BURN (H.S.)

30.

Nisam pao što sam varao i krao već zato što sam tebi ovo srce dao... ❤️

"M...molim?!" Lolin vrisak je odnešen hladnim vjetrom jer sve oko mene utihne. Moj pogled je na predivnom muškaracu koji me voli? Harry mene voli? Harry Styles mene voli? Dali je to moguće?
"Neka mi netko objasni koji vrag se dešava?! Zar si bila u vezi s mojim Harryem?!" no ipak stvari ne mogu biti savršene i Lola je upravo ta osoba koja mi to daje do znanja
"Ja nisam tvoj! Nisam nikada bio i nikada neću biti! Shvati to!" Harry vikne iznerviran njenim izborom riječi
"M...mislila sam da me...da me voliš" brineta muca dok suze padaju niz njene obraze pritom joj uništavajući makeup
"Volim? Kako ću te voljeti,a ne znam ti ni prezime" bio je okrutan prema njoj i to mi se nije sviđalo iako je naše prijateljstvo,vjerovatno, uništeno to ne znači da želim da bude povrijeđena
"Angie. Ne mogu vjerovati da si mi to učinila" brineta se napokon okrene prema meni i iako je mrak mržnja u njenim smeđim očima je ogromna i to me boli
"Ja...ja" mucam ne pronalazeći prave riječi da ih kažem u svoju obranu
"Mrzim te" Loline riječi su okrutne te bol u mom srcu naraste još više,ali trenutačno o samo jednoj stvari razmišljam
"V...voliš me?" upitam Harrya tiho
"Naravno da te volim. Angela nisam te prevario s onom glupačom. Previše mi značiš da bih te prevario" njegove riječi tjeraju moje srce da udara brže od normalnoga
"Volim i ja tebe" priznam mu ono što mi leži na duši već neko vrijeme
"Povuci to! Ne možeš ga voljeti! On je moj!!" Lola i dalje doživljava živčani slom
"Volim te,ali ja ovo ne mogu sebi raditi Harry" govorim to s velikom knedlom u grlu koja me steže
"Što to Angie?" bol je prisutna u njegovom glasu što lomi još više
"Dosta mi je suza Harry. Žao mi je,ali ovaj put sam ja ta koja prekida" činim ono za što mislim da je dobro za moje psihičko znanje
"Nemoj Angie. Ne ostavljaj me. Molim te malena" znam da ga povrijeđujem,ali ovako mora biti
"Žao mi je Harry. Sretno" podignem ruku te se na svu sreću Taxi odmah zaustavi i uđem u njega ostavljajući pola svog srca iza sebe. Ovo je najbolje za sve...

***

"Angela svi smo zabrinuti za tebe" Joshov glas je poput šapta,ali ne usuđujem se otvoriti oči i suočiti se s svijetom. Ovako je bolje.
"Ja sam dobro" kvragu više ni sama ne pripoznajem svoj glas
"Nisi izašla iz sobe tjedan dana. Nisi dobro" znam da je pričao istinu,ali nisam si to htjela priznati
"Josh umorna sam. Molim te" zašto nitko ne shvaća da ne želim biti s ljudima sada?! Zar nitko ne kuži da patim?!
"Zara i Amy su te došle vidjeti. Dolje u dnevnom boravku su" dali sam spremna vidjeti ih? Ne. Nikako.
"Reci im da se ne osjećam dobro" to baš i nema smisla s obzirom da sam mu maloprije rekla da sam dobro
"Neću. Poslati ću ih ovdje" i prije nego uspijem protestirati izađe iz sobe ostavljajući me samu u mraku. Znala sam da će se i ovo dogoditi. Nakon tjedan dana odbijanja da ih vidim moram se suočiti s njima. Par minuta poslije moja vrata se otvore te dvije djevojke uđu unutra pritom paleći svijetlo što me odmah udari u glavu. Izdignem se te protrljam oči kako bih se naviknula na svijetlo.
"Dosta je više. Nećemo ti dopustiti da se uništiš zbog jednog muškarca" na Zarine riječi Harry ponovo prošeta mojim mislima stvarajući tešku bol u mom srcu za koju sam mislila da ne može biti gora. Očito sam se prevarila.
"Želim se vratiti u crnu boju" izbacim to kao vedro nebo kišu
"U redu. Idemo kupiti boju i obojati ćemo te odmah sada" Amy sjedne na krevet kraj mene
"Zašto ne bih išla kod frizera?" nisam sigurna dali bi bilo dobro dati im moju kosu u ruke
"Zato što su 22h. Znaš da sam ja dobra u tome" dobro sjećam se da je Zara bojala svoju majku i da je ispalo odlično
"Želim se i šišati. Do pola leđa" treba mi promjena
"I to ćemo srediti. Sada se ustani i obuci jer idemo do trgovine po sve potrebne stvari" na Amyine riječi kimnem glavom te ju poslušam. Već je 8. siječnja tako da je još hladniji zrak što će mi dobro doći.
Nakon obavljene kupovine vratile smo se kući te me Amy prvo ošišala što je ispalo savršeno i nakon toga me Zara obojala i ponovo sam bila stara ja,ali ipak s nečim novim. Svima treba promjena pa tako i meni.
"Ali Angie ti si njega izbacila iz svog života. I to nakon što ti je priznao ljubav" Zarine riječi me natjeraju na razmišljanje te stvarno ni sama ne shvaćam zašto sam to učinila
"Tako je najbolje za sve" pogotovo za Lolu koju vise nikada neću moći pogledati u oči
"Ne,nije. Sigurno nije dobro za tebe kao ni za njega. Angie on nije izašao iz ureda u vili tjedan dana. Ništa ne jede i užasno sam zabrinuta za njega kao i za tebe" na Amyine riječi zabrinutost me preplavi
"Cijeli tjedan?" ne mogu,a da se ne osjećam loše zbog toga. Kvragu to je čovjek kojeg volim. Zadnja stvar koju hoću je da pati.
"Ti možda misliš da je pametno to što si prekinula,ali vi se volite te ako se ne pomirite samo ćete nastaviti uništavati se" znam da je Zara pričala istinu,ali bilo me strah
"Ali Lola..." uzdahnem ne dovršavajući rečenicu
"O moj Bože Angela! Lola ima 19 godina! Harry sigurno nije posljedni muškarac kojeg će voljeti. Tako stvari funkcioniraju u životu. Netko dobije,a netko izgubi. Prestani stavljati tuđu sreću ispred svoje!!" Amyin glas ispuni moju sobu te kimnem glavom
"Idemo do vile. Moram nešto ispraviti" moram ponovo osvojiti muškarca kojeg volim...