BURN (H.S.)

20.

"Zbilja ne razumijem zašto mi nisi dala da odem tamo i razbijem ga" Harry puhne stiščući papučicu gasa
"Zato što ne želim probleme s Zarinom obitelji koja me tako velikodušno primila u svoju kuću" to je zadnja stvar koja mi treba. Plus ne želim da naudi Lucasu ma koliko mi digao živce.
"U pravu si" kimne glavom šokirajući me što se složio s menom. Čuda se ipak događaju.
"Nego kada si imao u planu povratak u Boston?" upitam ga pomalo nervozno. Nisam se htjela vratiti i suočiti s problemima. Voljela bih ostati ovdje što je duže moguće. Znam da ispadam kukavica,ali rađe ću biti i to nego se suočiti sa svime što me čeka u tom hladnom gradu.
"Možda sljedeći petak? To je dva dana prije početka tvog fakulteta. Želim da ipak provedemo onaj put" nasmiješi se ne skidajući oči s ceste
"To bi bilo super" znam da je izreka 'Što dulje odgađaš to će ti biti sve gore i gore' istinita,ali nemam snage. Činjenica da je moj otac kriminalac me uništila. Uvijek sam ga zamišljala kao običnog dobrog čovjeka koji je bio spreman pomoći ljudima u svakoj prilici. Možda sam ispala sebična jer im nisam dala priliku da mi objasne o čemu je riječ,ali kriminal je kriminal. Ukrao ti žvaku ili dijamantnu ogrlicu jednako je užasno. To te čini čovjekom. Iskreno ne želim ni pomišljati da se radi o većem zločinu. Tko zna što može biti?! Nadam se da nije nešto strašno no u jednu stvar sam sigurna. Saznam li da sam živjela 18 godina s ubojicama ubiti ću se.

***

"Ti nisi normalan!" viknem gledajući golog Harry kako ulazi u ocean
"Dođi! Mrak je i sami smo ovdje!" hoda sve dublje i dublje u ocean te želja u meni raste iz sekunde u sekundu
"Neću ići plivati u 1h ujutro! To je ludo!" govorim mu dok gledam oko sebe pazeći da nema nikoga u ovoj uvali koju smo našli šetajući
"Zato i je dobro!! Daj dođi više! Siguran sam da bi Lola htjela ući" provocira me te mogu zamisliti onaj zli osmijeh u kutku njegovih usana
"Mrzim te!" viknem skidajući plavu, lepršavu haljinicu s svog tijela. Pogledam k oceanu te ugledam Harrya kako zaranja i nakon par sekundi izroni. Mokre kapljice padaju po njegovim savršenim prsima te mjesečeva svijetlost to čini još privlačnijim.
"Ne možeš ući odjevena!" prst uperi u mene te spustim pogled na gaćice s ljubičastim srcima i obično crni grudnjak. Bez osuđivanja molim! Danas kada sam ustajala kod Zare nisam baš imala u planu ići na noćno kupanje s Harryem.
Skinem svu robu sa sebe te protrčim prema moru kako me nitko ne bi vidio nagu. Hladnoća vode me šokira te se doslovno ukipim ostavljajući grudi izvan vode. Ne idem dalje.
"Zašto mi nisi rekao da je ovako hladno?!" viknem tresući se poput šibice
"Pa zato što nije" dopliva ispred mene te mi se podlo nasmiješi
"Da se nisi usudio!" viknem prije nego me pošprica vodom jer sam sigurna da ću dobiti infarkt ako to učini
"Zaplivaj i odmah će ti biti toplije" iako nerado moram priznati,u pravu je
"Pomakni se pa možda i hoću" nisam voljela biti u blizini muškaraca u vodi. Svaki put kada bih išla s Calvinom na more namjerno bi me potapao te je s godinama se stvorila fobija.
"Neću te potapati" nasmiješi mi se te ga pogledam s sumnjom
"Obećavaš?" podignem desnu obrvu te on kimne glavom i prekriži se preko srca
"Časna pionirska" ne mogu ostati ozbiljna na njegova riječi kao ni on
"To ne vrijedi već odavno" sjećam se da mi je to rekla Calvinova baka jednom prilikom kada mi se Calvin zakleo
"Sve znaš?" prevrne očima s zaigranim smiješkom na licu. Obožavam ovog Harrya.
"Ne znam matematiku" slegnem ramenima tjerajući ga u jak smijeh
"Bar nešto" izbelji mi se te učinim istu stvar i tako se nađemo beljiti kao dva malena djeteta
"Zagrli me" izbacim to kao vedro nebo grom
"Naravno" kimne glavom te mi se približi i privuče me u mokri zagrljaj. Moje tijelo u sekundi postane mokro te ne mislim samo na kožu.
"Moj otac je bio kriminalac" ni sama ne znam odakle mi želja da mu to kažem
"Kako misliš?" upita me ne puštajući me iz snažnog zagrljaja
"Onu večer kada smo se posvađali išla sam kući i kada sam ušla unutra čula sam stričeve kako se svađaju oko toga kako će mi reći da su kriminalci" moram priznati da se osjećam slobodnije kada sam ovo rekla još nekome osim Zare i Calvina
"I što su ti rekli?" igra se s vrhovima moje kose koji se nalaze u vodi
"Nisam im baš dala priliku za to. Napisala sam im pismo i otišla sam kod Zare. Nemam snage suočiti se s njima" tiho kažem osjećajući veliku tugu u srcu
"Ali moraš biti svijesna da ćeš se morati suočiti s njima kad-tada. Bolje ti je to učiniti odmah. Možda ćeš ih razumjeti kao i njihove postupke kada ti sve lijepo objasne" bilo je lijepo čuti takvu potporu od Harrya te mi je situacija postala malo bolja. U pravu je. Trebam im dati šansu da mi objasne i to je prva stvar koju ću učiniti čim se vratimo u Boston.