BURN (H.S.)

31.

O,kako lijepu mi donio te Bog
Al nikada nijednu ja nisam volio I nema sumnje anđeo da si,oo anđeo da si! 💞

"Idem otvoriti vrata" Amy ustane s sofe kada začuje zvono na vratima
"Stani! Još nije kasno da se predomislimo! Ako budemo dovoljno brzi možemo potrčati prema tvom uredu i sakriti se tamo dok ona ne ode" na moj fantastični prijedlog Harry odmahne glavom te vrati pogled na TV,a Amy otrči iz dnevnog boravka kako bi otvorila vrata osobi koja me mrzi
"Problemu moraš pogledati u oči" Zara izvaljena na pod kraj kauča na kojem ja i Harry sjedimo mi da koristan savjet
"Plavuša je u pravu" na Harryev nadimak Zara prevrne očima što me posjeti na to kako mi je Harry jutros rekao da mi više nikada neće dopustiti da promjenem crnu boju kao ni Amy smeđu
"Što ona radi ovdje?!!" poznati glas je pun mržnje te se okrenem prema djevojci iz koje sijeva mržnja upućena meni. Uhvatim Harrya za ruku jer mi treba da je uz mene sada.
"Ona je moja djevojka tako da je pitanje što ti radiš ovdje" Harry je bahat te bih ga inače upozorila da bude pristojan,ali kada ju vidim želim da što prije nestane iz ove kuće
"Amy mogla si mi reći da će ona biti tu. Ne bih došla" Lola svoj bijes sada usmjeri na jadnu Amy
"Pa nazvala si me i rekla da dolaziš i odmah nakon toga si mi poklopila pa baš i nisam imala priliku da ti kažem to" ali nije ni s bahatom Amy lako
"Sljedeći put mi kaži pa ću doći kada nje ne bude" iskreno ide mi na živce Lolino ponašanje,ali vidim da nije samo meni jer već sljedeće sekunde Harry je na nogama iznerviran
"Ovako ćemo. Ovo je moja kuća i Angela je moja djevojka. Nećeš pričati u mojoj kući o njoj kao da je odvratna osoba jer nije. Ona ti nije kriva što nju volim. Znam da ste ti i Amy prijateljice,ali morati ću te zamoliti da više ne dolaziš u moju kuću. Amy ima puno kafića gdje se možete  naći" nakon svog malenog govora moj divni dečko ponovo sjedne kraj mene uzimajući moju ruku u svoju i vraćajući pažnju na TV kao da se ništa nije desilo dok su Loli oči pune suza i samo što ne poteknu niz ružičaste obraze
"Stvarno Lola. Ponašaš se kao da je Harry posljedni muškarac kojeg ćeš voljeti. Imaš tek 19 godina. Biti će ih još puno. Daj odrasti" očito i Zara isto podnosi situaciju kao i Harry. Gledajući TV naravno.
"Zara začepi!" iskreno nikad nisam mogla ni pomislit da se Lola može ponašati ovako bahato i bezobrazno te napokon i meni pukne film i bijesna ustanem s kauča napokon spremna suočiti se s njom
"Jedna stvar je kada vrijeđaš mene,ali nema šanse da ti dopustim da se obraćaš Zari s tim tonom. Upravu su. Voli mene i pomiri se s tim! Volim i ja njega i sigurno ga neću ostaviti zato što mi je žao tebe.Stvarno mi je žao što si se zaljubila u zauzetog muškarca,ali život ide dalje. Preboljeti ćeš" održim joj svoj maleni govor te mržnja u njenim očima se poveća,ako je to uopće moguće
"Da si prava prijateljica ostavila bi ga i onda bih ja imala šansu!" iskreno ne razumijem ovo njeno mišljenje
"Zbilja misliš da to tako funkcionira? Što misliš da me ona ostavi da bih ja odmah tebe zavolio. Stvari tako ne funkcioniraju Lola. Pomiri se s tim. To je život" Harry niti ne gleda u nju dok priča s njom već mu je pažnja usredotočena na TV
"Imala bih priliku" tihim glasom kaže dok suze idu niz njene obraze te sam već sljedeće sekunde kraj nje u pokušaju da ju zagrlim i utješim,ali ona me hladnokrvno odgurne od sebe
"Ti si zadnja osoba od koje želim zagrljaj" Loline riječi zabole više nego što to mogu opisati,ali se ipak ne slomim ispred nje nego samo kimnem glavom i vratim se na svoje mjesto kraj Harrya
"Lola stvarno mi je žao,ali mislim da bi bilo najbolje kada bi otišla. Ako želiš možemo otići u neki kafić i popričati" Amy napokon progovori te ova odmahne glavom
"Nije potrebno. Želim biti sama" brineta se okrene te odšeta iz dnevnog boravka bez pozdrava ostavljajući nas
"Ova djevojka ima problema" Harry prokomentira pomalo nezainteresirano
"Zašto smo se mi uopće počeli družiti s njom? Vidi se da je psihopat" i naravno tu je i Zara koja mora dodati svoj komentar
"Nemojte tako. Ona se samo zaljubila u pogrešnog muškarca. Lola je dobra osoba. Samo me sada mrzi i zato se ovako ponaša" iskreno ni sama ne znam zašto ju pravdam,ali osjećam da mi je to dužnost
"I nakon svega ti nju pravdaš? Ti nisi normalna" Amy sjedne na sofu neprestano me gledajući u čudu
"Voli zauzetog muškarca. Bila sam u toj situaciji te znam kako se osjeća. I ja sam mrzila Johnovu djevojku,a nikada nisam s njom ni popričala" zapravo djelomično znam kako se osjeća. Ona je bar komunicirala s Harryem i bila je odlična prijateljica s njegovom djevojkom. Kvragu to je veliki problem.
"Dali ćeš nastaviti raditi za tog lika?" ljubomora je ogromna u Harryevom glasu kada skrene s teme
"Naravno" kimnem glavom pomalo zbunjena. Zašto bih dala otkaz? John mi nije ništa napravio. Čak me zvao nekih 55 puta onu večer kada sam ga ostavila i dao mi je cijeli tjedan dana da se odmorim i dođem sebi.
"Ne sviđa mi se to Angela" i opet dobivamo ozbiljnog Harrya. Jupi.
"Harry posao je dobar. Ljudi su dobri. Nemam razlog da dam otkaz" smireno mu kažem pokušavajući izbjeći svađu
"Možeš raditi u mom klubu. Plaća bi ti bila puno bolja"imala sam osjećaj da će to reći
"Nema šanse da o tome danas raspravljamo"ustanem s kauča te otiđem iz dnevnog boravka zahvaljujući Bogu što me nitko nije prati. Odem u Harryevu sobu te se zavučem u krevet želeći odspavati malo. Ostanem li budna posvađati ćemo se,a tek smo se pomirili.
No nažalost moj plan ne prođe planirano te se vrata otvore i zatvore te čujem korake koji idu do kreveta. Lijeva strana kreveta se udubi te čujem Harryev teški uzdah.
"U redu. Ako želiš raditi tamo slobodno. Vjerujem ti i znam da me voliš. Nemam razloga za brigu što ti je John šef" iskreno ovo nisam očekivala,ali mi izmami ogromni osmijeh na lice. Okrenem se prema njemu te mu se naslonim na prsa dok on obmota ruku oko mene.
"Harry ja volim tebe. John je dio prošlosti. Da bila sam zaljubljena u njega,ali to je bila tinejdžerska ljubav. Sada sam dosta zrelija osoba i kada tebi kažem da te volim znam zašto to govorim" oči su mi sklopljene dok uživam u miru
"Ti si dobra osoba Angela. Ja te nisam zaslužio. On je bolji čovjek za tebe. Ja to znam. Ali koliko got ja bio loš tebe volim tri puta više. Možda ispadam sebičan što te uvlačim u svoj opasni svijet,ali previše sam sebiča da te dam ikome drugome" njegove riječi stvore veliku sreću u mom tijelu. Voli me i zbog toga se osjećam predivno.
"Kada smo tek počeli vezu bez obveza rekao si mi da ti nisi za ljubavne veze. Sjećam se da sam si obećala da ćeš se zaljubiti u mene. I moram ti priznati da mi je vraški drago što sam uspijela u tome" otvorim oči i pogledam ga dok drži oči zatvorene
"A ja sam sebi rekao da se ne smijem zaljubiti u tebe" srećom sam ja ta kojoj se sreća osmijehnula pa njegov plan nije uspio
"Volim te Harry" to je stvarno lijepo reći naglas
"I ja tebe Angela" ali još je ljepše kada ti on to uzvrati

