BURN (H.S.)

17.

"O moj Bože!" crvenokosa žena vikne privlačeći Zaru i Andya i snažan zagrljaj
"Bako ne mogu disati!" Andy vikne pokušavajući se izvući iz snažnog zagrljaja
"Kako ste mi nedostajali" no starica ne popusti te pojača još više svoj zagrljaj
"Moji najdraži unuci" gospodin Wright kaže te učini isto s unucima kao i gospođa Wright prije par sekundi
"Angie!" starica mi se osmijehne te me povuče u svoj zagrljaj koji mi je čak dobro i došao
"Zdravo gospođo Wright. Hvala vam puno što ste me primili" ljubazno kažem svijesna da im se nikada neću moći odužiti jer su me stvarno spasili iz Bostonskog pakla
"Ne brini se mala! Ionako nam dođeš kao unuka" gospodin Wright se nasmije te mu se pridružim
"Nego majko dali nam se pridružuje Mary?" Jessy upita te nakon par minuta se sjetim da mi je Zara pričala o svojoj teti Mary
"Naravno! Dolazi i tvoj brat iz Australije. Okupili smo cijelu obitelj da napokon ova kuća bude puna" gospođa Wright prstom pokaže na predivnu vilu iza sebe koja me oborila s nogu čim sam ju vidjela
"Oh pa to će biti zabavno" gospodin Gold kaže s osmijehom na licu
"Nego dali ste umorni? Želite li se odmoriti ili nešto drugo?" baka Wright nas upita vodeći nas prema kući
"Ja i Angie ćemo se raspakirati pa idemo na plažu " Zara kaže hvatajući me ispod ruke
"Sigurno ne želite svaka svoju sobu?" djed Wright nas upita otvarajući vrata od predivne vile
"Nije potrebno djede" Zara mu se nasmiješi te on kimne glavom i napokon uđemo unutra i unutarnja ljepota me obori jednako kao i vanjska
"Vi se lijepo smjestite jer uskoro stiže ostatak obitelji" baka Wright nam uputi ogroman osmijeh te ja i Zara se pet minuta kasnije nađemo u velikoj sobi predivne babyblue boje koja nosi titulu moje omiljene.
"Obožavam ovo!" Zara vikne bacajući se na veliki bračni krevet koji izgleda tako... mekan?
"Pomakni se" kažem joj te se bacim kraj nje. Da! Mekan je savršena riječ za ovaj krevet.
"Nema zadržavanja! Idemo na plažu u lov na zgodne muškarce!" sreća u Zarinom glasu i meni uljepša dan
"Kako vi želite,šefice Zara" narugam joj se što izazove smijeh s njene strane. Nadam se da će mi ovo putovanje pomoći da si sredim život.

***

"Ništa ulova danas" Zara puhne tjerajući me na smijeh
"Govoriš kao da smo bile pecati ribu,a ne na plaži" kažem otvarajući vrata vile
"Pa ako uzmeš u obzir sve dođe ti na isto" slegne ramenima skidajući naočale s očiju
"Da,Zara. Skroz isto" nasmijem se izjavi moje najbolje prijateljice
"Ajde idemo ostaviti stvari u sobu, otuširati se i na večeru s mojom divnom obitelji" sarkazam u njenom glasu je ogroman te se sjetim da nije velika ljubiteljica tete Mary.

Hladna vođa opušta moje zgrćene mišiće što mi užasno godi. Nakon što tijelo našamponiram kupkom s mirisom vanilije i kokosa isto učinim i s kosom samo tu koristim šampon od maslinovog ulja i limuna koji pomaže pri rastu moje kose. Poslije dugih 45 minuta završim s tuširanjem te tijelo zagrnem rozim ručnikom koji je užasno mekan. Kosu zagrnem jednakim ručnikom te krenem prema izlazu. Iskreno sam mislila da neću naći manu ovoj neodoljivoj vili,ali postoji. Soba nije imala vlastitu kupaonicu. Samo glavne sobe su imale privilegiju što znači da smo mi mladi morali koristiti ovu jednu što me užasno nerviralo. Dok hodam k mojoj i Zarinoj sobi moj pogled je spušten na moja bosa stopala. Mogla bih nalakirati ih. Snažno udaranje u nešto tvrdo odgurne moje misli u prošlost te se sljedeće minute nađem na podu snažno držeći ručnik kao da mi život ovisi o tome. I ovisi u jednu ruku.
"Jesi li dobro?" duboki muški glas privuče
moju pažnju te podignem pogled i ugledam predivnog muškarca čije me lijepo lice odmah obori s nogu. Njegova plava kosa pada mu na ramena te me odmah podsjeti na Harrya,ali njegov glas izbriše Harrya iz mojih misli.
"Nisi dobro. Mislim da bi bilo dobro da odemo na hitnu" muškarac u crnim hlačama i bijeloj košulji je užasno zabrinut što mi je pomalo i zabavno
"To neće biti potrebno. Zbilja sam dobro" osmijehnem mu se te mi pruži ruku i povuče me s poda
"Oh lakše mi je" izdahne kao da je cijelo vrijeme zadržavao dah
"Oprosti,nisam gledala kuda idem" ispričam mu se imajući osjećaj da je to nešto što moram učiniti
"Ne,ne. Ti oprosti. Zadubio sam se u svoje misli i nisam te vidio" osmijehne mi se te mi popravi dan iako ni sama nisam svijesna kako je to moguće
"I dalje sam ja kriva" imala sam takav osjećaj
"Dijelimo krivnju po pola. Dali može tako?" upita me s velikim osmijehom te ne mogu,a da mu ne uzvratim gestu i kimnem glavom
"Dogovoreno" pružim mu ruku koju bez oklijevanja prihvati
"Lucas" njegovo ime me odmah podsjeti na mog Lucasa no odbacim te misli. Ne smijem pasti u depresiju.
"Angela"
"Dali je boljelo?" njegovo pitanje me zbuni
"Što to?" uputim mu čudan pogled ne imajući pojma o čemu priča. Možda je riječ o maloprijašnjem padu?
"Pad iz raja" njegove riječi na natjeraju glasan smijeh da napusti moja pluća
"Ništa što nisam mogla podnijeti" slegnem ramenima zauzimajući ulogu umišljene djevojke
"Čast mi je biti u tvom društvu" te mi se Lucas odluči pridružiti u malom igrokazu
"Drugo se ni ne očekuje" podignem glavu visoko tjerajući ga na smijeh kao i sebe
"Pošto znam da nismo u rodu ti mora da si najbolja prijateljica moje rodice Zare" na njegove riječi kimnem glavom
"Da to sam ja" mahnem rukom smiješeći se
"Onda si ujedno i djevojka s kojom su me već oženili" pogledam ga kao da je prolupao. Koji vrag?
"Ha?" upitam ga ispadajući glupava
"Moji baka i djed mi govore kako si ti savršena djevojka za brak otkako sam došao" pukušam suzdržati smijeh,ali to mi ne prođe baš uspješno
"Pobogu gdje su to zaključili?" ja bih bila sve samo ne savršena žena
"Za brak ne znam,ali jednu stvar priznajem. Uistinu si predivna" njegove riječi učinu leptiriće u mom trbuhu da polude. Možda je ovaj plan uistinu bio dobra ideja!