BURN (H.S.)

12.

"I onda sam cijelu noć povračala" kažem kroz smijeh igrajući se s njegovom mekanom kosom
"Znaš,to se događa kada pomiješaš jabuke i sladoled" smije se zajedno s menom što je zbilja ugodno
"Ali bilo je vraški ukusno! Nije me briga što sam povračala. Bar nisam cijeli tjedan išla u školu. Trebao si vidjeti dečke taj tjedan. Nikada nisu bili zabrinutiji" zbilja se nisam dugo ovako smijala i priznajem da uživam
"Ja sam jedanput natjerao Amy da popije mlijeko s paprom i soli" oh pa zbilja je okrutan
"To je zločesto" zbilja ga sada želim poljubiti i mislim da ću to učiniti. Polako spojim naše usne u jedan spori,ali lijepi poljubac koji mi izmami osmijeh na lice. Voljela sam njegove usne. Ni sama nisam bila svijesna zašto. Bilo je tu više razloga. Možda zbog slatkoće,a ipak možda zbog toga što su uvijek ispucale i hrapave što mi se sviđa. Sviđa mi se cijeli on. Cijeli Harry Styles,a to je bilo vrlo loše...

***

Ni sama ne znam zašto,ali jednostavno sam obožavala Zarinu sobu,a pogotovo je bila opuštenije petkom poslje napornog jutra na faxu.

"Iskreno,Zara ja ne znam da li je ovo što radimo dobro ili loše" uzdahnem stavljajući lice među dlanove
"On se tebi sviđa,zar ne?" upita me s nekim blesavim smiješkom na licu
"Da. Jako." kimnem glavom uzimajući još jedan keks iz zdjele koja se smjestila na njenom krevetu
"Onda je to što radite dobro" ali zašto ja nemam isto mišljenje
"Ali on to smatra samo fizičkom vezom" što meni jako smeta,ali ipak pristajem na to
"Promjeniti će se to. Uvijek se promijeni" namigne mi što me,iskreno, pomalo nasmije
"Zara,život nije bajka. Neće mi se desiti Anina sudbina pa da se Harry kao gospodin Grey zaljubi u mene. To se samo događa u knjigama" iako bih i ja sama voljela da mi se dogodi njena sudbina
"Znaš Angie na tebi je da pretvoriš svoj život u bajku" ova djevojka je ponekad,zbilja pričala gluposti
"Kako?" upitam ju ne skrivajući svoju zbunjenost
"Natjeraj ga da se zaljubi u tebe" dali je to uopće moguće? Kako natjerati Harrya Stylesa da se zaljubi u mene?

***

"Lucas pusti me na miru" iznervirana kažem pokušavajući vratiti svoju koncentraciju na film
"Želim gledati box" oh bože zašto je tako dosadan?!
"E pa ne može" odmahnem glavom odbijajući njegovu ponudu
"Zašto si tako pokvarena? Petak je. Idi van i zabavi se. Ostavi tv nama starcima" dali je on to napokon priznao?!
"Neka sam i ovo doživila! Upravo si rekao za sebe da si star! Lucas je rekao da je star!" viknem veselo pljeskajući rukama poput malenog djeteta
"Ti si zla. Nisam te tako odgojio" uzdahne sjedajući kraj mene Nb a kauč
"Učila sam od najboljeg" slegnem ramenina rugajući mu se
"Ovo je osveta zato što ti nisam dao da gledaš crtić kada si imala 8 godina? Bilo je svjetsko prvenstvo u nogometu! Preboli to" pobogu kako se on toga sijeća?
"Nije bila,ali sada,kada si me podsijetio na to,je" zašto ga volim zezati? Zbilja sam zla...
"Znaš što? Odustajem. Idem u pub gledati utakmicu" odmahne rukom te ustane s kauča i napusti dnevni boravak ostavljajući me samu s Harryem u mislima. Jučer smo se vidjeli,a opet to želim. Postajem patetična,zar ne? Trebala bih ne razmišljati o njemu toliko,ali zbilja nemoguće. Uvukao mi se pod kožu i stalno mi je u mislima. Idem ga nazvati. Nemam što izgubiti.
"Hallo?" hrapavi glas mi da znak da sam ga probudila
"Probudila sam te?" upitam ga tuho nesvjesno to radeći
"Nema veze" znam da ne bih smjela razmišljati o tome,ali glas mu je još privlačniji. Zanima me kako izgleda sada kada se tek probudio.
"Samo ne zanimalo...uhm..dali" pobogu zašto ne mogu izreći ono što mislim?!
"Želiš da dođem po tebe" ali očito uz njega ni ne trebam reći što mislim
"Počeo si i misli čitati?" nasmijem se te mi se gospodin s druge strane slušalice pridruži
"Samo tebi" dali mi to treba laskati?
"Dali dolaziš?" zbilja to želim
"Čekaj me za 15 minuta na kraju ulice" i s tim riječima,bez pozdrava, prekine poziv. Na ovome ćemo morati poraditi.
U sekudni sam se stvorila u sobi i počela navlačiti omiljene traperice na sebe. Nakon što sam obukla traperice i crni džemper s likom Minionsa na noge sam obula bijele conversice. Kosu sam svezala u pudžu. Deset minuta kasnije izlazila sam iz kuće te počela hodati prema kraju ulice s štrudelom od višanja u mislima. Zbilja bih mogla pojesti sada jedan. Moram reći Harryu da usput stanemo u pekaru.
"O ćemu razmišljaš?" hrapavi glas natjera strah u moju krv,ali odmah prepoznam taj predivni glas pa vjetar odnese strah u daljinu
"Nisam uopće čula motor automobila" nasmijem se gledajući predivnog muškarca u predivnom automobilu
"Prednost Range Rovera. Lako se prikrada ljudima" nasmije se na svoje riječi te mu se pridružim. Okružim automobil te sjednem na suvozačevo mjesto. Nagnem se te ostavim poljubac na njegovom obrazu.
"Hoćemo li usput stati u neku pekaru da si kupim štrudel od višnje?" napravim djećju facu da omekša što prije. Prekjučer mi nije htio stati u pekari jer je uvjeren da tamo ne valja jesti. Luđak.
"Može" kimne glavom nastavljajući voziti
"Samo tako? Bez dugog govora kako tamo ne valja uzimati peciva i hranu?" upitam ga pomalo začuđena
"Danas sam vrlo dobre volje" njegov osmijeh mi je zbilja uljepšao dan... Zbilja je čaroban...