očiju. Leptirići u mom trbuhu plešu skroz nepoznati ples stvarajući sreću u mom tijelu. Iskreno ovako nešto sam mogla samo sanjati... Mogla sam samo sanjati Harrya Stylesa.
"Znaš li što slijedi?" upita me nakon što odvoji svoje mekane usne od mojih
"Što?" upitam ga pomalo zbunjena gledajući zli osmijeh na njegovom licu
"Prvo provjeravamo teritoriji" tiho prošapće sklanjajući moju kosu s mog,golog vrata. Prstima prođe preko mog vrata, od ključne kosti do ispod uha, tjerajući moju kožu da se naježi. Mentalno si dam pet zbog toga što sam obukla crnu majicu na bratele koja je bila poprilično otvorena.
"A onda ga označimo" njegove usne se spoje s mojim vratom tjerajući jecaj da napusti moja usta. Njegov jezik šara po mojoj, vreloj, kože stvarajući exploziju u meni. Dok,lagano,cuca mjesto ispod uha napokon shvatim što radi. Daje mi ljubavni ugriz. Moj prvi ljubavni ugriz. Gricne me stvarajući bol u mom tijelu,ali ovo nije ista bol kao i kada se udariš. Ovo je,vraški,ugodna bol za koju pristaješ da se ponovi bez imalo razmišljanja.
"Tako. Sada svi znaju da te ne smiju dirati" prošapće prelazećo prstom preko bolnog mjesta za koje vjerujem da je ljubičasto
"Mogu li ti nešto priznati?" probudi se želja u meni da mu kažem sve
"Naravno" kimne glavom ne odvajajući pogled s mene,ali nažalost ljubičasto,prigušeno svijetlo mi onemogućije da vidim dva,zelena,bisera
"Ovo. Sve ovo ja radim po prvi put" priznam stavljajući lice među dlanove dok me sram prevlada
"Volim biti prvi" hrapavost njegovog glasa je trenutačno toliko sexy da me napaljuje
"Ne misliš da je jadno što se djevojka od 18 godina nikako nije poljubila?" inače je to svima jadno i glupo tako da mi je čudno što on nema isto mišljenje
"Ne. To te samo stvara privlačnijom. Svi te žele,a samo ja sam te dobio" ne migu,a da se ne nasmijem na njegove riječi
"Svi me žele? Zamjenio si me s Zarom" odmahnem glavom kroz smijeh
"Ne,nisam. Promatrao sam te prošlu subotu kao i svi moji prijatelji te su ti svi mislili prići" što?! On ne zna što priča.
"Onda zašto nisu?" upitam ga jedino logično pitanje koje mi padne na pamet
"Zato što nitko ne dira ono što sam ja zaželio" njegovim riječima sreća me oblije stvarajući osmijeh na mom licu
"Oh,znači ti si mene zaželio?" dali ja sanjam? Neka me netko uštipne...
"Od trenutka kada sam te vidio" kako netko mene može zaželjeti... mene?!
"Ali zašto mene? Pa pogledaj me" nervozno se nasmijem dobivajući prijekorni pogled od njega
"Što ti nedostaje? Imaš sve što svakom muškarcu treba" zar postoji netko tko mi može ovako podignuti samopouzadnje?!
"Nedostaje mi ravan trbuh,manji bokovi, sve manje. Nedostaje mi to da budem savršena" uzdahnem osjećajući se...ružno?
"Nitko nije savršen. Uostalom, savršenstvo je dosadno,a sve to šta si ti nabrojala su gluposti. Mnoge djevojke bi ubile da imaju tvoje tijelo. Pogotovo tvoje plave oči. Čak ti i nebo zavidi na njima" njegove riječi učine da se,po prvi put u životu,osjećam lijepom
"Hvala ti" snažno ga zagrlim naslanjajući svoju glavu na njegovo ramen
"Samo pričam ono što moraš znati,a sada bi bilo vrijeme za spavanje" umor se osjeti i u njegovom glasu
"Da" krenem ustati s njega,ali njegova ruka na mojem zapešću mi to onemogući vračajući me natrag u njegovo krilo
"Poljubac za rastanak" tiho kaže te spoji svoje usne s mojima stavljajući mi osmijeh na lice. Zar je istina da je poljubac za rastanak najslađi?

