BURN (H.S.)

23.

Svako stoljeće se rodi samo jedna kao ti koja okovano srce može osloboditi!! ❤️

"Nazvati ću vas kada dođem u Calvina" Amy kaže izlazeći iz apartmana
"Spavaš tamo?" upitam ju te ona kimne glavom
"Osjećam se blesavo sama u vili. Ova dva dana sam spala u Zare,a sada idem u Calvina. Spavati ću u tvojoj sobi pošto si ti ovdje. Jadan žali da te uopće ne viđa,a živite zajedno" nasmije se te nam mahne i krene niz stepenice. Nakon što zatvorim vrata ugledam Harrya s upitnom facom.
"Kako misli živite zajedno?" očekivala sam reakciju kao što je ova no nisam imala snage reći mu istinu. Zapravo nisam ju nikome rekla osim Calvinu. Čak ni Zari.
"Pa saznala sam puno stvari nakon razgovora s dečkima u petak i otišla sam kod Calvina. Treba mi vremena,a on je ionako tražio cimera" slegnem ramenima te sjednem kraj njega na kauč
"Kvragu Angela zašto mi nisi rekla?! Mislio sam da je sve u redu! Doveo bih te ovdje!" vikne na mene te se odmaknem od njega dok ma malo strah prodrma
"Ja...ja" ne uspijem pronaći riječi dok on ljutito ustane s kauča
"Ako misliš da ćemo funkcionirati onda moraš biti iskrena prema meni. Ovo je najduža veza u kojoj sam ikada bio poslije..." tu se zaustavi što me zainteresira. Zar je bio s nekim u dugoj vezi?
"Poslije?" ponovim njegovu zadnju riječ s željom da nastavi priču
"Znaš što? Nije važno. Ti meni očito ne vjeruješ dovoljno da mi kažeš da si se odselila od kuće" zgrabi mobitel s stola i prije nego što uspijem shvatiti što se događa napusti apartman ostavljajući me uplakanu. Bog je možda bio na mojoj strani kada je Amy došla,ali isto tako je otišao s njom.

***

Dali vam je poznato ono kada se osjećate usamljeno i nemate osobu kojoj se možete javiti i koja će vas utješiti? Osjećate se ostavljeno od svijeta i samo se želite zavući u zečju rupu i plakati. Sami ste i nemate nikoga nazvati da vas utješi. Nikoga da bude tu uz vas kada vam je najpotrebniji. Nisam znala koga nazvati u tom trenutku. Htjela sam napustiti ovaj apartman koji me užasno guši,ali previše me strah da izađem na ulicu u 1h poslije noći.
Znam da mogu zaboraviti to da idem na fax ujutro jer jednostavno nemam snage. Briga gdje je Harry me užasno uništila. Uzmem mobitel s stola te uđem u kontakte i stanem listati. Da mogla bih pozvati Calvina,ali kasno je i ne vjerujem da će mi se javiti. Niti jedna od djevojki nema svoj automobil da dođu po mene. Jedno ime mi zapne za oko te ni sama ne mogu vjerovati što činim dok pozivam tu osobu.
"Angie?" irski naglasak kaže u slušalicu
"Uhm...Niall treba mi usluga" Niall sam znala dovoljno dugo da bih mu vjerovala
"Naravno" i znala sam da će mi pomoći kada got može
"Trebam doći do Calvinova apartmana. Sama sam i strah me ići u Taxi ovako kasno" osjećam suze da padaju niz moje obraze dok poput luđakinje hodam u krug
"Napiši mi adresu i pokupiti ću te za 5 minuta. Smiri se molim te" izdahnem smirujući se malo
"Hvala ti Niall. Poslati ću ti adresu u poruci" točno to i učinim nakon što prekinemo razgovor. Obučem svoj crni kaput i spremim mobitel u njegov džep. Kada ugasim sva svijetla u apartmanu izađem van te ga zaključam i vratim ključ u džep. Spustim se niz stepenice ne imajući volju da čekam dizalo. Izađem ispred zgrade te me hladni siječanjski zrak udari u lice. Ne prođe ni punih 10 minuta bijeli AudiA6 se zaustavi ispred mene. Plavokosi Irac izađe iz njega te me pogleda s osmijehom.
"Nisam znao da si se obojala" kaže s smiješkom te mi dođe bliže zatvarajući vrata za sobom,naravno
"Malo za promjenu. Hvala ti Niall" bez razmišljanja ga zagrlim te mi on momentalno uzvrati zagrljaj
"Nije mi problem. Odvesti ću te kod Calvina samo prvo moramo svratiti u jedan bar da se nešto dogovorim s prijateljem" na njegove riječi kimnem glavom. Zbilja nemam volje ići u bar, ali Niall je velikodušno došao po mene te bih se osjećala užasno da mu sada naredim da me odmah vozi kod Calvina. Uostalom nevjerujem da će mi pet minuta u baru naštetiti.

