BURN (H.S.)

6.

"Žao mi je" osjetim Chadove, snažne ruke kako me privlače u zagrljaj dok suze ne prestaju padati niz moje mokre obraze
"Gotovo je... Nema nade" kažem kroz jecaj osjećajući se nemočno i slabo
"Angela. Dok got ne nađu njegove ostatke nije gotovo. Dok got ga ne položimo u grob nije gotovo" njegove riječi me umiru,ali nedovoljno da prestanem plakati
"Misliš?" zbilja želim u to vjerovati. To je sve što mi ostaje.
"Naravno. Slušaj mala. Tvoj otac je meni bio najbolji prijatelj te ni ja,kao ni ti, nikada neću odustati od njega" osmijeh mi se nekako navuće na osmijeh kada shvatim koliko je Chadu stalo dok mog oca i njihova prijateljstva
"Hoćeš li mi pričati o njemu? Opet?" mogla sam danima i danima slušati priče o njihovoj mladosti i nedogovštinama
"Naravno" kimne glavom te krene s pričom o mom dragom ocu Danu...

***

"Napokon" smeđokosi dečko se nasmiješi sjedajući na stolicu nasuprot mene
"Moram ti priznati da si mi nedostajao" priznam mu iskreno. Od silnih događaja s Zarom i svime nikako se nismo vidjeli i nedostajao mi je moj najbolji prijatelj.
"I ti si meni. Imam osjećaj kao da nam prijateljstvo umire" Calvinove riječi me rastuže jer je to zadnja stvar koju želim
"Ti shvaćaš da je to nemoguće? Naše prijateljstvo je prejako da bi ikada umrlo" nasmiješim mu se u nadi da će mu biti lakše
"Da,znam" Calvin je bio vrlo poseban muškarac. Naime kada ga tek vidiš i prvi put upoznaš, pomisliš da je okrutan i ne mari za nikoga,ali kada ga upoznaš svhatiš da je upravo suprotno.
"Pomirila sam se s Zarom" na moje riječi šok zabljesne njegovim licem,ali sreća ga ubrzo zamjeni
"Pa moram priznati da se nisam tome nadao,ali mi je užasno drago" što je najgore,nisam ni ja
"Ispričala se" slegnem ramenima pogledavajući iza njega u nadi da ću vidjeti konobara,ali ništa od toga
"Mislim da bi to trebalo proslaviti" njegova ideja me pomalo i zainteresira
"Na što ciljaš?" upitam ga s osmijehom,ali ne uspije mi odgovoriti jer plavokosi dečko priđe našem stolu
"Niall!" veselo viknem ustajući s stolice kako bi ga snažno zagrlila
"Angie" njegov zagrljaj je bio zbilja ugodan i siguran
"Pa što ti radiš ovdje?" koliko se ja sjećam radio je u onom baru gdje se Zara napila kao stoka
"Upravo to. Radim" Niall je bio brat,Chadove djevojke Mariie te je bio stariji 5 godina od mene. Radio je 24h dnevno kako bi ostvario svoj san. Otvorio maleni restoran s irskom kuhinjom, odakle su se on i Maria doselili.
"Dolaziš li s Mariom večeras na večeru?" na moje pitanje on kimne glavom što me još više obraduje
"Da propustim Joshovo kuhanje? Nema šanse" nasmijem se na njegove riječi sjedajući natrag na svoje mjesto
"

A tek Lucasovu?" Calvin se ubaci tjerajući nas na još jači smijeh
"Stari moj ti nisi normalan" Niall odmahne glavom ne pristajući smijati se
"Lucas baš dobro kuha" stanem u obranu najgoreg kuhara na svijetu
"Što ćete naručiti?" Niall nas upita shvačajući da se mora vratiti na posao,ako ne želi otkaz. Nije lako raditi u u ovom cafeu.
"Meni daj štrudel od jabuke i nesscafe od čokolade" Calvin naruči svoju uobičajnu narudžbu
"Ja ću kolač od višanja i pudinga od vanilije te nesscafe od vanilije s čokoladnim mrvicama" osjećam kako mi trbuh kruli pri samoj pomisli na moju ukusnu narudžbu
"Stiže vrlo brzo" i s tim riječima plavooki ljepotan odšeta od nas
"Sada da se vratimo mom planu. Sutra je 23.11. što znači da je Lolin rođendan. Ona ne želi slaviti,ali ja imam ideju. Lijepo pošto je sutra subota da ju izvedemo van. Ja,ti,Zara,Amy i ja ću povesti Mikea i Justina" Justin i Mike su bili zbilja dobri momci te se sjećam da sam se bila zanimala za Mikea u srednjoj školi,ali na kraju se ispostavilo da se on zanima za Zaru.
"Za divno čudo ta mi se ideja sviđa. Ja sam za,a Zara i Amy će vjerovatno pristati. Idem ih odmah nazvati" uzmem svoj bijeli mobitel s stola te prvo nazovem Zaru. Nakon par sekudni se javi.
"Hallo?" njen glas zvuči kao da se tek probudila. Istina da je rekla da će spavati kada se vrati doma.
"Calvin se sjetio odlične ideje" kažem u slušalicu te čujem zjavanje s druge strane
"Zar ti nisi u teretani? Jučer nisi radila pa ni danas? Ccc"
"Glupačo jesam li ti jutros rekla da čistimo samo ponedjeljkom, utorkom i srijedom?"
"Ah,da. Pa da čujem genijalni plan?"
"Pošto je sutra Lolin rođendan da ju navečer pokupimo i idemo u klub"
"Oh pa to je zapravo jedna vrlo dobra ideja. Poljubi ga u moje ime. Pametni dečko"
"Kao da pričaš o psiću. Uglavnom idem još nazvati Amy"
"Reci kuji da će mi posuditi onu crvenu haljinu"
"Hoću. Bok" kažem joj te prekinem razgovor i odmah nazovem Amy...
"Calvin ima ideju!" viknem u slušalicu nakon što ona prihati poziv
"Kakvu ideju?" promukli glas s druge strane slušalice mi oduzme dah te natjera želju u mom srcu,da iskoči iz grudi
"Dali mogu dobiti Amy?" upitam ga bez mucanja što me iskreno začudi
"Amy je u vrtlu" njegov glas je poput najljepše,rajske pjesme
"Onda neka me nazove kasnije" nakon što izgovorim te riječi on prekine razgovor bez riječi što me malo povrijedi iako ni sama ne shvaćam zašto... Harry je zbilja poseban.