BURN (H.S.)

2.

2016.

"Još jednu!" vitka ruka predivne plavuše se nađe u zraku kao znak konobaru da sipa još jedno piće
"Ne! Zara molim te. Idemo doma" zadnjim atomima snage se pokušam boriti s pijanom plavušom
"Joj Angie! Opusti se malo!" veselje u njenom glasu potpali vatru na mojim,već odavno, izgubljenim živcima
"Da se opustim? Ja moram dolaziti po tebe u 4 sata ujutro jer si prepijana i ti imaš obraza mi govoriti da se opustim?!" ljutito viknem privlačeći pažnju ljudi koji su ostali u ovom šugavom baru
"Zara poslušaj Angie. Odi doma. Poprilično je kasno" plavokosi dečko se ubaci u razgovor s nadom u svom glasu
"Obožavam tvoj irski naglasak! Mogla bih te zauvijek slušati kako pričaš!" plavuša doslovno cvili dok se pijana valja po šanku i skoro ne padne s visoke stolice koja se smjestila za šankom
"Angie zbilja oprosti što sam te zvao ovako kasno,ali ostavim li ju još minut duže šef će me najuriti" zbilja je imao predivan naglasak
"Razumijem te Niall. Nekim djelom je moja briga. Ipak mi je najbolja prijateljica" iako nitko to nije mogao shvaćati. Dvije suprotnosti da se tako dobro slažu? Samo u knjigama. Zara je više bila materijal za zabave i opijanje dok sam ja provodila slobodne satu među knjigama i učenjem za fakultet. Obadvije smo studirale novinarstvo no ja sam zbilja željela postati novinarka dok je Zara to upisala samo zbog mene. Bojala se da naše 14 godina dugo prijateljstvo ne padne u vodu zbog udaljenosti. Bilo mi je drago zbog toga što je s tim pokazivala koliko joj je stalo do mene,ali mi nije bilo drago zbog toga što će jednog dana se probuditi i shvatiti da tulumi i opijanje nije dobar naćin života i da to ne donosi kruh na stol. Htjeti će postati netko i nešto u životu,a što ako joj se novinarstvo ne svidi? Što onda?
"Vodiš ju doma?" Niallov glas me vrati u realnost te odmahnem glavom na samu pomisao
"Otac i majka bi ju ubili,ali isto tako odvedem li ju svojoj kući dečki neće biti zadovoljni" život s tri,previše zaštitnički nastrojena, muškarca nikada nije bio lak. Nemojte me krivo shvatiti. Voljela sam svoje stričeve više od ičega,ali su bili vrlo zaštitnički nastrojeni. Bili su najbolji prijatelji mog oca i znam da su bili spremni dati svoj život za mene kao i ja za njih.
"Daj i jedno piće za moju prijateljicu" pijano promrmlja pljeskajući rukama kao maleno dijete
"Ne želim piće Zara. Samo želim otiči doma" iako baš ni sama na razumijem gdje ću s njom
"Ti ajde doma,a ja ću pozvati Zac'a da dođe po mene" na njene riječi uzdahnem umorno. Zar se toliko napila?
"Zara. Ti i Zac ste prekinuli prije dva tjedna" vratim ju u realnost iako znam da je on glavi razlog zašto je ona pijana u srijedu navečer
"Pa pomiriti ćemo se" tuga zamjeni sreću u njenom glasu
"On ima novu djevojku i krenuo je dalje. Vrijeme je i za tebe" kažem joj nešto što nisam željela
"Da nastavim dalje? Prošla su samo dva tjedna! Dva jebena tjedna!" bijesno vikne bacajući praznu čašu na pod
"Ni opijanje nije riješenje! Shvati da si uništavaš život! Ja neću biti svaki put tu da te spasim" zar alkoholom da si uništi život zbog neuspjele ljubavi? Ima tek 19 godina. Nije prvi,a bogme ni zadnji...
"Ti to ne razumiješ! Nikada nisi imala dečka! Ti ni ne znaš što je ljubav! Imaš 18 godina,a nisi se nikada poljubila!" okrutnost njenih riječi me povrijedi te dovede suze u moje oči,ali bez razloga. Pričala je istinu.
"Zbilja nemam volje za ovo,Zara. Nazovi me kada shvatiš da imaš 19 godina,a ne 2 i pol" odmahnem rukom odustajući od borbe
"Angie molim te. Ne može ovdje ostati" Niall me zamoli iako ni sama ne razumijem zašto. Očigledno je da ona ne želi ići nigdje.
"Što da radim,Niall? Da ju na silu odvućem doma? Vidiš da je odlučna u namjeri da si uništi život" zbilja ne znam što da radim...
"Zovi joj roditelje. Nakon toga će se sto posto opametiti" plavokosi irac mi da vrlo dobar savijet
"Ne! Ne njih!" Zara vikne budeći se iz sna
"Da. To je vrlo dobra ideja" složim se s Niallom i posegnem za mobitelom koji se smjestio u zadnjem džepu mojih,crnih traperica. Nakon par sekundi listanja napokon pronađem broj gosp. Golda. Zarinog oca.
"Hallo?" duboki glas se javi u slušalicu mog mobitela
"Gosp. Gold oprostite što vas zovem ovako kasno,ali treba mi vaša pomoć" znam da će Zara upasti u nevolju,ali ovo je za njeno dobro
"Što se dogodilo,Angie?" upita me s brigom u glasu
"Zara se napila toliko jako da ne može stajati na nogama. Trenutačno se nalazimo u Green pubu,a ona ne želi ići doma" nervozno prođem rukom kroz svoju dugu,crnu kosu dok nestrpljivo očekujem njegov odgovor
"Stižem za 10 minuta. Nemoj ju ispuštati iz vida" naredi mi te prekine razgovor ostavljajući me da ga čekam zajedno s pijanom plavušom i iznerviranim Niallom...