BURN (H.S.)

11.

"Harry?" njegovo ime izađe iz mojih usta tiše od uspavanke
"Došao sam po tebe" osmijeh na njegovom licu je velik,za razliku od mog nepostojećeg
"Zašto?" upitam ga sklanjajući kosu s lica
"Obećao sam ti da ćemo se jučer vidjeti. Nisam uspio zbog toga što imao sastanak s radnicima kluba. Sada sam došao po tebe jer ja svoje obećanje ne kršim" nakon njegovog malenog govora emocije u meni se još više pomješaju
"Što želiš Harry? Ako me želiš odvući u krevet to ti neće uspjeti" odmahnem glavom sigurna u svoje riječi
"Da,želim te odvesti u krevet,ali ne još. Još nisi spremna za to. Za sada se želim nalaziti s tobom i ljubite te tako strasno da to nikada ne zaboraviš" njegove riječi me pomalo...povrijede. Zar ja trebam biti njegova igračka kojoj dolazi kada mu je dosadno? Dok mozak govori ne,srce viče da. Dali sam ja spremna na to?
"Dobro,pristajem" kimnem glavom slušajući svoje srce. Znam da ću nastradati,ali spremna sam na to... Valjda,jesam...
"Prvo mi moraš obećati nešto" njegove ruke se nađu oko mog struka dok ja svoje položim na njegova prsa
"Reci?" ne znam ni sama u što se upuštam te se samo mogu moliti da ne izađem povrijeđena iz ovoga
"Ako osjetiš nešto više prema meni odmah ćeš mi reći i prekidamo ovo" oh,Harry problem je u tome što ja to neću osjetiti...ja to već osjećam.
"Obećavam" slažem mu osjećajući se vrlo loše zbog toga,ali i sretno zbog toga što ga imam...Bar na taj način. Ružni način...

***

"Dali si ikada imala dečka?" upita me stavljajući još jedan krompirić u usta
"Pa bio je jedan dečko u osnovnoj školi. Zvao se Lucas i bio je glavna faca u razredu. Imala sam 10 godina i zaljubila sam se u njega,jako. Calvin se družio s njim te mi je rekao kako mu je Lucas priznao da se i ja njemu sviđam. Nakon ozbiljnog razgovora s mojim stričevima izveo me u McDonaldsa. Bili smo na par spojeva, ako desetogodišnjaci idu na spojeve, ali na kraju se on odselio u Italiju i to je bilo to" nasmiješim se na sjećanje plavokosog dečka
"Mislim da se to ne računa kao veza" nasmije se te ne mogu,a da mu se ne pridružim
"A što je s tobom? Dali si ti imao curu ikada?" znam da ga pitam gluposti,ali spremna sam riskirati
"Najduža veza u kojoj sam ikada bio je trajala 10 dana. Ja sam više materijal za jednu noć" zašto to mora biti tako?
"Znaći provodiš u praksu onu izreku 'Iskoristi pa odbaci'?" kažem izbjegavajući vulgarne riječi
"Misliš 'Pojebi pa odjebi'?" ali gospodin ih kaže umjesto mene
"Da" kimnem glavom te ispijem malo ledenog čaja kojeg uvijek naručujem u McDonaldsa. Znam da je čudno što me je Harry ovdje doveo,ali mi se jako sviđa. Jednostavno,ali posebno.
"Pa može se reći. Jednostavno nisam sreo djevojku zbog koje bih prestao spavati s drugim curama" slegne ramenima tjerajući me na razmišljanje... Što ako sam ja ta djevojka? Dali postoji nada za to?
" Što studiraš?" upita me nakon par sekundi tišine mjenjajući temu
"Isto što i Amy? Novinarstvo" nasmijem se na činjenicu da ne zna što mu nečakinja studira
"Ah,da! Ja sam završio medicinu,ali nikada se nisam potrudio zaposliti kao lječnik iako je to moja...strast" iskreno njegove riječi me ostave zatečenu. Nikada ne bih rekla da je Harry završio medicinu. Kvragu nikada ne bih rekla da je Harry uopće bio na faxu!
"To je divno zanimanje. Imaš priliku spašavati ljudske živote. Da mogu podnijeti krv vjerovatno bih se i ja na to odlučila,ali pošto nemam želudac za to,ništa od toga" kao mala sam se uvijek igrala doktora dok jednog dana nisam razrezala žabu koju sam našla kraj jezera,uginulu. Kada sam vidila svu krv počela sam povračati i sada kada se uopće sjetim krvi dođe mi muka u želudcu.
"Da,ali klub je nešto što sam oduvijek htio" slegne ramenima uzimajući još jedan od brojnih krompirića
"Ovo moram slikati" izvadim mobitel iz džepa te slikam naš bogati stol

"Pretpostavljam da to ide na instagram" nasmije se kao i ja
"Pohvala za točnu pretpostavku" kažem kroz smijeh objavljivajućiju sliku na instagram uz opis
'Me and my secret friend 💏💎'.
Neka se ljudi misle malo.
"Dali si i ti jedna od onih djevojaka kojima život ovisi o društvenim mrežama?" upita me znatiželjeno
"Ne. Ponekad objavim sliku na instagram i to je to. Nisam ovisna,ali volim instagram" rijetko tko uspijeva bez,bar jedne,društvene mreže u današnje doma. Do je realna činjenica.
"Drago mi je. Volio bih da postaneš ovisna o meni,a društvene mreže bi mi samo bile konkurencija" ovisna o njemu? Bojim se da je taj brod davno napustio luku.
"Hoćeš li ti postati ovisan o meni?" jer iskreno...voljela bih to
"Mislim da to ovisi o tebi" kvragu, zašto ima ovako zavodljiv glas?!
Moj mobitel zavibrira davajući mi obavijest na instagramu. Otključam ga te uđem u komentar od Amy.
@stylesamy- 'Kujo?! Zašto ja ne znam za toga prijatelja?! @ASmith'

