BURN (H.S.)

35.

When you looked
over your shoulder
for the minute
I forget that I'm older... 😘❤️

"Harry znam to no već smo dva tjedna ovdje. Ne smijem više izostajati s fakulteta. Već je treći mjesec. Uskoro mi dolaze ispiti" znam da nije najbolje vrijeme da ovo spomenem no moram
"Angela tek smo se posexali. Zar ne možeš o tome pričati kasnije?" zatvori oči očito iznerviran mojom temom
"Spomenula ja to sada ili sutra isto mi je kada me ti ne slušaš" ustanem s kreveta zanemarujući činjenicu da sam skroz gola
"Gdje ćeš?" upita me gledajući me u čudu dok oblačim donje rublje na sebe
"Idem prošetati. Molim te ne prati me" trebam se odmaknuti od njega jer mi danas užasno diže živce. Trebam dobiti mjesečnicu svaki tren tako da ni to ne pomaže.
"Angela ne poznaješ London" briga u njegovom glasu je velika no nije me briga
"Zar nije vrijeme da ga upoznam? Ti si ionako odlučio da ostajemo ovdje zastalno" da imam novce uz sebe kupila bi si kartu i ovaj tren otišla za Boston no ja nemam ni dolara u džepu
"Ne razumijem te,Angela. U gradu svojih snova si. Sve ti je besplatno i dato na pladanj" njegove riječi me šokiraju kao ništa do sada
"Ja ovo ne moram trpjeti. Nazvati ću Chad'a da mi uplati novce za kartu na račun. Doći ću poslije po svoje stvari. Više ne moraš trošiti svoj prljavi novac na mene" nikada,ali baš nikada nisam tražila niti dolar od njega no kada me odvukao u London bez novca morala sam ga pitati za osnovne stvari. Sada itekako žalim.
"Molim? Ti zbilja misliš da mene boli kurac za novcem? Uzmi sve što imam i potroši to na sebe. Boli me kurac. Samo budi uz mene. Ne mogu ovo sam" volim ovog čovjeka više nego sebe no moja budućnost je u igri
"Harry znaš da sam uz tebe no moj fakultet je u pitanju. Ne smijem izgubiti godinu. To znaš i sam" vidim gdje ovo sve vodi...k jednoj ogromnoj svađi
"Znaš što? Imaš na kraju ulice jedan kafić. Prošetaj do tamo. Sjedi i popi piće. Malo razmisli o svemu" njegova ideja mi je čak i privlačna
"Idem" znam da mi nije pametno izlaziti u 22h u napoznati grad,no da nije sigurno Harry mi to ne bi predložio. Nakon što se obučem u običnu crnu adidas trenerku izađem iz kuće. Hladan londonski zrak me udari u lice te mi to vrlo dobro dođe. Krenem niz ulicu razmišljajući o Harryu i svemu što se događa. Predugo smo ovdje. Predugo. Dugo sam se trudila da upišem ovaj fakultet i ne želim da sve to propadne. Želim postati netko i nešto u životu. Želim uspjeti.

***

"Jednostavno me ne razumije" mrmljam pijana nepoznatom čovjeku koji sjedi kraj mene za barom. Kvragu popila sam malo previše.
"Taj mladić Harry?" starac me upita uzimajući guc svog crnog piva
"Da! Mislim volim ja njega i znam da on mene voli,ali zašto ne može poštivati moje želje? Zna da se moram vratiti u Boston, ali on ništa u vezi toga ne poduzima" nisam mislila da ću se naći u ovoj situaciji da se jadam starcu koji mi može biti djeda, ali gospodin Richard zna slušati
"Dali ima neki poseban razlog zašto želi ostati ovdje u Lonodnu?" starac me upita pitanje na koje iskreno nemam odgovor
"Ne. Zapravno ne znam. Znam samo da ne želi ići" možda je i moja pogreška što ga nisam,to,pitala
"Možda mu se sviđa ovdje. Kada smo ja i moja supruga došli prvi put u London prije 35 godina to je bio samo izlet. Dok se nismo zaljubili u grad i odlučili smo se priseliti ovdje" njegova je priča stvarno zanimljiva i možda bih pomislila da je ista stvar s Harryem da ne znam da je pobjegao iz Engleske
"Problem je taj što se Harry doselio u Boston iz Engleske. Ne vjerujem da se želi ponovo vratiti živjeti vamo" istina da je živio u Holmes Chapelu no jednom mi je prilikom rekao da se ne želi nikada više vratiti u Englesku i da ne želi život koji je imao ovdje
"Ako se volite nije bitno gdje ste. Najbitnije je da ste skupa" starčeve riječi imaju smisla no ja sam trenutačno polupijana i jako živčana da ga ne pronalazim
"Volim ga. Stvarno ga volim" puhnem uzimajući čašu s cherry brandy likerom kojeg pijem otkako sam došla ovdje prije 3 sata ili više. Više ni sama ne znam.
"Ili me oči varaju ili je ono mladić kojeg si mi pokazala na slici" Richardov pogled je okrenut prema ulazu te se i ja okrenem i ugledam predivnog muškarca čija je duga kosa svezana u pundžu. Njegov pogled prijeđe preko cijelog bara i kada njegove oči se susretnu s mojima krene prema nama.
"Vrijeme je da je idem. Budi sretna i sve dobro ti želim amerikanko" sjedokosi Richard ustane s barske stolice i izvadi novce za piće iz zadnjeg džepa
"Hvala vam puno što ste slušali moje probleme" nasmiješim mu se te on kimne glavom i odšeta od mene prema izlazu bara
"Hvala Bogu dobro si" Harry je nervozan i to mu se osjeti u glasu. Zaokrenem se na barskoj stolici te stojim točno ispred njega.
"Gospodine Styles" no u mom glasu se osjeti utjecaj alkohola
"Pila si?" njegovo preljepo lice se u sekundi namršti što me pomalo tjera na smijeh
"Sada čitaš i misli?" koji vrag ja to pričam
"Idemo doma. Ostavio sam Elenu s Louisom" ne želim još ići u tu kuću. Želim doma,ali doma u Boston.
"Kada je Louis došao?" upitam ga idalje ne ustajući s stolice
"Jučer no to nije bitno. Kasno je i idemo doma spavati" Bože kako ovaj čovjek voli naređivati
"Angela ostani u Londonu. Angela idi doma. Angela ja sam glavni. " kažem imitirajući Harryev glas no to mi baš i ne ide uspješno
"Dali se ti to meni rugaš?" u kutku njegovih predivnih usana se polako ucrtaje maleni osmijeh
"Da i ne idem doma. Jako je rano" ponovo se okrenem prema šanku jedva ostajući ozbiljna. Malo će biti kako ja želim.