***

"Ti si stvarno ozbiljan u vezi te djevojke?" Josh upita Lucasa s nekakvom zbunjenom facom
"Da,jako" crnokosi muškarac kimne glavom pomalo nervozan
"Ali stariji si od nje skoro 17 godina. Stari to nije malo" Chad se napokon uključi u obiteljski sastanak kojeg je Lucas sazvao. Čudno je jer je ponedjeljak.
"Znam,ali ja tu razliku uopće ne osjetim" oh Lucas je stvarno opasno zaljubljen. Gore nego ja.
"Znači dolazi u subotu s obitelji na večeru kod nas ili idemo u restoran?" upitam ga s osmijehom jer znam da mu je teško zbog razlike u godina i svega toga
"Ići ćemo u restoran. Već sam ja rezervirao kako bi vi mogli povesti djevojke i ti ako hoćeš Zaru" svidi mi se Lucasov plan,ali mislim da ću povesti nekoga drugoga
"Ne,neću povesti Zaru. Želim da nekoga upoznate. Zapravo već ga znate,ali ne i u ovoj ulozi" vrijeme je da se sve otkrije
"Nemoj mi reći da je to Amy i da ste sada u vezi" Joshove riječi me nasmiju do suza
"O moj Bože ne! Ti nisi normalan!" vičem kroz smijeh osjećajući bol u trbuhu zbog pretjeranog smijanja
"U redu. Onda u subotu u restoranu Dallas ćemo se naći. Ti povedi koga već vodiš,a tamo ćemo se naći s Larom i njenom majkom" sreća je prisutna u Lucasovom glasu te ne mogu,a da nisam sretna zbog njega. Nadam se samo da mu se godine neće odbiti od glavu.