***

"Poprilično je mirno" kažem Niallu hodajući iza njega u ne punom baru
"Znam" kimne glavom nastavljajući hodati. Niall usputno pozdravi par ljudi te osjetim poglede par muškaraca na meni što me malo zastraši te uhvatim Nialla za ruku. Kada dođemo do stepenica Niall me pusti da prva hodam te učinim tako i počnem se penjati uz stepenice. Kada napokon dođemo do vrha moj pogled prijeđe preko cijele prostorije te ugledam da su svi pogledi na nama. Većina muškaraca ima neku djevojku u krilu dok ostali sjede u posebnoj loži. Niall krene prema toj loži te ja krenem za njim pazeći da mu budem zbilja blizu. Kvragu ovdje je jezivo.
"Horan!" plavokosi muškarac Niallovih godina ustane te se rukuje s Niallom i odmah prebaci pogled na mene
"Tko je ljepotica?" njegov osmijeh je ljigav te nekako žalim što sam pristala doći ovdje s Niallom
"Odjebi Tom" gruboća u Niallovom glasu natjera čovjeka da se vrati na svoje mjesto
"Gdje je on?" Niall nastavi te mu Tom pokaže prstom na crna vrata koja se nalaze odmah do šanka
"Budi oprezan Horan. Nije dobre volje" stariji čovjek sijede kose ga upozori te Niall kimne glavom i povuče me za ruku k šanku
"Ostani ovdje. Ako budeš imala ikakvih problema odmah me zovi" i prije nego sto uspijem protestirati nestane iza crnih vrata. Osjećajući se pomalo glupo sjednem za šank na visoku stolicu. Istetovirani konobar iza šanka dođe do mene s osmijehom na licu. Za divno čudo ne s jezivim osmijehom.
"Što će mlada dama piti?" upita me te mu uzvratim osmijeh i stanem se sebi diviti jer stvarno ne znam odakle mi snaga
"Jedan sprite" na moju narudžbu pogleda me zbunjeno i odmahne glavom
"Sprite jedino s votkom" nisam imala volje za alkohol i mislim ako bih ga sada imalo konzumirala da bih se srušila
"Bez votke" kažem me te on odmahne glavom odbijajući moju narudžbu. Toliko o pristojnosti.
"Jan daj djevojki sprite. Odmah" duboki muški glas pošalje trnce uzduž moje kralježnice te se okrenem i ugledam predivnog visokog muškarca kako sjeda kraj mene. Njegova crna kosa je duga,ali u pristojnoj dužini što čini njegovo lijepo lice još ljepšim. Od nedostatka svijetlosti ne vidim boju njegovih očiju,ali kladila bih se da su crne. Kvragu ovaj čovjek je predivan.
"Zayn Malik" njegove riječi me vrate u realnost te se zacrvenim kada shvatim da sam buljila u njega i da je on to vjerovatno primjetio
"Angela Smith" spustim svoju ruku na njegovu te ju on prisloni k usnama šaljući trnce u moje tijelo
"Smijem li pitati što radiš ovdje? Ne izgledaš mi kao osoba koja izlazi u ovakve barove" upita me te ispije guc svog pića za koje sam sigurna da je viski
"Došla sam s prijateljem. U pravu si. Ne izlazim u ovakve barove. Ne izlazim uopće u barove" konobar mi pruži sprite te ispijem pola čaše napokon gaseći žeđ. Nečija ruka na mom bedru privuče moju pažnju te se okrenem lijevo i ugledam duplo starijeg čovjeka od mene kako me gleda s jezivim osmijehom. Brzinom munje pomaknem njegovu ruku s sebe te skočim s stolice.
"Angela?" Zayn me upita pomalo zbunjen dok strah pliva mojim venama
"Možemo li zamijeniti mjesta,molim te?" na moje pitanje Zayn ljutito pogleda ljigavog starca te ustane s stolice i priđe mu bliže
"Ron gubi se iz mog bara. Dajem ti dvije sekunde" na Zaynove riječi ovaj ustane i doslovno počne trčati prema stepenica
"Što ti je učinio?" Zayn me upita zabrinut
"Stavio je ruku na moje bedro" odmahnem glavom želeći izbrisati tu sliku iz glave. Mrzim takve ljude.
"Kreten" odmahne glavom te sjedne natrag na svoje mjesto i ja učinim istu stvar
"Hvala ti" osmijehnem mu se te mi vrati gestu davajući mi pogled na jedan predivan osmijeh
"U redu je. Smijem li znati tko je prijatelj s kojim si došla?" upita me podsjećajući me na Nialla na kojeg sam skroz zaboravila. Kvragu.
"Niall. Niall Horan" koje je već trebao izaći
"Dobar sam s njim. Dali si ti Niallova djevojka?" na njegove riječi odmahnem glavom
"Samo smo dobri prijatelji,ali imam dečka" koji je sada tko zna gdje i užasno se brinem za njega