***

"Angie! Angie! Angela!" Lolina vika me prene iz sna te naglo otvorim oči sudarajući se s žarkom svijetlošću
"Kvragu,Lola"uzdahnem trljajući oči kako bih si razbistrila vid
"Ustani. Vrijeme doručka je" veselje u brinetinom glasu me pomalo iritira
"Kakvo vrijeme doručka Lola?" upitam ju gledajući po sobi da bih skužila da smo samo nas dvije. Ostale djevojke mora da su ustale.
"Ajde sredi se i dolazi. Plus došli su neki Harryevi gosti" na njen spomen Harryeva imena prisjetim se  prošle noći te mi se ogroman osmijeh nacrtna na licu
"Otuširati ću se pa dolazim" na moje riječi ona samo kimne glavom i izjuri iz sobe ostavljajući me samu.
Ustanem se iz kreveta te uzmem crne, kožne tajice,bijeli džemper s crnim prugama i donji veš iz torbe. Uđem u kupaonicu koja je povezana s Amyinom sobom te skinem sve sa sebe i uđem u veliku tuš kabinu. Pustim toplu vodu da pada po mom golom tijelu te nakon što budem skroz mokra tijelo našanponiram kupkom od naranče i vanilije koju i sama doma koristim,a kosu našamponiram šamponom od mente. Kada sperem svu pjenu s sebe izađem iz tuša te obmotam svoje tijelo velikim, flufastim ručnikom koji je vrlo mekan.
Nakon što se obrišem odjenem pripremljenu odjeću te krenem s sušenjem duge,crne kose koju sam ponekad mrzila. Kada ju napokon osušim,počešljam se te ju zavežem u visoku pundžu. Okej u nešto što samo ja nazivam pundžom.
"Može"kimnem glavom gledajući se u ogledalo,ali ljubičasta mrlja na mom vratu privuće moju pažnju. Brzinom munje odvežem kosu iz pundže te s njom sakrijem ljubavni ugriz koji mi je Harry poklonio.
Spustim se niz stepenice te krenem prema blagovaonici gdje mi je Amy rekla da objeduju.
"Styles,to neće uspijeti" muški, nepoznati,glas privuće moju pažnju dok ulazim u prostranu blagovaonicu. Dvojica,smeđokosih muškaraca privuću moju pažnju.
"Jutro" uljudno pozdravim privlačeći pažnju na sebe
"Oh,pa zdravo" jedan od muškaraca s plavim očima,me pozdravi s osmijehom na licu
"Dobro jutro" drugi,smeđooki, mu se pridruži u pozdravu
"Dečki ovo je Angie. Angie ovaj s plavim očima je Louis,a ovaj drugi je Liam. To su Harryevi prijatelji i kolege" Amy nas upozna na najbrži mogući način što postoji
"Drago mi je" osmijehnem se sjedajući između Zare i Liama
"I nama" Louisov osmijeh je čaroban kao i njegove plave oči,ali to nisu oči koje privuću moju pažnju. Na vrhu stola je sjedio muškarac u bijeloj, naravno do pola otkopčanoj, košulji i s kosom svezanom u pundžu. Njegove zelene oči me pogledaju,ali ubrzo makne pogled s mene što me pomalo zbuni. Nešto nije u redu…
"Cure,idemo li iza doručka u šetnju?" Amy privuće moju pažnju
"Ja sam za. Nema ljepšeg vremena za šetnju poslje nevrijemena" nasmiješim se uzimajući naranču iz košare
"Idemo" Lola kimne glavom uzimajući još jedan griz svog sendwicha
"Jedino ako mi dopustite da večeras, ja biram film" imala sam osjećaj da će to biti Zarin uvijet
"Može,ali jedino ako nećeš birati crtiće" Amy ju upozori na što ova kimne glavom
"Kao da ja ikada gledam crtiće" Zara prevrne očima tjerajući me na smijeh
"Ako itko gleda crtiće to si onda ti" kažem skidajući koru s naranče
"Šuti" plavuša mi uputi prijekorni pogled što me još više nasmije
"Uglavnom Styles to neće uspijeti" Louis ponovi prijašnju rečenicu privlačeći Harryevu pažnju
"Kao što sam rekao. Ubaci čovjeka unutra i to je to" odlučnost u Harryevom glasu dođe do isticaja
"Kako hoćeš" plavooki Louis slegne ramenima odustajući od borbe s Harryem
"Idemo do kluba. Imamo posla" i s tim riječima Harry ustane od stola popračen s dvojicom muškaraca
"Djevojke bilo je zadovoljstvo upoznati vas" ljubaznost u Liamovom glasu mi izmami osmijeh na lice
"I nama vas" Lola kaže ne skidajući idiotski osmijeh s lica. Jedan od njih dvojice joj je zapeo za oko. Oh,ovo bi moglo biti zanimljivo!!

***

Dva dana ignoriranja su napokon iza mene. Od one večeri Harry nije progovorio ni jednu riječ s menom što mi je blago rečeno upropastilo odmor. Ispala sam naivna i shvatila sam da me iskoristio,a ja sam bila dovoljno glupa da mu to dopustim. Da,priznajem da mi se sviđa. Sviđa mi se njegov način razmišljanja i njegov dobar izgled. Sviđa mi se njegova nedostižnost. Mrzim sebe zbog toga. Mrzim.
"Zemlja zove Angie!" Calvinovi prsti ispred mojih očiju me vrate u realnost
"Ha? Oprosti" odmahnem glavom shvačajući da sam predugo odlutala
"Odustna si otkako smo došli s faxa. U ćemu je problem?" upita me spuštajući šalice s čajem na drveni stolić
"Nisam sva svoja otkako su inspektori odustali od potrage za mojim ocem. Ja želim nastaviti tu potragu,ali ne znam kako. Ne znam odkuda da krenem" uzdahnem stavljajući lice među dlanove
"Imam ideju. Imamo cijeli stan. Idemo se baciti u potragu. Idemo ga pronaći" ozbiljnost u Calvinovom glasu me oduševi. Srećom je živio sam u stanu koji mu je otac poklonio za njegov 19. rođendan. Bar se ne trebamo žuriti.
"Dali si ozbiljan? Zbilja to želiš raditi s menom?" ne želim mu oduzimati vrijeme s potragom koja baš nema smisla
"Ti si moja najbolja prijateljica. Volim te kao vlastitu sestru. Učiniti ću sve da pronađemo tvog oca" njegove riječi stvore toplinu oko mog srca,te ne mogu odoljeti,a da ga ne zagrlim...
Bogu,hvala što ga imam.