BURN (H.S.)

4.

"U samo jednom pogledu. Samo jedan pogled i znam sve o tebi" hrapavi glas stvara čudne i pomalo nepoznate osjećaje u dnu mog trbuha
"Tko si ti?!" viknem u tamu koja me okružuje
"Okružena si ljudima,a opet si tako usamljena. Slomljena" zelene oči u daljini privuku moju pažnju,ali one ostanu jedina stvar koju vidim na nepoznatom muškarcu
"Gdje sam ja?!" suze počmu nekontrolirano padati niz moje obraze dok tjeskoba zauzme mjesto u mom tijelu dok se prostor oko mene sužava
"Ostavljena od najvažnije osobe i odvojena od druge. Nadaš se,zar ne? Želiš pronaći oca te želiš da ti se majka vrati. Želiš napokon znati kakav je osjećaj imati oba roditelja. Imati obitelj" njegove rijeći stežu moje srce poput užasnoga konopa
"Ne znaš ništa o meni! Reci mi tko si ti!" viknem kroz suze želeći saznati kome pripadaju zelene oči i tko je bez duše da govori ovako okrutne riječi
"Oh,Angela. Nije bitno tko sam ja. Bitno je tko si ti" i stim riječima sve nestaje u maglu...

Moje disanje je teško dok ga pokušavam smiriti kao i zaustaviti suze koje ne prestaju padati niz moje obraze. Zašto ovako odvratan san?! Bože,zašto?!
"Što je sada?!" malo preburno reagiram kada mi mobitel oglasi poruku. Na zaslonu pročitam Calvinovo ime te uđem u poruku.

Calvin 🐣- Angie! Hitno! Zašto se ne javljaš?!
Me-Što je bilo! 1:35h je! Spavala sam.
Calvin🐣-Trebam te! Brzo dođi u Night's klub
Me-Što ću u klubu punom kriminalaca?
Calvin🐣- Zara se napila tamo i ne mogu sam izaći na kraj s njom. Molim te 💜
Me- Strpi se. Dolazim ❤