"Bilo bi mi čudno da nemaš" malo me zbuni s tom izjavom
"Kako to misliš?" podignem desnu obrvu upitno
"Pa predivna si. Sve predivne i dobre djevojke su u 90 posto slučajeva zauzete" na njegov kompliment moji obrazu poprimu boju rajčice
"Hvala ti" sramežljivo kažem što prouzrokuje lagani smijeh s njegove strane
"Nažalost imam posla. Vidjeti ću gdje je Niall. Savjetujem ti da se ne mičeš odavde dok on ne dođe" ustane s stolice pomalo me razočaravajući što me ostavlja ovdje samu
"Može. Bilo mi je drago" nasmiješim mu se
"Zadovoljstvo je moje. Jan piće stavi na moj račun" nagne se prema meni te me poljubi u obraz što me malo iznenadi
"Zbogom" kažem mu prije nego što otvori crna vrata i uđe unutra
"Doviđenja" bijaše zadnja riječ od njega te uđe unutra i zatvori vrata iza sebe. Dvadeset minuta poslije Niallu i dalje ni traga te se počinjem brinuti da me ostavio ovdje. Okrenem se oko sebe te ugledam onog odvratnog Toma kako šeta prema meni i bez razmišljanja uzmem mobitel i pozovem jedinu osobu koja mi treba sada. Nakon par sekundi napokon se javi.
"Angela oprosti" moram priznati da sam ugodno iznenađena,ali o tome ću kasnije. Kada budem na sigurnom.
"Harry molim te dođi po mene. Brzo" strah me i želim otići s ovog odvratnog mjesta
"Angela gdje si?!" vikne u slušalicu zabrinut
"U nekom baru Lights. Molim te dođi što prije. Harry strah me" okrenem se desno te ugledam Toma da sjeda na stolicu gdje je Zayn prije sjedio
"Izađi ispred i ne pričaj s nikim. Za dvije minute sam tu. Ne prekidaj poziv. Pričati ćemo na mobitel sve dok ne dođem" poslušam ga te odmah ustanem i zgrabim kaput te krenem prema stepenica i niz njih kako bih napustila ovo užasno jezivo mjesto
"Spuštam se niz stepenice" informiram ga te kada se napokon spustim ugledam svega 5 muškaraca dolje koji kartaju. Užurbano dođem do izlaza te napustim bar.
"Dali si izašla?" upita me te mu dam potvrdni odgovor
"Ljepotice!" netko vikne iza mene te se okrenem i ugledam Toma s jezivim osmijehom što me natjera da učinim korak natrag
"Angela tko je to?! Makni se odmah! Stižem za sekundu" Harry je ljut dok ja sa strahom gledam muškarca koji mi prilazi sve bliže i bliže
"Da dragi. Sada ćeš doći? Za sekundu? U redu čekam te" kažem u slušalicu u nadi da će Tom otići,ali na moju žalost to se ne dogodi
"Ne moraš se praviti da razgovaraš malena. Samo ćemo se zabaviti" ljigavac obližnje usne što stvori muku u mom trbuhu
"Makni se od mene!" viknem čineći još par koraka natrag. S druge strane slušalice ne dobijem odgovor te maknem mobitel od uha i vidim crni ekran. Kvragu ispraznio se.
"Zabava nikome nikada nije naudila" namigne mi te posegne rukom k meni no zvuk automobila ga zaustavi u toj namjeri. Automobil se zaustavi te bijesni Harry izađe i dotrči do nas momentalno spajajući svoju šaku s Tomovim licem. Tom padne na pod te ga Harry udari vrhom svoje smeđe čizme u trbuh tjerajući ovoga da cvili od boli.
"S...S...Styles" ljigavac promuca skupljajući se od boli
"Moja djevojka je jebeno zabranjena! Ne da ju takneš nego da uopće pomisliš o njoj!! Ako se još jedanput usudiš priči joj i nazvati ju malena kunem ti se da ćeš uskoro imati nadgrobni spomenik!" Harry mu održi maleni govor te ga zadnji put udari nogom u isto mjesto i uđemo u automobil te odvezemo se.
"Kako je on znao tko si ti?" upitam ga idalje se tresući od straha
"Svi znaju tko sam ja" uzme moju ruku te ju prinese k usna i poljubi ju
"Užasno me bilo strah" priznam mu te on stisne moju ruku jače davajući mi do znanja da je tu
"Što si uopće radila tamo?" očekivala sam viku i galamu,ali nisam dobila niti jedno
"Bilo me strah biti sama u apartmanu te sam pozvala prijatelja da me pokupi i odvede k Calvinu no on je prvo morao svratiti tu u bar. Ostavio me samu za šankom te mi je jedan muškarac prišao i bio je vrlo ljubazan. Čak je potjerao jednog ljigavca koji je stavio svoju ruku na moje bedro " ispričam mu priču ukratko
"Kako se zvao taj ljubazni muškarac?" njegove su oči na praznoj cesti dok su moje na njemu
"Zayn. Zayn Malik"