***

"Dva muffina od vanilije i borovnice" viknem Davu koji peče ove divne muffine
"Pića?" Daisy me upita ostavljajući mobitel sa strane
"Jedan čaj od jabuke i cimeta i jedna coca-cola. Ti skuhaj čaj,a ja ću pripremiti Colu" na moje riječi kimne glavom te krene kuhati čaj dok ja izvadim bocu cole iz hladnjaka te na pladanj stavim čašu s plastičnom slamkom
"Konobar!" muški hrapavi glas bi prepoznala bilo gdje te mi se osmijeh refleksivno navuče na lice
"Izvolite?" podignem pogled s cole na predivnog muškarca duge kose u bijeloj košulji koji sjeda za šank odmah nasuprot mene
"Moram priznati da izgledaš odlično u toj žutoj haljinici" Harryeve riječi dovedu crvenilo u moje obraze po stoti put
"Hvala ti Styles" nasmiješim mu se te stavim čaj koji mi je Daisy dodala na pladanj
"Smith izvoli muffine" plavokosi David mi vikne te se okrenem i kroz prozor koji dijeli kuhinju od šanka uzmem tople muffine i stavim ih na pladanj
"Daisy posluži gospodina Stylesa dok ja odnesem ovu narudžbu" uzmem pladanj u ruke te izađem iz šanka i odšetam do stola 11. Stvari s pladnja odložim na stol ispred dvije djevojke te izvučem aparat za cijene. Nakon što im naplatim okrenem se,ali me plavokosa djevojka zaustavi povlačeći me za ruku.
"Vidjela sam da pričaš s onim slatkišem za šankom. Jel mi možeš reći kako se zove?" moram priznati da me val ljubomore malo udario,ali shvatim da nema razloga za to. On voli mene.
"Ovaj s dugom kosom? Harry Styles,ali ima djevojku" pogledam u Harrya koji nas gleda s pomalo zbunjenom facom
"Ako je zauzet nije oduzet" pokvareni osmijeh je smješten na plavušinom licu
"Jesam li ti rekla čiji je dečko?" već pomalo gubim živce. Ponedjeljak je. 22h su. Nemam volje za ovo.
"Čiji?" i nervira me to što ne skida pogled s njega
"Moj" istrgnem ruku iz njene te odšetam od nje do šanka gdje sjedi Harry
"O čemu je bila riječ?" predivni muškarac stavi ruku oko moga struka dok ja naslonim glavu na njegovo rame
"Ništa važno. Umorna sam i jedva čekam doći doma" od 6h sam na nogama te mi užasno treba san
"Idemo u apartman zar ne?" na njegovo pitanje kimnem glavom te se vratim za šank
"Još samo pola sata pa idemo" kažem mu stavljajući nečiste čaše u perilicu posuđa
"Angela!" na dovik mog imena podignem glavu te ugledam John'a koji se još uvijek trese od hladnoće s koje se upravo maknuo
"Zar je tako hladno vani?" upitam ga te on kimne glavom i sjedne kraj Harrya na što ovaj prevrne očima
"Ipak je veljača. Bilo bi čudno da nije ovako hladno" John se smije dok priča te mu se pridružim
"Želiš li čaj? Da te zagrije" na moju ponudu kimne glavom te mu ja krenem pripremati čaj od borovnice
"Hvala ti" pristojno mi se osmijehne te mu uzvratim gestu
"Harrya znaš,zar ne?" znam da će me Harry ubiti,ali moram ovo učiniti
"Tebi smo bili na rođendanu zar ne?" John ga upita na što ovaj kimne glavom i okrene se prema njemu
"Da,ja sam njen momak" ljutito mu kaže bez razloga
"Izvoli čaj" dodam Johnu toplu šalicu te isto tako dodam Harryu prijekoran pogled
"Eh da moj otac ti šalje pohvale. Bolji nam je promet otkako ti radiš ovdje" na Johnove riječi ponosni osmijeh mi se ucrta na licu
"Zahvali mu se. I stvarno vam hvala što ste mi dali cijeli prošli tjedan da se odmorim" drugi ljudi bi mi odmah dali otkaz
"Nakon one drame kroz koju si prošla i tjedan dana odmora je malo" na njegove riječi Harryev pogled je pun mržnje,ali i boli...