@ASmith- 'Zato što je secret 😉😘'

Odložim mobitel sa strane vračajući pažnju na Harrya.
"Tvoja nečakinja" nasmiješim mu se pokazivajući rukom na mobitel
"Eh,da. Volio bih kada Amy ne bi saznala za ovo" nadala sam se da će mu ovo reći,jer ni ja ne želim da osoba koja mi je postala najbolja prijateljica u tako kratko vremena zna da imam nešto s njenim stricem koji je stariji od mene 7 godina
"Da i ja sam tebi htjela reći isto" kažem shvačajući činjenicu da to ne bi bilo dobro
"Kada imaš predavnja sutra?" upita me skrečući s teme što mu dobro ide
"U 11:30h. Zašto?" obožavala sam utorak samo zbog toga. Mogla sam se naspavati!
"Super. Mogu te vratiti u 4:30h ujutro" imala sam osjećaj da ima ovakav plan
"Tko kaže da želim ići s tobom?" upitam ga poigravajući se s njim
"Znači ne želiš?" osmijeh s njegova lica nestane u sekundi. Zar bi mu smetalo kada bih ga odbila?
"Poslati ću Chadu poruku da spavam kod Lole,da se ne moram iskradati iz kuće opet, te ćeš me ti ujutro vratiti u 8h" iznesem mu svoj plan dobivajući osmijeh od njega
"Idemo u moj apartman" znam da bi svaka normalna djevojka ovo odbila, ali normalna djevojka nije na mom mjestu. Ne nudi joj to Harry Styles.
"Imaš apartman?" znam da je bogat, ali ne razumijem što će mu apartman pored onakve vile
"Zapravo,jučer sam ga kupio. Nalazi se u centru grada i mi ga sada idemo pogledati" stanovi u centru Bostona su bili po prilično skupi,ali i luksuzni
"Može" kimnem glavom pristajući. Izvadim novac iz torbe te ga krenem ostaviti na stol,ali dobijem prijekorni pogled od Harrya
"Nijedna djevojka ne plaća na spoju" njegove riječi me usreće te glupi leptiri opet zaplešu u dnu mog trbuha
"Zar je ovo spoj?" nisam svijesna toga. Harry nije tip za spojeve.
"Spoj u McDonaldsa? Nikako" odmahne glavom rušeći mi sreću
"Odvesti ću te na spoj i to će biti najbolji spoj koji ćeš ikada imati,ali ne još" samouvjereno kaže kao da je majstor spojeva što me iskreno nasmije
"Oh vidjeti ćemo gospodine Styles. Teško da ćeš nadmašiti Lucasa,ali dati ću ti priliku" slegnem ramenima govoreći mu kroz smijeh. Spoj s Harryem Stylesom... To bi moglo biti zanimljivo,ali naravno kada se dogodi...

***

"Nije nešto" Harryeve riječi me natjeraju da ga pogledam u čudu
"Nije nešto?! Ti imaš problema!" viknem gledajući božanstveni apartman s dvije etaže
"Liam ga je birao. Mislio sam da će to biti nešto bolje" i dalje ostane ravnodušan što mi zbilja nije jasno
"Moja kuća je podrum kada ju usporediš s ovim" kao i svaka malena kuća u Bostonskim ulicama
"Ako ikada poželiš biti sama ili se maknuti od svega ovaj apartman ti je na raspolaganju. Ionako sam ga iznajmio za nas dvoje" njegove riječi mi izmame osmijeh na lice... samo za nas dvoje...
"Hvala ti" približim mu se te položim ruke oko njegova vrata
"Želim te poljubiti otkako sam te vidio u teretani" kaže stavljajući ruke na moje bokove
"Sada imaš priliku" tiho kažem te u sljedećoj sekundi njegove usne se spoje s mojima u jedan poljubac pun požude i strasti. Osjećaj sreće me preplavi,ali i osjećaj grižnje savijesti se provuće u moje misli. Što ako je ovo pogrešno? Mislim znam da je pogrešno,ali što ako me ovo dodatno uništi? Što ako uništi Amy,ako ikada sazna? Vjeruje mi,a ja sam tu u vezi, s njenim stricem, koja se vodi samo na fizički kontakt. Dali sam loša osoba?
Njegove usne se maknu s mojih te me vrate u realnost.
"Što je bilo?" upita me zabrinuto
"Ha? Odlutala sam" odmahnem glavom davajući mu maleni osmijeh
"Znam kako misliš da ovo nije u redu, ali mi ne radimo ništa loše" da,znam to,ali ipak se glupo osjećam
"Brine me Amy" tiho kažem sjedajući na crni,kožni kauč
"Neće saznati za ovo i stvar je rješena" bojim se da smo obodvoje svijesni da nije stvar riješena,ali neka mu bude
"Hoćeš li me,napokon, poljubit?" upitam ga skrećući s teme
"Mislim da hoću" njegove ruke se nađu na mojim bokovima te mi pomogne da sjednem u njegovo krilo. Prstima lagano prođe preko mog vrelog obraza pritom šaljući elektricitete uzduž moje kralježnice. Polako osloni svoje,mekane,usne na moje stvarajući jedan nježni poljubac. Ovaj poljubac je bio drugačiji od prijašnjih... Bio je pun emocija... Bio je ono što sam oduvijek sanjala... On je ono što sam oduvijek sanjala...