BURN (H.S.)

14.

"Sutra je zadnji dan faxa,zar ne?" Amy me upita uzimajući još jedan griz crvene jabuke
"I onda 3 tjedna slobode" veselo kažem s osmijehom na licu
"Imamo li išta u planu?" na Amyino pitanje moj pogled odleti na vrh stola te pogledam predivnog muškarca u bijeloj košulji kojem se zli osmijeh nacrtao na licu
"Mislim da ću neko vrijeme provesti s prijateljem Secret" slegnem ramenima te stavim još jedan komadić vafli u usta. Saznala sam da im svako jutro dolazi kućna pomoćnica Rose koja radi savršene vafle.
"Zbilja nećeš da mi kažeš tko je on?" a ona je zbilja uporna da sazna odgovor
"Amy s razlogom ga zovem Secret" nasmijem se svojoj prijateljici
"Barem mi reci dali je lijep?" moram priznati da je odabrala savršeno pitanje u savršenom trenutku
"Pa ono. Nije ništa posebno,ali nisam uopće gledala izgled jer da jesam ne bi bilo ništa" na moje riječi Harryev pogled naglo prijeđe s novina na mene
"Kvragu  imam osjećaj da govoriš o Frankeistanovom čudovištu" zbunjenost na njenom licu je ogromna
"Bitno je kakav je u duši Amy" imam osjećaj da sam nadrapala,ali moram priznati da uživam u ovome
"Nastavit ćemo o njemu kada se vratim. Idem se obući pošto si ti već sređena pa idemo kod tebe" na njene riječi kimnem glavom te nakon minute ja i Harry ostanemo sami u velikoj blagovaonici
"Znači da si birala po izgledu ne bi bilo ništa?" hrapavi glas progovori tjerajući me na smijeh,ali se uspijem suzdržati
"Gledala sam kakva je duša" namignem mu te njegovo lice ostane namrgođeno. Ustane s stolice i sjedne kraj mene.
"I kakva je duša?"upita me s upitnim pogledom
"Meni se sviđa" nasmiješim se okrećući se prema njemu te stavim dlanove na njegove obraze
"Želio bih te izvesti na večeru večeras" njegove riječi učinu da se leptirići u mom trbuhu probude i polude kao i uvijek
"Voljela bih to" kimnem glavom te se nagnem i lagano usnama dotaknem njegove
"Tako se ne ljubi" stavi prste u moju kosu te me nježno povuče k sebi i strastveno me poljubi,ali nažalost prebrzo se odvoji od mene
"Sada znam za ubuduće" kimnem glavom smiješeći mu se
"Usput mislim da imam plan za božićne praznike" njegova ideja me privuče
"Kakav plan?" na moje pitanje odmahne glavom
"Neću ti reći" namrštim se na njegove riječi poput malenog djeteta
"Hoćeš li mi barem reći dali taj plan uključuje i mene?" znala sam da uključuje, ali svejedno
"Naravno. Gdje da te pokupim večeras?" ne mogu vjerovati da idem na pravi svoj s Harryem
"Može kod Zare. Ne bi bilo dobro da te dečki primijete,a ja sigurno neću ići u štiklama do kraja ulice" plus nekako mi treba Zara da me sredi
"Može. Doći ću po tebe u 20:30h"  osmijehnem mi se. Kunem se da ima čarobni osmijeh.
"Zar te ne zanima adresa?" na moje pitanje odmahne glavom što me zbuni
"Znam ju. Angela znam sve što se tiče tebe" znam da bi to trebalo zvučati pomalo jezivo,ali meni se to sviđa
"To je...jezivo,ali i slatko" nasmijem se te mi se pridruži
"Vidimo se večeras malena" nadimak povisi moju razinu sreće ako je to ikako moguće. Padam na njega. Padam jako i samo se mogu nadati da mi to nije najveća pogreška.

***

"I još samo malo parfema da začinimo situaciju. Možete ustati" na Zarine riječi ustanem s stolice i okrenem se k velikom ogledalu na ormaru te se skoro ni ne prepoznam. Dali sam ovo ja? Predivna  haljina boje breskve mi zbilja dobro stoji te ju crne štikle upotpunjavaju. Spremna sam za Harrya.
"Izađi s menom ispred zgrade da me možeš slikati usput" na moje riječi se nasmije te ne mogu ni ja ostati ozbiljna,ali volim imati uspomene. Ipak mi je ovo prvi spoj s Harryem.
Nakon par minuta smo izašle ispred zgrade te nakon što me slikala Zara se vratila u zgradu ostavljajući mene samu na hladnom Bostonskom zraku dok me tanka jakna jedva grije. Ljepota je hladna. Na brzinu uđem na instagram te objavim sliku.
Poslije toga spremim mobitel u malenu torbicu te pogledam ispred sebe i ugledam poznati Range Rover koji se zaustavlja. Vrata se otvore te Harry zaobiđe automobil i dođe do mene. Crno odjelo mu savršeno stoji dok mu kosa pada na ramenima i jedva se suzdržim da ne prođem prstima kroz nju,ali večeras smo elegantni.
"Izgledaš predivno" uputi mi komentar tjerajući moje obraze da poprimi boju rajčice
"Hvala. Nisi ni ti loš" nasmiješim mu se
"Ti ionako gledaš u dušu" znala sam da će mi to zapamtiti
"Kada sam dobra osoba" slegnem ramenima tjerajući ga u smijeh koji je kao Rajska pjesma za moje uši
"Idemo li gospođice Smith?" pruži mi ruku koju bez razmišljanja prihvatim
"Naravno gospodine Styles"